Čak 693 tisuće eura iznosi ukupan iznos koji Addiko banka po presudi Vrhovnog suda RH u reviziji Rev-24/2021 mora platiti jer je za devet ugovora o kreditu naplatila nezakonite izlazne naknade četirima poljoprivrednim poduzećima iz Osječko-baranjske županije! Golem je to iznos samo za izlazne naknade za prijevremeno otplaćene kredite koji govori o utuživom potencijalu i izlaznih i ulaznih ništetnih naknada koje su utužive za sve vrste kredita – i CHF, i euro i kunske. Pritom se na ništetne naknade odnosi 280.000 eura, parnični je trošak 53.000 eura, a sve preostalo su zatezne kamate.

O presudi je izvijestila Udruga Franak. Odvjetnik klijenata, poljoprivrednih poduzeća, Željko Švedl iz Osijeka, ovom je revizijom ostvario ukidanje prethodno negativnih pogrešnih presuda prvog i drugog stupnja, nakon čega su prvostupanjski Trgovački sud u Osijeku i Visoki trgovački sud u ponovljenom sudskom postupku pravomoćno 1. listopada 2024. utvrdili sljedeće:
1. Ništetne su odredbe o naknadama za prijevremenu ili djelomičnu otplatu kredita po svih devet utuženih ugovora o kreditu, za sva četiri poljoprivredno-stočarska poduzeća iz Osječko-baranjske županije.
2. Na temelju ništetnih odredaba Addiko banka je naplatila poduzećima ukupno 280.000 eura izlaznih naknada za prijevremenu otplatu kredita.
3. Addiko banka zajedno sa zateznim kamatama mora vratiti poduzećima ukupno 693.000 eura.
4. Addiko banka mora platiti poduzećima parnični trošak u iznosu 53.000 eura.

Vrhovni sud RH prethodno je obrazložio ukidanje prvih pogrešnih presuda na sljedeći način:
1. Prema odredbi čl. 1068. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91, u novom zakonu to je članak 1024.) korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku te je dužan naknaditi štetu ako ju je banka pretrpjela, a banka pritom ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.
2. Odredbe čl. 1068. st. 3. i 4. ZOO/91 (danas članak 1024.) predviđaju, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu banci da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračuna kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.
3. Tuženik Addiko banka, osim općenitog pozivanja na svoje Opće uvjete poslovanja i Tarifu koja propisuje visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova.
4. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju bi tuženik dobio da nije bilo prijevremene isplate.
5. Potpuno je nevažno pozivanje tuženika na osnovno načelo građanskog prava (načelo dispozitivnosti) te s tim u vezi na činjenicu da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama i sadržana u Općim uvjetima poslovanja tuženika, budući da se takva ugovorna odredba, ako je ništava, ne može ugovarati.
6. Tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to konkretne troškove imao zbog prijevremene otplate kredita.
7. Spornom odredbom nije povrijeđen samo privatni interes tužitelja, nego su takve odredbe ništetne i zbog povrede javnog interesa.

Iz Udruge Franak poručuju kako je ovom presudom i za pravne osobe na Vrhovnom sudu potvrđena ništetnost naknada za prijevremenu otplatu kredita.
– Zbog višestruko većih iznosa kredita od iznosa novca u potrošačkim kreditima pravne osobe plaćale su i daleko veće iznose naknada koje su u pravilu naplaćivane u iznosima od jedan posto do tri posto od preostalog iznosa glavnice kredita koji se prijevremeno otplaćuje. Potpuno je jasno da te naknade nemaju uporište ni u kakvim stvarnim troškovima, nego su ugovorene i naplaćene samo zbog toga jer bankama to nitko nije izričito zabranio, niti HNB, niti vlast, gledajući na taj način kroz prste bankama u njihovoj težnji da opelješe i građane i poduzeća, i tako omoguće nezakonitu enormnu korist svojim vlasnicima, i ogromne bonuse bankarskim menadžerima – komentiraju iz UF-a te dodaju da pravne osobe imaju potpuno jednaka prava kao i potrošači kada su u pitanju naknade za prijevremenu otplatu kredita, ali i kada su u pitanju kamatne stope koje se mijenjaju jednostranim odlukama banaka, što je već prije utvrđeno na Vrhovnom sudu RH.