Pika i prijatelji (http://www.ponikve.hr/ekootok/ ), otkrili su sadržaj hrvatske kante za smeće. Tako su utvrdili da hrvatska kanta za smeće sadrži: 39% kuhinjskog otpada, papira 25%, pet plastike 12%, 4% limenke,stakla 6%,opasni otpad 1%,ostalo 13%.
Teoretičari i praktičari reciklaže, nakon što su nas poučili o tome kako je to proces „izdvajanja materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje“, poučavaju nas o sadržaju tih procesa koji uključuju sakupljanje,izdvajanje,preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari i materijala. Izuzetno je važno, po preporukama teoretičara i praktičara reciklaže upoznati se sa centrima reciklaže, a ako nema centara za reciklažu „smeće“ i „otpad“ reciklaža se može primjenjivati i u svakodnevnom životu kao napr. Poklanjati dijelove smeća i otpad (odjeću, cipele itd) a može se proizvoditi kompost. Na kraju , naši teoretičari i praktičari reciklaže upozoravaju, kako je „ bez uvođenja reciklaže u svakodnevni život, gotovo nemoguće zamisliti bilo kakav cjelovit sustav upravljanja smećem i otpadom!!“
Ne znam zašto ali sve više počinjem vjerovati Piki, njenim prijateljima i teoretičarima i praktičarima reciklaže , a sve manje teoretičarima reformi, restrukturiranja, reinžinjeringa, razduživanja itd.