Sve veći broj svjetskih čelnika i stručnjaka podržava ideju o osnivanju Međunarodnog panela za nejednakost, koji bi bio nalik onom osnovanog zbog klimatskih promjena.

Ovaj put radilo bi se o neovisnom tijelu koje bi prikupljalo dokaze o uzrocima i posljedicama sve većih razlika između bogatih i siromašnih i pomagalo vladama diljem svijeta pronaći rješenja kako pravednije raspodijeliti novac.

Kolektivna prijetnja

Na marginama prošlog zasjedanja Opće skupštine UN-a, na sastanku koji su organizirali Brazil, Norveška, Južnoafrička Republika i Španjolska, glavni tajnik UN-a António Guterres upozorio je na sve veću koncentraciju bogatstva i moći te na rizike koje to predstavlja za društva i međunarodni sustav.

“Svjedočimo zapanjujućim razmjerima nejednakosti u dohotku i bogatstvu, pri čemu najbogatijih 10 posto svjetskog stanovništva danas posjeduje 75 posto ukupnog bogatstva”, rekao je Guterres koji smatra da bi brzi razvoj naprednih tehnologija mogao znatno pogoršati postojeće razlike, osobito ako bogatstvo i moć proizašli iz njih ostanu koncentrirani u rukama malobrojnih.

“Svijet u kojem samo nekoliko moćnih zemalja može kontrolirati globalnu sigurnost i globalnu gospodarsku arhitekturu predstavlja tempiranu bombu”, upozorio je. Međunarodni panel za nejednakost okupio bi stručnjake kako bi analizirali opseg, uzroke i posljedice nejednakosti i identificirali praktične političke opcije dostupne vladama, od većih ulaganja u obrazovanje, zdravstvo, socijalnu zaštitu i dostojanstven rad, pravednije oporezivanje, jaču međunarodnu suradnju u financiranju razvoja, trgovini i ulaganjima, reformu globalne financijske arhitekture i učinkovitiju provedbu pravila koja reguliraju korporacije. Među najvećim zagovornicima osnivanja takvog tijela je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitz.

“Nejednakost unutar i između nacija kolektivna je prijetnja funkcioniranju naših gospodarstava i njihovoj sposobnosti da podrže ljudsko dostojanstvo”, rekao je i dodao da se njezini učinci protežu daleko izvan ekonomije na politiku, društva i okoliš. Dvije zemlje iz skupine G7 – Njemačka i Japan, već su pružile javnu potporu toj inicijativi. Stiglitz je osnivanje Međunarodnog panela predložio u izvješću koje je, na zahtjev Južnoafričke Republike, sastavljeno tijekom njezina predsjedanja skupinom G20 u studenom prošle godine, a problemi uzrokovani nejednakošću bili su u središtu pozornosti i na sastanku skupine G20 2024. godine kojim je predsjedao Brazil.

Španjolski premijer Pedro Sánchez rekao je da nejednakost nije apstraktan pojam, već užasna stvarnost, nezadovoljstvo i osjećaj ljudi da sustav radi protiv njih. To je i jedan od razloga rasta popularnosti populističkih stranaka i političara. Prema izvješću koje je izradio nobelovac Stiglitz sa skupinom kolega ekonomista, između 2000. i 2024. najbogatijih jedan posto zauzelo je 41 posto svog novog globalnog bogatstva, dok je 50 posto svjetske populacije spalo na samo jedan posto. Slikovito rečeno, jedan posto najbogatijih uzelo je 41 cent od svakog novog dolara, a siromašnija polovica čovječanstva podijelila je među sobom jedan cent od tog istog dolara.

Bankarstvo se mijenja

Kad ste posljednji put čekali u redu u banci? Sve više poslova obavljamo preko mobitela, a to je tek početak

prostran, obiteljski suv

Dacia Bigster: veliki SUV već od 22.100 eura

Na nacionalnoj razini, 83 posto zemalja ima visoku nejednakost u dohotku i te zemlje obuhvaćaju 90 posto svjetskog stanovništva. Nejednakost u dohotku među svim pojedincima u svijetu smanjila se od 2000. godine, ponajviše zahvaljujući gospodarskom razvoju Kine. Ipak, ona je i dalje vrlo visoka. Nejednakost u bogatstvu znatno je veća od nejednakosti u dohotku. Prosječno bogatstvo najbogatijih jedan posto poraslo je od 2000. godine za 1,3 milijuna američkih dolara, dok je bogatstvo osoba iz najsiromašnije polovice čovječanstva u istom razdoblju poraslo u prosjeku za 585 američkih dolara.

Jedna od četiri osobe u svijetu, dakle oko 2,3 milijarde ljudi, suočava se s umjerenom ili teškom nesigurnošću u opskrbi hranom, što znači da moraju preskakati obroke. Taj je broj od 2019. godine porastao za čak 335 milijuna ljudi. Prema nekim analizama, nejednakost među zemljama u jednom se razdoblju čak počela smanjivati zbog rasta dohotka po stanovniku u mnogoljudnim zemljama poput Kine i Indije, što je smanjilo udio bogatih zemalja u globalnom BDP-u, a i stotine milijuna ljudi izašle su iz siromaštva, najviše u Kini.

Pandemija COVID-19 prekinula je taj pozitivan trend u mnogim državama s nižim dohotkom, a posljednjih je godina zabilježen i apsolutni porast gladi te nesigurnosti u opskrbi hranom. Razlike među zemljama i dalje su velike, osobito između najbogatijih i najsiromašnijih. Jaz između pojedinih regija se povećao, primjerice između većeg dijela zapadne Europe i subsaharske Afrike. Prosječna ulaganja u obrazovanje po djetetu u subsaharskoj Africi iznosila su tek oko 200 eura, prema paritetu kupovne moći, u usporedbi sa 7400 eura u Europi i 9000 eura u Sjevernoj Americi. Zbog nedostatka učinkovitih poreza na nasljedstvo, bogatstvo prelazi s jedne generacije na drugu, čime se narušavaju društvena mobilnost i gospodarska učinkovitost, navodi se u jednoj od analiza.

Uočeno je slabljenje skupina sa srednjim dohotkom u mnogim dijelovima svijeta, u nekim zemljama srednji sloj nestaje. U većini zemalja, životni izgledi mladih uvelike ovise o prihodima i obrazovanju njihovih roditelja. Stiglitz upozorava na “krizu nejednakosti” koja izravno ugrožava stabilnost demokracije jer države s visokom nejednakošću imaju sedam puta veće šanse za pad demokratskih normi, pa i nestabilnost. Ekonomist Ljubo Jurčić kaže da pozitivne efekte globalizacije najviše osjete najbogatiji. Smatra da će teško proći ideja o uvođenju globalnog poraza za bogataše.

Progresivno oporezivanje

“Nema šanse. Sjedinjene Američke Države su čisto kapitalistička zemlja, neke od najjačih zemalja Europske unije su produžena ruka kapitala, tako da će taj prijedlog teško proći. Trebalo bi za tako nešto doći do neke veće revolucije i opasnosti za održavanje vlada. Desnica iskorištava taj veliki jaz između siromašnih i bogatih, obećava veće mirovine i plaće, ali samo s ciljem da dobiju izbore. Ne vidim način kako će to provesti.

S druge strane, vlade se opravdavaju da ljudi nikad nisu bolje živjeli, što je točno, ali troškovi i uvjeti života se mijenjaju. Razlika se povećava. Raspodjela nacionalnog dohotka i bogatstva stvara bogate još bogatijima, a siromašne siromašnijima”, ističe ekonomist Jurčić. U Svjetskom laboratoriju za nejednakost, think-tanku koji okuplja brojne znanstvenike, ističu da su prihodi i bogatstvo dosegli povijesne vrhunce, ali su i dalje vrlo neravnomjerno raspoređeni. Manje od 60.000 pojedinaca posjeduje tri puta više bogatstva nego cijela donja polovica čovječanstva zajedno.

Ovo izvješće također istražuje rješenja. Dokazi pokazuju da se nejednakost može smanjiti progresivnim oporezivanjem, redistributivnim transferima, ulaganjem u ljudski kapital, priznavanjem neplaćenog rada i reformama globalnih financija. Na primjer, čak i umjereni globalni porez od tri posto na manje od 100.000 milijunaša i milijardera prikupio bi preko 750 milijardi dolara godišnje, što je brojka usporediva s ukupnim proračunima za obrazovanje u zemljama s niskim i srednjim dohotkom”, zaključuju u Svjetskom laboratoriju za nejednakost.