Siguran sam da je sve navedeno o poljoprivrfedi i njenom okrupnjavanju točno. Ali u međuvremenu, što raditi sa malim imanjima? Ima jedno rješenje: otjerati ih sa imanja i pustiti da pomru od gladi. Tako se radilo u Velikoj Britaniji u 17. stoljeću i u SSSR 1929-1930. Ekonomski, to može biti razuman potez (u SSSR je ispalo loše, ali u Velikoj Britaniji je izvrsno pomoglo industrijski razvoj).

Živim u gradu, probleme sela ne poznam dovoljno, i nisam siguran da li je HSS-ov zahtjev od šest milijardi godišnje za selo stvarno dobar. Ali, znam da “ekonomska racionalnost” ne smije biti u sukobu sa socijalnom pravdom. Ima raznih vrsta ekonomskih računa. Gospodin Bilić mogao bi pročitati , o kojoj također danas piše Poslovni dnevni.

zbog ljudi kao gosp. Bilić trebalo bi ponovo imati stup srama. Vjerujem da ni u HSS-u nitko ne misli da prozvonja pšenice, kukuruza, šećerne repe ili slićnih polj. kultura je rentabilna. I u Evropi je 8o% polj. proizvodnje organizirano preko zadruga .za povrće i voće sigurno netreba 100 ha da bi ta proizvodnja bila rentabilna a da o ekološkoj proizvodnji ( u kojoj Hrvatska ima najviše šanse da nađe svoje mjesto na evropskom tržistu) ne govorimo. Hrvatski poslodavci otpisali su starije od 30-35 g. , nezapošljavajući ih. Vjerovatno da se njih pita: penzionere bi trbalo eutanazirati , samo su trošak društvu i ne ostvaruju profit , zemlju okrupniti i prodati stranim kompanijama a male proizvođaće natjerati da budu jeftina radna snaga. Ako neće treba ih izgnati iz Hrvatske i uvesti jeftinu radnu snagu. Hrvatsku bi trebalo globalizirati a sva bogatstva dati u ruke 200 bogati. Trebamo i mi imati svjetski jet-set, porasla bi prodaja rols rojseva, bentlija , jahti i svih tih vrijednih stvari a obićan puk neka ide pješke i manje jede, pa to je vrlo dobro za zdravlje.

izlaganje g. bilića čini se iznimno stručnim i utemeljenim.

ne znam zašto bi netko umro od gladi ako ne dobiva potiacje, većina ljudi u državi ne dobiva poticaje pa preživljavaju – ta priča o umiranju od gladi mi zvuči kao teška demagogija.

a tek o “jefinoj radnoj snazi za strance” – to političari-demagozi uspješno rješavaju nametanjem “skupe radne snage za domaće”, sve skuplje, lošije i zaštićenije skupine glasno viču iz dana u dan umjesto da ih se natjera u konkurentsku borbu.

stalni rast troškova i pad kvalitete bogomdanih monopolista vuče nas očito u inflacijsku spiralu sovjetske ekonomije, ali je izgleda teško doći do svijesti da se ekonomija može razvijati samo pametnim i poštenim radom a ne grubom vikom i prijetnjama.

očito je pitanje “malih poljoprivrednika” trenutno najteži zalogaj za novu koaliciju s obzirom na stav HSS-a. oni se istovremeno razumiju i kao stranka koja zastupa interese svojih birača “malih seljaka” i kao stranka koja se želi brinuti za poljoprivredu. a to je moguće samo tako da se te dvije grupe ciljeva i interesa ODVOJE. mali seljaci uvijek će biti kočnica razvoju i nema smisla “poticati” ih. nego treba kombinirati socijalni i razvojni pristup, a ne miješati ih. atraktivnim socijalnim ponudama ih motivirati da prepuste gospodarenje velikima. i to je cijela mudrost. i svima bi bilo bolje, osim ako netko misli da bi teta bara osjećala da je izgubila smisao života bez mužnje svoje kravice svako jutro.

seljacima treba dat poticaj za naprijed ali im netko treba objasnit i da na 10 hektara neka kultura moze donest 100 000 kuna dobiti a moze i 30 000 kuna dobiti.pa ih treba usmjerit