Atlantic Grupa jučer je provela upis već ranije najavljenih novih petogodišnjih obveznica u vrijednosti 80 milijuna eura. Nakon što je prije desetak dana objavljen skraćeni prospekt izdanja, u ponedjeljak je zainteresiranim investitorima putem Zagrebačke burze upućen poziv, a knjiga upisa u utorak je i otvorena i zatvorena.

Obveznice su ponuđene i profesionalnim ulagateljima i tzv. malima, s tim da je minimalni ulog postavljen na 100.000 eura, što je donja granica uz koju je za izdanja dovoljna izrada skrećenih prospekata. Konačni uvjeti izdanja do zaključenja Poslovnog dnevnika nisu bili objavljeni.

No, Atlantic Grupa jedna je od ne baš brojnih domaćih kompanija koje se u svom razvoju i financiranju već odavno oslanjaju na tržište kapitala; na Zagrebačku burzu uvrštena je prilikom provedbe javne ponude dionica (IPO) prije 18 godina te već dugo uživa i solidnu podršku velikih institucionalnih investitora poput mirovinskih fondova.

Nove obveznice već su šesto Atlanticovo izdanje dugoročnih dužničkih papira, a na obvezničkom tržištu debitirao je prije više od dva desetljeća. U tržišno je financiranje iskoračio i nešto ranije (2003.) putem komercijalnih zapisa, s četiri realizirane tranše u nekoliko godina.

Dvostruko veći iznos
Netom zaključena operacija dužničkog financiranja dolazi pola godine prije dospijeća obveznice iz 2020., s tim da je veličina novog izdanja definirana na približno dvostruko veći iznos od dospijevajuće glavnice obvezničkog duga (300 milijuna kuna, odnosno 40-ak milijuna eura).

Emil Tedeschi, većinski vlasnik Atlantica rekao je kako će se “višak” prikupljenih sredstava povrh obveze refinanciranja iskoristiti za financiranje radnog kapitala, otplatu postojećih kredita, investicije u opremu te druge potrebe poslovanja.

“Trenutačno nemamo u planu koristiti ta sredstva za akvizicijske svrhe”, poručili su iz kompanije. Posljednju akviziciju Atlantic je realizirao prošle godine, zaključenjem kupnje i integracijom društva Strauss Adriatic iz Srbije kojim je dodatno pojačano strateško područje Kave.

No, prethodno je niz godina Grupa više bila zaokupljena organskim rastom (prihodima je premašila milijardu eura), čišćenjem portfelja non-core biznisa i fokusiranjem na glavne strateške divizije. Odluka o izdanju obveznica znatno većeg iznosa od dospijevajućih obveza tako na neki način odražava i svojevrsno viđenje budućih kretanja kamatnih stopa na financijskom tržištu.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?

Može se pretpostaviti da njegovi financijaši procjenjuju da su trenutačni uvjeti solidni. U definiranju cijene izdanja za referentnu kamatnu stopu uzeti su kupovni prinosi na državne euroobveznice usporedive ročnosti, a na to ide premija rizika izdavatelja od 0,35 postotnih bodova.

Prema svemu sudeći, u Atlanticu akceptiraju i upozorenja koja se u novije vrijeme nerijetko čuju iz redova velikih međunarodnih financijskih grupacija poput JP Morgana o tome da “tržišta podcjenjuju geopolitičke i inflacijske rizike”, ponajprije povezane s trgovinskim napetostima i neizvjesnostima.

Agro Invest, JGL, Ina…
Kad je riječ o domaćem tržištu korporativnih obveznica, i iz Bosqara su nedavno najavili da razmatraju novu ponudu obveznica, nakon što su prije nepune tri godine realizirali 40 milijuna eura vrijedno 5-godišnje izdanje povezano s održivošću.

Investicijsku zajednicu nedavno su putem ZSE izvijestili da putem javne ponude planiraju izdati još jedne “Sustainability-Linked Bonds”, ovaj put na sedam godina i iznosa do najviše 110 milijuna eura. Istovremeno, uz iste uvjete, razmatraju i privatno izdanje obveznica iznosa do 40 milijuna eura koje bi se, kako kažu, uputile jednom ulagatelju – međunarodnoj financijskoj instituciji.

Inače, među burzovno listanim kompanijama samo njih desetak su trenutačno i izdavatelji obveznica. U toj skupini su, uz spomenuti dvojac, i Agro Invest, riječki JGL, Ina, Dalekovod, M San grupa, Zagrebački holding, Erste banka, HOK-osiguranje.

Podaci o uslugama depozitorija SKDD-a sugeriraju da je danas u pogledu korporativnih obveznica i znatno življe u sferi neuvrštenih društava koja na taj način nastoje financirati svoj razvoj. To su najčešće izdanja mane veličine. K tomu, u novije su vrijeme i neke banke poticale svoje klijente na mini-obveznice, kao oblik “prepakiranih” kredita.

“Vani je u financiranju kompanija mnogo uobičajenije da imaju diversificirane izvore: kredite, vlasnički kapital, obveznice. Nerijetko i po nekoliko različitih vrsta obveznica. Na taj način može se osigurati optimalan trošak kapitala i smanjiti izloženost pojedinačnom kreditoru, tj. ne ovisiti o jednoj ili dvije banke”, ističe Đivo Pulitika, fond menadžer u Intercapital Asset Managementu.

Među “plusevima” obveznica navodi i fiksiranje kamatne stope (kupona), dok se kod kredita prevladavajuće koristi varijabilna stopa. S te strane, tržišni akteri pozdravljaju kad i domaće kompanije idu u tom smjeru, koliko god je to rijetko.

Ipak, ne tako davno, u doba izrazito niskih kamatnih stopa i niske inflacije do prije nekoliko godina korporativne obveznice i investitorski su bile popularne, jer su omogućavali relativno bolje prinose. Ubrzanje inflacije i posljedično podizanje kamatnih stopa učinilo ih je manje atraktivnim, budući da su visoke prinose nudili i sigurniji instrumenti poput državnih obveznice, a i fokus je prešao na zaštitu od inflacije, koju obično nose dionice i robe, ističe naš sugovornik.

Dodaje da smo trenutno ponovno u razdoblju spuštanja kamatnih stopa, kad postaje teže naći instrumente fiksnog, a relativno visokog i sigurnog prinosa. Međutim, uz postojeće geopolitičke neizvjesnosti razumljivo je da pouzdanje u takvu putanju tržišnih kretanja nije baš jako čvrsto.