ha ha ha ha
tekst pocinje bas sad sjedim sa prijateljima iz hidroelektre a dole Vam pise da u portfelju imate dionice hidroelektre
pa super su Vam prijatelji………ha ha ha ha……pa ovi drukeri na forumu su za te Vase prijatelje sveci
pofuk
A bankarstvo je i osobna bankarica s kojom sam malo ćakulao dok je popunjavala formulare za promjenu pokvarenog mi tokena…
Bila je niska; stopala su joj jedva češala pod. I kao mnogi nedovoljno narasli ljudi imala je nakaznu figuru, u njenom slučaju preveliku, zaista ogromnu glavu. Njena kosa, razdvojena po sredini i uredno podignuta sa strana, bila je gusta i plavo-smeđa; i iako joj je lice bilo pomalo mršavo i usko, bila je, premda ne na neki izuzetan način, privlačna. Bilo je teško pogoditi joj godine: možda četrdeset, četrdeset-pet. Velike ovčje oči su žmirkale na njoj, kao da ne vjeruju u ono što vide. Kosa joj je bila očigledno nafarbane crvene boje, i savijena u suhe uvojke nalik na debele pluto čepove. Nosila je grubu, ponešto otrcanu plavu haljinu. Dah joj je mirisao na živahno-slatki miris džina.
Oči, kao par oblakastih mliječno-plavih klikera, bile su pokrivene gustim trepavicama i neobično lijepe.
A onda, bez upozorenja, dogodila se čudna stvar: ispružio sam ruku i nježno pomilovao bankaricu po obrazu. Unatoč beskrajnoj nježnosti ovog pokreta bio je toliko neočekivan, i ona je bila tako zatečena da mu nije uspjela dati nikakvo značenje: njene misli su šikljale u tri ili četiri različita pravca. Nagnuo sam se prema naprijed tako da su mi oči bile skroz blizu njezinim; zadah mog parfema tjerao ju je na povraćanje.
Bankarica je smatrala da treba djelovati unutar sistema, manipulirati njime, a ne ga mijenjati, a po njezinu sudu brak je uništavao najbolje godine ženina života. “U najboljim vam godinama”, govorila mi je, “muž i ne treba. Ali vam treba muškarac, i to cijelo vrijeme. A oni su često emocionalno jeftiniji i zabavniji i možete ih konzumirati na tucet.”
Uspješna, ne unatoč svom spolu, nego baš zbog njega. Zaključio sam da je to vjerojatno i zato što bi svaka normalna žena njezine dobi već imala supruga i djecu i fokusirala se na njihove želje i potrebe, ali ona je sve svoje vještine usmjerila na posao.
“Otkrila sam da se sama sebi baš i ne sviđam previše”- šapnula mi je, a to je mogao biti i razlog što je uvijek birala pogrešne muškarce.
Svakoj želim muža poput tebe Tomislave, muža koji može biti pravi prijatelj i drug, koji zna izmamiti taj tajni dar koji mnoge žene imaju, ali ga ne znaju iskoristiti”, zaključila je bankarica i pogled usmjerila prema prozoru.
Vani se spremala oluja, zavjesa se nadimala kao jedro; mišićavost u plavetnilu, škripa prozora…
…savršeno… [rolleyes] [smiley]
Uff nakon onolike politike napokon nešto normalno [thumbsup]