Poraz a ne prolaz! Učinivši nešto i kod ocjenitelja biti zadovoljan ocjenom PROLAZ, više govori o tebi nego o ocjenitelju! A kada je taj PROLAZ kao PORAZ?
Nekada je kritika i samokritika bilo odlika ljevice, ali danas je to samo Piar i šminkanje. Osobno nisam vjerovao u operativne i intelektualne sposobnosti mladih lavova u ovoj vladi. Ne zato što ih ne posjeduju,nego zato što nemaju intelektualnih i operativnih sposobnosti u konfrontaciji sa zatečenim stanjem, kakvo su dobili u nasljedstvo od prethodne vlasti!
Međutim ono što me u „reformskim nastojanjima ove vlade“ najviše zabrinjava je ponašanje prekaljenih lavova, kao što su Linić i Čačić. Pod snažnim pritiscima i otporima „status quo“ struktura , oni se slamaju i odustaju!
Vidimo ih, a i njihovi bliski suradnici , govore o tome, kako većinu svog radnog vremena troše u polemikama, analizama, izvještavanjima, kritikama bivše vlasti umjesto da pozitivno koriste svoje vrijeme u „reformskim aktivnostima“.
Očito je u reformi partije u stranku nestalo tog jakog samoterapijskog, autosugestivnog alata koji se zvao samokritika!
Novinar koji obrađuje ovakvu temu moro bi se potruditi da se mnogo bolje informira o barem najvažnijim činjenicama.
Glavni razlog je da skoro nitko u Hrvatskoj ne čita Godišnja izvješća o napretku, a to vrijedi i za ovaj posljednje sažeto izvješće Evropskom parlamentu. Glavni je razlog strah od konfrontiranja s neugodnim činjenicama kako bi se moglo nastaviti živjeti u iluzijama.
Za mnoge ljude koje ništa ne zanima i koji “nemaju pojma o pojmu” su zato ovakvi novinarski tekstovi “jedini fakultet”.
Dakle, tradicionalna “sklonost Njemačke Hrvatskoj” ne stoji”. Diatrich Genscher je zbog preuranjenog priznanja Hrvatske morao “preko noći” otići sa svoje funkcije ministra vanjskih poslova. To se u Njemačkoj nije zaboravilo. Dalje, Stefan Fuelle govori o paralelama koje se nameću s Bugarskom i Rumunjskom, a ne Španjolskom i Portugalom. On je doduše rekao da će inicirati razmišljanje o “pristupu drugog reda” i za Hrvatsku (kao i svojevremeno za Bugarsku i Rumunjsku) ali je Guido Westerwelle to odbio.
Dalje, u Njemačkoj se zamjera da se nikome u Zagrebu ne žuri sa ispunjenjem uvjeta na vrijeme (“Doch selbst in Zagreb verspuert niemand Eile, die Ziele zeitnah zu erfuellen” – Wirtschaftswoche; Kroatien schleppt sich dem EU-Beitritt entgegen; 22,08.2012).
I, konačno, ekonomija. Očito je da će s ovakvim rastom i Hrvatska uskoro morati zatražiti pomoć MMF- a radi reprogramiranja dugova, a onda i EU (a la Grčka). A onda slijedi “klasika” – počinje se poput Argentine završava poput Grčka.
To znači nove zahtjeve za daljnjim opterećenjem njemačkih poreznih obveznika kojima je puna kapa “šlepanja” perifernih i super-perifernih država evropskog juga.