S velikom financijskom krizom (2008.) manje-više svi su upoznati. No s načinima prevencije i nisu toliko, pogotovo ne s tehničkim aspektima i izazovima koje nosi supervizija financijskog sektora. Velika financijska kriza (eng. skraćenica Grand financial crisis, GFC) i slijed događaja koji su joj prethodili inicirali su reformu kojom su se nastavile kontrolirati banke u smislu poslovanja, barem one veće i međunarodno aktivnije.
Basel III – međunarodni set mjera i reformi u načinu supervizije dogovoren je i usuglašen u razdoblju od 2007. do 2009. kao odgovor na veliku financijsku krizu u svrhu ojačanja supervizije banaka, kao i radi promjene načela u smislu upravljanja rizicima tih istih banaka. S aspekta osigurateljnog poslovanja (poslovi osiguranja i reosiguranja), barem u Europskoj uniji, dogovorena je direktiva Solventnost II., koja se primjenjuje preko hrvatskog Zakona o osiguranju od 1. siječnja 2016. Obje mjere u slučaju primjenjivosti na hrvatski bankarski i sektor osiguranja primjenjuju i osiguravaju sukladnost, za koju su nadležne Hrvatska narodna banka (HNB) i Hrvatska agencija za nadzor financijskog sektora (HANFA). Obje mjere u biti donose promjene u poimanju kapitala, rizika i likvidnosti financijskih i kreditnih institucija na način nadzora rizika koje subjekti preuzimaju, pri čemu se pred njih stavljaju kapitalni i regulatorni zahtjevi s kojima se moraju uskladiti.
