Forum namijenjen komentiranju objavljenih članaka.
istina, vdkt je jedini koji nešto vrijedi, no on je također u teškom stanju. usporedi INIM i MOIN sa VDKT pa će ti biti jasno o čemu pričam. Oni su debelo ispod cijene a grade po rusiji hidroelektrane i objekte za olimpijadu. O tome pričam. Naši niti nisu trebali doći u krizu. Samo je trebalo otići na istok dok kriza ne prođe. Oni bez političkih veza nisu u stanju bilo kakav posao dobiti. To je problem.
problem je marksistička ekonomija koja im je antitržišnim dirigiranjem omogućila da drže nerealno visoke cijene, i zato se većini hrvatskih tvrtki uopće ne isplati ići vani, jer nigdje ne mogu dobiti tako visoke cijene kao u hrvatskoj. državno protežirane tvrtke su se naprosto navikle na neekonomično poslovanje, i ne mogu biti konkurentne nigdje; jedino što mogu i trebaju je -propasti, da se tržište pročisti na mnogo zdravijim temeljima.
no onda nestaje kolač i za njihove političke mecene, zato marksisti iz sdp-a i hdz-a nemaju srama ni zadnju kap kreditnih novaca davati na umjetno održavanje tvrtki-zombija.
istina, vdkt je jedini koji nešto vrijedi, no on je također u teškom stanju. usporedi INIM i MOIN sa VDKT pa će ti biti jasno o čemu pričam. Oni su debelo ispod cijene a grade po rusiji hidroelektrane i objekte za olimpijadu. O tome pričam. Naši niti nisu trebali doći u krizu. Samo je trebalo otići na istok dok kriza ne prođe. Oni bez političkih veza nisu u stanju bilo kakav posao dobiti. To je problem.
VDKT jest u “teškom stanju” ako se promatra feudalno unutar HRV granica zbog razloga koje je lijepo obrazložio G. Osi u komentaru ispod. Rusija jest tržište u kojoj političke veze primarno odlučuju o dobivanju posla poglavito u građevini tako da ona nije neki pokazatelj proboja. Npr. IGH ima Ruskog bogataša u Upravi pa mu ni to nije pomoglo da dobije angažman. VDKT je sposoban konkurirati i dobiti posao u inozemstvu jer ima bazu koja posao može odraditi po konkurentnoj cijeni a i strateškog partnera. To je niša koja mu daje prosperitet. Problem je što većina građevinu gleda kao skup tvrtki u kojoj svaka radi jednako loše. To je isto kao da kažete da su svi hoteli isti ili da svaki restoran jednako lošu hranu.