Nemam za koga glasati. Eventualno bi u obzir dolazila lista Ivana Grubišića, ali smeta me što sam svjestan da jedna takva stranka (točnije, skup ljudi koji se okupio oko jednog čovjeka) vrlo teško može išta promijeniti. Sve i da, nekim čudom, dobiju veći broj glasova i da dođu u priliku sudjelovati u vlasti, svjestan sam da bi im se praktično odmah počeli prikrpavati ljudi vrlo slično onima koji su se prikrpali najprije HDZ-u, a potom i SDP-u i ostalim strankama, tako da bi krajnji rezultat bio vrlo sličan ovom današnjem.
Bez dramatične promjene u glavama birača, bojim se da se više ništa značajnije ne može napraviti.
Ne protestiram lažno: već jako puno puta (glasao sam na svim izborima osim prvih kad sam bio maloljetan) začepio sam nos i glasao za manje zlo. S obzirom na katastrofalno stanje svijesti u prosječnog esdepeovca (koji će, na primjer, bez da trepne, naručiti automobil od 400 000 i više kuna), odlučio sam da je bolje da kratkoročno pobijedi i veće zlo, nego da svojim glasovima podupirem one koji se odbijaju promijeniti onoliko koliko je nužno da bi ova nesretna zemlja imala ikakve šanse postati uređenijom, uljuđenijom i pravednijom.
Kao što sam ti rekao – Glasaš i kad ne glasaš tj. kad ne izađeš na izbore ili prekrižiš listić.
A “veće zlo” vrlo rijetko pobjedžuje samo kratkoročno. Suprotno uobičajenom mišljenju (u maniri Petrice Kerepuha – nigdar ni bilo da ni nekak bilo…) moguća su dugotrajna stanja stagnacije, pada i krize. Dugotrajna čitaj višegeneracijska. Npr. pogledaj povijesti Argentine, Venezuele, većeg broja afričkih država.
Pa ti samo nastavi sjediti doma i misliti da će se nešto promijeniti samo od sebe.