Kriptovalute su postale novo bojno polje Europske unije i SAD-a koji je podržao razvoj stablecoina vezanih uz dolar kao načina jačanja vlastite valute. Kao odgovor ECB je najavio digitalni euro, a europske banke ubrzano rade na lansiranju svog stablecoina.

O tom rivalstvu i budućnosti financijskog sustava razgovarali smo s Markom Škrebom, guvernerom Hrvatske narodne banke od 1996. do 2000. godine, i Nikolom Škorićem, direktorom i osnivačem Electrocoina, najveće hrvatske kripto mjenjačnice koja je svoje poslovanje proširila na cijelu EU. Škreb i Šorić o toj će temi razgovarati na panelu otvorenom za javnost u srijedu u Muzeju novca HNB-a.

ECB upozorava na ‘opasnosti’ kriptovaluta pa ipak je devet europskih banaka najavilo lansiranje svoje vlastite stabilne kriptovalute – stablecoina. Što banke znaju, a ECB ne zna? Kakva će u tom kontekstu biti 2026. iz pozicije banaka, a kakva iz kuta kriptomjenjačnica?

Škreb: Nije samo ESB taj koji upozorava na rizike kriptoimovine. Mnoge središnje banke, akademski stručnjaci (kao dobitnici Nobelove nagrade Jean Tirole i Phillipe Aghion) i ljudi iz prakse vide rizike za sistemsku stabilnost. Drugo, pojam kriptoimovine je vrlo širok i uključuje razne klase aktiva. Ovdje se fokusiram na tzv. stablecoine. Oni nemaju varijabilnost u cijeni kao npr. Bitcoin, ali kao što pokazuju zadnja zbivanja oko stablecoina Tethera, rizični su. I to se ne smije zaboraviti.

Škorić: Banke znaju da im se dolaskom MiCA uredbe u EU otvara velika nova poslovna prilika. Isto tako znaju da se dolaskom GENIUS Acta u bankama u SAD-u otvara još veća poslovna prilika, i da će EU banke početi zaostajati ako budu čekale zeleno svjetlo iz ECB-a. Bankama je u interesu zadržavanje profita i relevantnosti, ECB-u je u interesu agresivna zaštita monetarne stabilnosti, ali i da banke koriste ECB-ov digitalni euro (a ne svoje stablecoine). Tu su ECB i banke u sukobu interesa i stoga je logično da šalju različite poruke. Europljani će koristiti eure u digitalnom obliku, to je jasno i bankama i ECB-u, pitanje je samo hoće li to biti ECB-ov digitalni euro, euro stablecoini europskih banaka ili euro stablecoini američkih tvrtki. Trenutačno na tržištu postoje samo ovi posljednji i EU banke prepoznaju da više ne mogu čekati.

Gospodine Škreb, kako gledate na inicijativu devet velikih europskih banaka? Doživljavate li taj projekt kao produženu ruku europske monetarne strategije ili kao privatnu konkurenciju?

Škreb: Osobno na to gledam kao na želju banaka za profitom, za zaradom. I to je u redu, to im je posao da zarađuju. No, to ne gledam nikako kao produljenu ruku europske monetarne strategije. Naime, pretpostavljam da su banke shvatile kako će plaćanja putem stablecoina, posebno ona prekogranična, kako ih forsiraju izdavači iz SAD, uzeti dio njihova kolača, zarada. Sama inicijativa banaka kao privatnog sektora je dobrodošla. Ono što mislim da nije u redu što je dio banaka oko projekta WERO od ECB-a tražio da zaustavi razvoj digitalnog eura, i da ih se “ne ometa u njihovoj privatnoj inicijativi”. Dakle, tražiti da ECB zaustavi svoj projekt u korist privatnih banaka ne smatram opravdanim, nego naprotiv štetnim.

Gospodine Škorić, hoće li europski stablecoin banaka, podržan regulatorno i infrastrukturno, istisnuti tržišne stablecoine kojima danas trgujete, ili naprotiv, otvoriti vam novu liniju proizvoda?

Škorić: Uvjeren sam da na europskom tržištu ima mjesta za niz stablecoina. Neki će se koristiti samo unutar određene grupacije tvrtki, neki će pronaći svoju nišnu uslugu.

Dobar primjer su dva trenutačno najpopularnija stablecoina: USDC se puno više koristi u svijetu decentraliziranih financija, dok se USDT puno više koristi u svijetu plaćanja. U budućnosti će se neki stablecoini koristiti za namiru međunarodne trgovine, neki za namiru trgovanja vrijednosnicama. Western Union izdaje svoj stablecoin, a PayPal je već izdao svoj, koristit će se oba, a razmjena iz jednog u drugog bit će brza, jednostavna i sigurna.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Mjesta ima za sve. Ne bi me čudila niti budućnost u kojoj svaka financijska institucija (pa i manja) ima svoj vlastiti stablecoin.

U eurozoni je još više od polovice plaćanja gotovinom; kako zamišljate tempo prelaska na digitalni euro u zemlji u kojoj ‘kartice još uvijek samo nadopunjuju gotovinu’? Vidite li u tim navikama priliku ili prepreku za šire usvajanje kriptoimovine i plaćanja u stablecoinima među hrvatskim građanima i poduzećima?

Škreb: Teško je predvidjeti tempo plaćanja gotovinom u odnosu na kartice, a posebno ne tempo prelaska na digitalni euro. Čini se da on neće biti operativan prije 2029. Nadalje, ECB statistika nije tako jasna da možemo razlikovati gotovinska od kartičnih plaćanja. No, po vrijednosti transakcije kartice su oko 45 posto, a gotovina oko 39 posto. Ne vidim da je to problem za korištenje kriptoimovine koja je oblik ulaganja. A što se tiče plaćanja stablecoinima ono u skoroj budućnosti neće zamijeniti postojeće oblike plaćanja.

Škorić: Ne vjerujem da ću za svog života vidjeti potpuni prelazak na digitalna plaćanja, niti to priželjkujem. I gotovina i digitalna plaćanja imaju svoju svrhu i svoju klijentelu. Vjerujem da nas u godinama koje dolaze čeka nastavak rasta udjela plaćanja karticama, ali i “alternativnim metodama” kao što su platni novčanici, “account-to-account” plaćanja, stablecoini, pa i digitalni euro kad se jednom pojavi. Korištenje gotovine se u tom procesu ne smije gledati kao prepreka, već kao neotuđivo građansko pravo. Slovenski parlament je to pravo nekidan unio u Ustav, vjerujem da će ih slijediti i druge države.

Hoće li digitalni euro smanjiti potražnju za klasičnim kriptovalutama i stablecoinima ili očekujete da će povećati ukupni volumen digitalnih plaćanja?

Škreb: Teško je reći kako, ali gledajući unazad promjene će biti brze, disruptivne, neočekivane i sveobuhvatne. No, uz rizik da krivo procjenjujem, rekao bih da digitalni euro neće “ubiti” kriptoimovine niti stablecoine. Digitalni je euro zamišljen kao zamjena za gotov novac. A kriptoimovine su klase ulaganja, često špekulativnih.

Ono što je moguće da digitalni euro dijelom potisne stablecoine u funkciji plaćanja. Ali ja očekujem da će se volumeni i broj transakcija digitalnih plaćanja u budućnosti bitno povećati. Ljudi će moći birati između sigurnog, reguliranog novca središnje banke (digitalni euro) i budućih kripto-rješenja posebno kod stablecoina. Ja osobno ću se uvijek odlučiti za digitalni euro, no to je stvar mojeg osobnog izbora (kada ga bude).

Škorić: Teško je reći jer u biti ne znamo što je to “digitalni euro”. Regulativa koja će ga oblikovati nije još napisana. Znamo koliko je proces donošenja odluka u EU kompleksan i koliko tu bude svakojakih, često neprirodnih kompromisa između Parlamenta, Komisije i Vijeća. Plan ECB-a je da digitalni euro zaživi tek za četiri godine, a u svijetu kriptovaluta četiri godine su – vječnost. Nezamislivo je kakve će kripto industrija sve inovacije do tada smisliti, a novi moment je što se sada u taj proces inoviranja agresivno uključuju i banke. Duboko vjerujem da će u iduće četiri godine partnerstva kripto tvrtki i banaka iz temelja promijeniti način na koji koristimo novac. Digitalni euro dočekat će žestoka konkurencija.

MiCAR uvodi stroga pravila, zabranjuje algoritamske stablecoine i traži potpune rezerve i Bijelu knjigu; gdje povlačite crtu između zaštite potrošača i gušenja inovacija?

Škreb: MiCAR je dobrodošao nakon dugog razdoblja “divljeg zapada kriptosvijeta”. Posebno bih pozdravio zabranu algoritamskih stablecoina kao i zahtjeve za kompletnim pokrićem stablecoina. Ponekad ljudi misle da je svaki stablecoin sto posto pokriven npr. dolarima, a u praksi izdavači stablecoina često imaju samo djelomičnu pokrivenost u dolarima ili rizničkim zapisima. A još je gore što su vrlo netransparentni u vezi tog pokrića. Ima dosta primjera propasti takvih izdavača zbog te netransparentnosti. Dakle, zabrana algoritama i traženje punog pokrića nisu protiv inovacija, nego su vrlo korisna zaštita potrošača.

Škorić: Kod MiCAR nema takve crte jer MiCAR nema nikakve veze s inovacijama. Dok sam prije nekoliko mjeseci još bio u zabludi oko toga, napisao sam jedan LinkedIn post na tu temu i u komentarima se javio Peter Kerstens, jedan od glavnih arhitekata MiCAR-a. Napisao je: ali MiCAR nije pisana da omogući kripto industriji da inovira. Jedina svrha te regulative je da zaštiti Europljane od kriptovaluta. Bio sam neki dan na konferenciji Banking 4.0 u Rumunjskoj i u uvodnom izlaganju kolega Alex Panican iz Luxembourg House of Financial Technology prenio je svoje dojmove iz Kine ovako: u Europi većinu razgovora započinjemo sa zahtjevima regulatora, u Kini većinu razgovora započinju s potrebama potrošača.

Kakve konkretne promjene u poslovanju i troškovima donosi MiCAR, i hoće li manji domaći igrači moći preživjeti pod takvim regulatornim pritiskom?

Škreb: MiCAR će povećati troškove jer uvodi dodatne kapitalne zahtjeve i zapravo želi “maknuti” one koji nisu transparentni. Mislim da će na udaru biti posebno mali igrači, koji nemaju neko jako partnerstvo. Oni će se vjerojatno morati specijalizirati i raditi, kao i inače u financijama, na jačanju povjerenja. A u prirodi je tržišta, svih tržišta da oni slabiji otpadaju. To je prirodan darvinizam tržišta, pa tako i ovog.

Škorić: Dovoljno je pogledati situaciju u susjednoj Sloveniji, u kojoj je rok za licenciranje bio 1. lipanj. Licencu u roku nije dobila niti jedna od postojećih 20-ak kripto tvrtki, sve su morale prestati s poslovanjem. Nakon isteka roka licencu su naknadno dobile svega tri tvrtke. Situacija je slična širom Europe. U Poljskoj od 1500 tvrtki po starom režimu, licencu po MiCAR nije dobila niti jedna. Šef talijanske Hanfe otvoreno je rekao da neće biti licencirana niti jedna kripto tvrtka. Što se domaćeg tržišta tiče – vjerujem da Hanfa neće biti tako rigorozna… ali bojim se da manjim igračima nema spasa. EU je naprosto odlučila da ne želi kripto startupe.

Američka regulativa već je stvorila okvir za dolarom vezane stablecoine. Američki dolar kroz stablecoine postaje de facto valuta globalne digitalne ekonomije, i kako se u tom kontekstu pozicioniraju euro i hrvatsko tržište?

Škreb: Dolar je već pobijedio u prvoj fazi digitalne monetarne konkurencije zahvaljujući stablecoinima koji danas nose 80 do 90 posto globalnog volumena digitalnih plaćanja izvan bankarskog sustava. Jasno je i zašto to administracija u SAD jako podržava.

U monetarnom smislu, to je bez sumnje najveće širenje dolarizacije u povijesti, bez trgovine, bez ekonomije. A drugo, korištenje američkih državnih obveznica kao kolaterala za stablecoine sigurno podiže značajno potražnju za javnim dugom SAD-a.

Euro kasni, ali ima šansu uhvatiti korak samo ako spoji sigurnost MiCA-e s brzinom digitalnog eura. Hrvatska je tu u prednosti jer može biti ulazna točka digitalnih euro-rješenja u cijeloj EU. Šansa postoji kao što vidimo po vrlo živoj digitalnoj sceni kod nas.

Škorić: Europa kaska, i to ozbiljno. Američka regulativa pisana je tako da potiče razvoj stablecoina, a Europska tako da nas zaštiti od stablecoina. Jasno je da je onda europskim projektima izrazito teško natjecati se protiv Amerikanaca. No, nadam se i vjerujem da će ECB uskoro naprosto biti prisiljen priznati da takva situacija vodi u još jaču dolarizaciju europskog financijskog sustava i da ne možemo čekati 2029. da digitalni euro eventualno proba preokrenuti taj trend.