Po čemu smo privlačna zemlja za strance ? Kao turistička destinacija ? Da, alI i to sve manje. Nije dovoljno samo čisto more. Traže se i dodatni sadržaji i sezona koja ne traje samo dva mjeseca. Imamo previsoke cijene za ono što nudimo i pri tom varamo te toliko željno isčekivane turiste. Varamo ih sa uvoznom ribom i lignjom iz N. Zelanda ili Patagonije i častimo kao”domaćom”, sa “štucanim” porcijama i na razne druge načine. Tako je i sa stranim ulagačima. Nema NEŠTO za NIŠTA. Kapital ide tamo gdje je sigurnost, gdje su uredni zakoni i propisi. Da bi takvi došli kod nas morali bi imati pravnu državu, ali pravnu u pravom smislu te riječi, a mi smo daleko od takve države. Kod nas su nedefinirani propisi. Za stranca u startu glavobolja. Naša papirologija je rak-rana našeg gospodarstva. Da “izganjate” i jednu običnu građ. dozvolu treba vremena i živaca, ući na mnoga vrata i iskilaviti se do iznemoglosti. A to stranac neće. On želi jednostavan i brz postupak. Ne želi davati nikakve provizije ni mita, a bez toga kod nas ne ide. A naši politički moguli ne žele ništa gdje nema love na crno. Traže provizije jer strikan MITO bez toga ne radi. A da postojeću šumu i šikaru od propisa i zakona malo pročiste i dovedu u red, nemaju volje. A kad bi i donijeli normalne propise i sve prilagodili stranim investitorima opet nebi bili zadovoljni. Jer to bi bi morali biti jasni i nedvosmisleni zakoni i propisi u okvirima kojih nebi mogli ništa drpiti. I tako to ostaje do, tko zna kada, a “stoka sitnog zuba” sve trpi podnosi i plaća.