Dugo je godina vrijedilo jednostavno poimanje financijske sigurnosti, a to je da osoba završi školovanje, pronađe dobar posao, napreduje u svom poslu i svojom karijerom izgradi sebi i svojoj obitelji stabilan život.

Upravo je u narodu bilo uvriježeno pravilo o jednom poslodavcu, plaći i karijeri.

Nova pravila

Zaposlenik odsad može od poslodavca tražiti podatke o prosječnim plaćama za iste ili poslove jednake vrijednosti

I danas ta formula još uvijek može funkcionirati i imati realno pokriće. No, tržište rada i troškovi života mijenjaju se iz dana u dan toliko brzo da se nameće pitanje je li jedan izvor prihoda i dalje najbolja mjera financijske sigurnosti.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća u Hrvatskoj u lipnju 2026. iznosila je 1.555 eura i bila je nominalno 7,7 posto viša nego godinu dana ranije. Medijalna plaća, koja bolje pokazuje koliko zarađuje zaposlenik u sredini raspodjele, iznosila je 1.345 eura.

Tu bi trebalo naglasiti bitnu razliku. Polovica zaposlenih u Hrvatskoj danas zarađuje manje od medijalne plaće, pa prosjek sam po sebi ne govori dovoljno o tome koliko je prosječnom kućanstvu zapravo lako pokrivati troškove života.

Štoviše, navedeni troškovi života i dalje rastu.

Potrošačke cijene u lipnju bile su 4,5 posto više nego godinu dana ranije. U kategoriji stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva rast cijena iznosio je 12 posto.

Na tržištu nekretnina prisutan je još izraženiji cjenovni rast. Cijene stambenih objekata u prvom tromjesečju 2026. bile su 14,3 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine, dok su cijene postojećih stambenih objekata porasle 16,1 posto.

Usklađenost

Klik, narudžba, dostava – a što se zapravo događa iza kulisa?

Sajam računovostva, financija i tehnologija

U Zagreb stiže prvi regionalni sajam računovodstva, financija i tehnologije

Iz svega navedenog, vidljivo je da plaće i dalje rastu, ali i da raste cijena svih onih proizvoda i usluga koji bi se trebali financirati iz tih plaća.

Financijska sigurnost nije određena isključivo visinom plaće

Kada govorimo o financijskoj sigurnosti, najčešće gledamo koliko novca svakoga mjeseca sjedne na naš račun.

Kao što je navedena činjenica logična, nije dovoljna sama po sebi.

Pritom, jako je važno da se zapitamo koliko smo zaista ovisni o tom jednom prihodu.

Dvoje ljudi mogu imati jednak iznos plaće, ali i potpuno različitu financijsku otpornost.

Jedna osoba može imati financijsku rezervu, razvijene kompetencije, profesionalnu mrežu i mogućnost da svoje znanje ponudi na više načina. S druge strane, druga osoba može imati istu plaću, ali i biti potpuno ovisna samo o jednom poslodavcu i radnom mjestu.

Ako se poslovne okolnosti promijene, njihova situacija više neće biti ista.

Baš zato, financijsku sigurnost ne bih promatrao samo kao pitanje visine prihoda. Trebalo bi ju promatrati i kao pitanje otpornosti izvora prihoda umjesto otpornosti visine prihoda.

Nije nužno da svi trebaju imati drugi posao

Kada se govori o dodatnom izvoru prihoda, lako se dolazi do ideje da bi zaposlenik nakon osam sati na poslu trebao raditi još nekoliko sati.

To nije jedino moguće rješenje. 

Dodatni izvor prihoda ne mora značiti drugi posao, već može značiti samo drugačiji način korištenja znanja koje osoba već ima.

Marketinški stručnjak može svoje iskustvo ponuditi u obliku marketinškog savjetovanja ili edukacija. Financijski stručnjak može razviti specijaliziranu radionicu iz domene financija. Programer može raditi na dodatnom programerskom projektu. Dizajner može dizajnirati vlastiti proizvod. Već etablirani menadžer može svoje menadžersko iskustvo ponuditi u obliku mentorstva za menadžere u razvoju.

U tim slučajevima zaposleni ljudi ne stvaraju nužno novu karijeru, već novu mogućnost i oblik monetizacije već postojeće kompetencije.

Upravo ta razlika danas postaje sve važnija na tržištu rada.

Umjetna inteligencija iz dana u dan mijenja vrijednost rada

Uz svakodnevne promjene životnih troškova mijenja se i samo tržište rada.

Umjetna inteligencija najčešće se promatra kroz prizmu pitanja hoće li zamijeniti čovjeka. Međutim, potrebno je u isto vrijeme zapitati se koje će dijelove posla AI učiniti jeftinijima, bržima ili dostupnijima?

Prema Eurostatu, 20 posto poduzeća u Europskoj uniji s najmanje deset zaposlenih koristilo je AI tehnologije tijekom 2025. godine. Hrvatska je u istom razdoblju bila na oko 15 posto.

Navedeno možda još ne zvuči dramatično, ali smjer upotrebe AI-ja jasno je vidljiv.

AI neće nužno prvo ukidati cijele profesije, već je mnogo vjerojatnije da će mijenjati pojedine zadatke unutar samih profesija.

Dio administrativnog posla već sada može biti automatiziran, dio istraživanja može se napraviti uz pomoć AI-ja. Obrada podataka, pisanje i analiza informacija odvijaju se sve većom brzinom.

Kada tehnologija preuzme dio zadataka, mijenjaju se i zahtjevi samih poslodavaca.

Tu dolazimo do važnog pitanja za svakog zaposlenika, a to je pitanje tržišnog vrijednosti znanja uslijed novih tehnoloških otkrića i rastućeg napretka tehnologije.

Od odrađivanja zadataka prema rješavanju problema

Odgovor možda leži u promjeni načina na koji gledamo vlastite kompetencije.

Primjerice, nije isto kada osoba kaže da zna pisati ili kada potvrdi da zna osmisliti komunikaciju koja kompaniji pomaže ostvariti poslovni cilj.

Također, nije isto kada osoba kaže da zna raditi u Excelu ili dokaže da zna iz poslovnih podataka izvući informaciju koja pomaže upravi donijeti bolju odluku.

Osoba može tvrditi i da zna koristiti AI, ali to nije isto kao i da pokaže na tržištu rada da zna uz pomoć AI-ja određeni poslovni proces učiniti učinkovitijim.

Zadatci su u fokusu u prvim slučajevima, dok je u drugim slučajevima fokus na problemu koji osoba može riješiti.

Tržište je spremnije platiti rješenje problema nego samo izvršavanje pojedinog zadatka.

Uprvao zbog toga, tržišna vrijednost zaposlenika sve više ovisi o kombinaciji stručnog znanja, sposobnosti rješavanja problema, komunikacije, odgovornosti i korištenja tehnologije.

Ne moraju svi biti, niti postati poduzetnici

Bitno je izbjeći drugu krajnost, a to je tvrdnja da bi svi zaposlenici trebali postati poduzetnici.

Također, dodatni izvor prihoda nije nužno rješenje za svaku osobu.

Stabilno zaposlenje i dalje ima veliku vrijednost i za mnoge je ljude upravo ono temelj financijske sigurnosti.

Između zaposlenja kod poslodavca i uspješnog vođenja vlastitog poduzeća postoji velik prostor.

U tom prostoru zaposlenik može razvijati svoje kompetencije, graditi profesionalnu mrežu, učiti nove tehnologije, dijeliti svoje znanje i postupno istraživati može li ono imati vrijednost i izvan postojećeg radnog mjesta.

Zaposlenik pritom ne mora odmah zarađivati dodatno, već je bitno da stvara sebi dodatnu profesionalnu opciju.

Ako jednog dana osoba izgubi posao, nije isto počinje li od nule ili već ima znanje, kontakte i kompetencije koje može ponuditi tržištu.

Jedna opcija sama po sebi predstavlja problem

Za mnoge ljude i danas je jedna plaća više nego dovoljna za pristojan život. 

Ali, pravo je pitanje današnjice je li dovoljno da osoba ima samo jedan način na koji može stvarati prihod.

U Hrvatskoj danas imamo prisutan rast plaća i zaposlenosti, ali istodobno rastu i troškovi stanovanja i života, dok tehnologija dodatno mijenja način na koji se pojedini poslovi obavljaju.

U takvim okolnostima financijska sigurnost predstavlja znatno širi koncept.

Ona danas nije definirana samo pitanjem koliko osoba zarađuje, već i koliko brzo može reagirati ako dođe do promjene posla, tehnologije ili tržišta na kojem osoba radi.

Zato, primarno možda nije ključna teza o stvaranju dvije plaće, već u fokus, prije svega, dolazi ključna mogućnost stvaranja vrijednosti na više načina.

Stoga, jedna plaća može danas biti dovoljna za život, ali sposobnost pretvaranja znanja u više tržišnih opcija postaje jedan od najvažnijih oblika financijske i karijerne otpornosti.

*Autor je sveučilišni magistar ekonomije, poslovni konzultant i edukator