Koliko smušenih izjava u jednom članku.

Zaključak da bolnice trebaju voditi ljudi s menadžerskim znanjima je dobar, ali daljnje izvedenice su jedva smislene.

Ovakvom vrstom objekata upravljaju facility menadžeri, a to su ljudi tehničkog obrazovanja s dodatnim menadžerskim specijalizacijama, ili liječnici koji su stekli široko iskustvo i znanje kako u tehnici tako u menadžmentu. To stvarno ima malo veze s opsegom obrazovanja naših ekonomista.

Postavka dr. Hebranga o tome tko može odlučivati o davanju-nedavanju usluge nije dovoljno razrađena. U bolnicama koje vode facility menadžeri postoje stručna vijeća koja vode liječnici i koja odlučuju o svim stručnim pitanjima. Oni utvrđuju i nivo usluge koji bolnica daje te način na koji se pravda prihvaćanje pacijenata na uslugu. To mora biti rutinska procedura koja se onda operativno provodi. Naravno, nivo usluge koji je propisalo profesionalno vijeće naknadano ekonomski analizira menadžer, sve dok ne dođe do usklađivanja liječničkih želja i budžetskih mogućnosti. Ako je nesrazmjer prevelik, uključuje se ministarstvo koje ili “presuđuje” ili odobrava dodatna sredstva. Već sami ovaj postupak, u kojemu i stručno vijeće i menažer daju svoje komentare o potrebnom nivou usluge, daje ministarstvu stručnu podlogu za odluku.

Vani postoje specijalni studiji koji se bave ovom tematikom.

tako je, s tim da to u biti nisu specijalni, nego najnormalniji i česti studij.

isto je tako normalno da se ide na menadžersko doškolovanje, bili to tečaji, specijalizacije ili seminari nakon bar nekoliko godina radnog iskustva na konkretnim poslovima. malo koji poslodavac će u stvarnom životu primiti menadžera izravno iz neke škole.

upravo bi našoj ekonomiji pristajao naziv “specijalni studij”, jer je gotovo jedinstvena u svijetu, čak je i rusija odbacila taj sovjetski koncept.