Stalno ponavljano jedno te isto pitanje, a ponašamo se kao da nas se kriza uopće ne tiče!Na Veliki petak u 12.h(premda se radi do 15h)svi u državnim službama odlaze na zasluženi produženi vikend ,a čuo sam da su neki spojili i nekoliko dana pa počinju sa radom tek slijeceći ponedjeljak(možda neki budu spojili i sa 1.svibnja). Meni nije jasno gdje mi to uopće živimo? Moramo shvatiti da se ne može živjeti od nerada.Možemo beskonačno dugo filozofirati , ali moramo konačno početi raditi. Sindikati stalno pričaju o nekakovim košaricama i povečanju plaća a nitko ne priča o obavezama na poslu i koliko tko radi i privređuje. Prošla su vremena kada je bilo potrebno samo na vrijeme doći na posao, a tko što radi uopće nije bilo va<žno. I onda kada takav dobije otkaz kriv je poslodavac. Moramo se korijenito promijeniti ali izgleda da za to nema volje. Nismo donijeli nikakove antirecesijske mjere koje nam izgleda nisu niti potrebne jer uopće nemamo privrede(recesija je zahvatila samo zemlje koje imaju privredu). Pored velikih neobradivih površina zemlje uizgfleda da ćemo u budućnosti biti gladni. Nemamo više niti svojih jabuka a prije smo bili jedan od najvećih proizvođača jabuka u Evropi?!Imamo umirovljenika kao da nas je zaposleno desetak milijuna! I tko će jednog dana te umirovljenike hraniti. ? Samo 18% je otišlo u regularnu i zasluženu mirovinu i oni nezasluženo trpe sve ostale nepravde koje su im učinjene.Najveći problem je kod nas taj što je nastupila kriza morala i nacinalnog identiteta i ubrzo ne budemo znali niti tko smo niti gdje živimo.A onaj koji je jamio-jamio se debelo smije našim gluparijama , narod trpi samo neznam koliko još dugo.Pravi problemi tek dolaze a ovo što se je dogodoilo( a nije se dogodilo bog zna što jer smo u krizi od 1945.godine) je tek početak.Kada dođe MMF i kada stranci sve pokupuju kao u Mađarskoj onda ćemo biti možda sretni i zadovoljni. Mi smo bili sposobni da se izbormo za svoju državu, ali nismo sposobni da je vodimo i njom upravljamo.I baš su zbog tog razloga naši radnici jedni od najboljih u Njemačkoj jer za njih netko drugi misli a oni samo rade. Dok se to kod nase ne dogodi ne vidim izlaska iz ove velike krize u koju tonemo polako , ali sigurno svaki dan sve dublje. Na veliku žalost dno je ipak jako blizu.