Onaj tko je u svom poslovnom vijeku obavio makar samo jednom i jedanput, restrukturiranje i sanaciju svoje ili tuđe tvrtke, taj razumije o čemu Linić priča i u kojim uvjetima posluje.
Razočaranje predstavlja Čačić, koji sa kao arhitekta iživljava( čitaj: bahati, pljuje,prkosi ect) kod strpljivih „investitora“( čitaj: glasača) i izvođača radova( čitaj: radno sposobnog stanovništva). Očito se čovjek ne snalazi u ulozi arhitekte-investitora-izvođača!? Bolji je bio samo u ulozi arhitekte( čitaj: ministra-projekt autocesta!).
Međutim, jedno je biti arhitekta kod bogatog investitora i bonitetno i kreditno sposobnih izvođača radova, a drugo je biti sve u jednom, i arhitekta i investitor i izvođač radova. Preveliki zalogaj!?A možda i premala vlastita sredstva za pokretanje investicija? A možda su i nestali bonitetno i kreditno sposobni izvođači radova?
Možda se nikada i nigdje nisu spoznali poslovi restrukturiranja, dezinvestiranja, sanacija i tako dalje? Ostaje za vidjeti. Strpljenje i razumijevanje se topi!?