Ne bih se upuštao u ocjenu strategije jer mi strategije izgledaju kao neka vrsta proricanja budućnosti – gatanje. Daleko više strategija nije sprovedeno nego što je gatanja zakazalo. Više me zanima trenutno stanje u turističkoj industriji koju nam nažalost ne vode diletanti, sto bi bilo čak i pozitivno, nego obični šarlatani, od kojih neki već desetljećima dobro žive od fenomena Jadrana.
Mislio sam da papagajska ponavljanja o tome kako – nećemo snižavati cijene jer bi tako narušili ugled našeg turizma i slične floskule – koje nam serviraju dotični, a da pritom nisu ponudili ni jedan prijedlog kako spasiti privrednu granu na kojoj sjedi cijela ekonomija ove zemlje – spadaju u vrijeme prije devedesetih.
Prije nekoliko dana agencuja hotels.com objavila je rezultate širokog istraživanja utjecaja recesije na hotelsku industriju. Ispitivaje je provedeno na 68000 hotela širom svijete a podaci se tiču stvarnih cijena koje su gosti plaćali a ne onih u ponudi pojedinih ispitanika.
U sjevernoj Americi hotelske cijene su pale u prosjeku za 12%, a vode Chucago s 27% i Florida s 24%. U Aziji najveći pad bilježi turistička destinacija Phuket s 23%. U Evropi cijene su pale za 10%, a u velikim destinacijama kao što su Italija, V. Britanija, Austrija, Francuska, Švedska u prosjeku od 12%. U nama konkurentnim zemljama kao što su španjolska, Turska, Maroko, Egipat, Grčka cijene su pale iznad evropskog prosjeka. Naravno da se tu ne radi o nikavom ugledu turizma nego naprostu o najosnovnijim mehanizmima tržišta – ponude i potražnje. Roba ili usluga vriedi onoliko koliko netko za nju hoće platiti. Nema to veze s siromašnijim ili bogatijim turistima. Nisu svi tek jučer iz opanka skočili u cipelu pa onda misle da su postali auto. Očito da se neki u našem turizmu tako ponašaju pa tako i razmišljaju. Bog.