Kupac nije tvrdoglav.Kupac nije siguran dal će ostat zaposlen,nezna oče li mu smanjit plaću,boji se da ne završi na ulici.Možda da država otkupi te stanove i dade ih u najam koji bi se računa kao otplata ako se kupac odluči na kupnju.Normalno država bi kupovala najmanje po 20% nižoj cijeni od današnje.Ne bi valjalo da građevinci redom propadaju.

Evo da malo pojasnimo računicu. Ja sam prije par godina izgradio dvije manje zgrade za tržište i dobro zaradio. Zemljište sam platio oko 100 eura po m2, a u konačnici je ukupan trošak po m2 zajedno sa zemljištem, solidne gradnje ispao točno 430 eura. Ne nije greška, ukupan trošak zajedno sa svim davanjima i dozvolama do ključa u ruke je bio 430 eura/m2. Prodajna cijena je bila od 1200 do 1500 eura. Prema današnjim cijenama svatko tko gradi s cijenom većom od 800 eura/m2, baca novac (osim extra luksuza). Dakle, ima puno prostora za spuštanje cijene. Problem nastaje ako gradite s kreditom banke, i ako nemate dobro usklađen novčani tok što se danas dešava natržištu. Jedan građevinar koji je u ZG izgradio par stotina stanova, prije koju godinu mi je rekao da je gradnja stanova toliko jednostavan posao da bi ga i njegova baba mogla raditi. Jedina komplicirana stvar je dobiti građevinsku dozvolu, i upravo je ta državno birokratska zavrzlama omogućila ovako visok rast cijena. Da su se dozvole mogle dobiti lakše i prema postojećim zakonima, profitne marže bi bile daleko manje.
U medijima se spominje brojka od preko 10.000 neprodanih novogradnji. Tom bi broju trebalo nadodati bar još 5000 novogradnji koje se dovršavaju. Ako pretpostavimo da je prosjećna cijena novogradnje 100.000 eura, to nas dovodi do ukupnog iznosa od milujardu i pol eura. Da se obrne ta količina stanova potrebno je 1,5 milijardi novog inozemnog duga. Preoptimistično i za neka bolja vremena.