To je posve logična stvar! Budući da šećerna repa i trska imaju neusporedivo viši sadržaj šećera nego kukuruz nije potrebno biti doktor znanosti da se ustanovi iz kojih se biljaka može dobiti više etenola.
No budućnost bioetanola ne leži u “slatkim” biljkama nego u proizvodnji iz drvnog otpada i biljaka brzog rasta sa visokim prinosima celuloze.
Postoje tako razne “trave” iz roda miscantus čijom obradom možemo dobiti i do 15000 l/ha bioetanola, što je daleko više nego od šećerne trske (oko 7000 l/ha).
Također je šteta jestive biljke pretvarati u energiju.

Kampanje koje su se pokrenule s namjerom da se fosilna goriva zamijene čišćim izvorima energije su nažalost dobrim dijelom usmjerene pogodovanju raznim poljoprivrednim i energetskim lobijima i motivirane su zaradom na ekološki osvještenom građanstvu , a ne pravom brigom za okoliš,