Cijela je priča puno zapetljanija nego se na prvi pogled čini. Naime, prema odredbama čl. 159. st. 2 Zakona o autorskom pravu i srosdnim pravima, zakonodavac polazi od presumpcije da udruga “za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja odnosnih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava”. Drugim riječima, oni ne štite autorska prava samo svojih članova već, upravo poput ZAMP-a, prava svih autora na svijetu. Riječju, što može ZAMP, mogu svi!