Dr. Mikhail Freer sa Sveučilišta Essex, stručnjak za eksperimentalnu i bihevioralnu ekonomiju, boravio je u Zagrebu gdje je na konferenciji Ekonomskog fakulteta govorio o optimalnom oporezivanju i inovacijama. Problem hrvatskog poreznog sustava nije visina poreza već njegova struktura čije bi promjene mogle potaknuti inovacije, argumentira u intervjuu Poslovnom dnevniku.

U svom istraživanju naglašavate da ključno pitanje u poreznoj politici nije razina oporezivanja, nego struktura. S obzirom na to da dominantan udio poreznih prihoda u Hrvatskoj dolazi od PDV-a, gdje vidite glavni problem – u poreznim razinama ili u strukturi?

Podaci Europske komisije pokazuju da se Hrvatska vrlo snažno oslanja na neizravno oporezivanje, pri čemu PDV čini osobito velik udio u BDP-u u odnosu na druge zemlje EU. Iz perspektive našeg istraživanja, to manje upućuje na problem “prekomjernog” oporezivanja, a više na strukturnu neravnotežu. PDV je širok, u velikoj mjeri jedinstven instrument. Učinkovit je za prikupljanje prihoda, ali je slabo prikladan za usmjeravanje ponašanja ili inovacija tamo gdje se proizvodi razlikuju, primjerice po utjecaju na okoliš, zdravstvenom riziku ili tehnološkim obilježjima. Istodobno, Hrvatska već koristi snažno diferencirane trošarinske strukture u energiji, duhanu, alkoholu i bezalkoholnim pićima. Problem, dakle, nije nedostatak strukturnih alata, nego relativna težina koja se daje jedinstvenom oporezivanju u odnosu na diferencirane, ciljane instrumente te predvidivost s kojom se primjenjuju.

Primjer poreza na šećer u UK-u pokazao je da diferencirano oporezivanje može potaknuti inovacije bez smanjenja ukupne prodaje. Možete li objasniti što se zapravo dogodilo u tom slučaju i vidite li prostor da Hrvatska primijeni sličan model u prehrambenoj ili duhanskoj industriji?

U UK-u porez na šećer nije smanjio ukupnu prodaju pića, nego je promijenio ono što se prodavalo. Tvrtke su promijenile proizvode kako bi prešle u niže porezne razrede, a potrošači se preusmjerili na opcije s manje šećera. Porez je djelovao jer je diferencijacija bila izričito osmišljena kako bi nagradila proizvod s manjim rizikom. Hrvatska već primjenjuje snažno diferenciran trošarinski sustav za duhanske i nikotinske proizvode. Cigarete nose najveće porezno opterećenje, dok se rezani duhan, cigare, grijani duhanski proizvodi, novi proizvodi i e-tekućine oporezuju u zasebnim režimima. To pokazuje da Hrvatska ne koristi jedinstveni porez na nikotin i već prihvaća diferencijaciju kao alat politike. Međutim, sama diferencijacija nije dovoljna.

Smjer diferencijacije je važan. Neki inovativni bezdimni proizvodi i dalje su relativno visoko oporezovani, što slabi poticaj za udaljavanje od najštetnijih proizvoda. To je suprotno britanskom porezu na šećer, gdje je porezni gradijent jasno favorizirao cilj politike. Zaključak je jednostavan, Hrvatskoj ne trebaju novi porezi, nego jasnija i promišljenija diferencijacija u korist proizvoda s manjim rizikom i većom inovativnošću, primijenjena na predvidiv način. Arhitektura već postoji, potrebno je prilagoditi koliko snažno porezni sustav nagrađuje inovacije umjesto da izjednačava kategorije.

Središnji pojam u vašem istraživanju su “otkrivene preferencije”. Kako ovaj okvir može pomoći kreatorima porezne politike da bolje razumiju stvarno ponašanje potrošača i tvrtki?

Otkrivene preferencije usmjerene su na ono što potrošači i tvrtke doista čine kada se suoče sa stvarnim cijenama i ograničenjima, a ne na ono što tvrde da bi učinili. To je osobito važno u poreznoj politici, gdje se odluke donose u složenim okruženjima i uz ograničenu pažnju. Nedavna istraživanja pokazuju da se relevantne informacije o preferencijama mogu dobiti čak i kada akteri nisu savršeno racionalni ili potpuno pažljivi, sve dok reagiraju na relativne razlike u cijenama. Za kreatore politika to znači da promatrano ponašanje već sadrži informacije potrebne za dizajn optimalne politike, pod uvjetom da je porezna struktura dovoljno stabilna da se ti odgovori jasno očituju.

U tom smislu, napori vlade u prikupljanju podataka o ponašanju tvrtki i potrošača su pohvalni jer su kvalitetni podaci ključni za razumijevanje ponašanja aktera u gospodarstvu.

Postoji raširen strah da će porezi usmjereni na javno zdravlje ili okolišne ciljeve ‘ugušiti’ tržišta. Vaša istraživanja to demantiraju?

Dokazi upućuju na to da dobro osmišljeni porezi ne uništavaju, nego preoblikuju tržišta. U slučajevima poput britanskog poreza na šećer, potražnja se pomaknula unutar kategorije, a tvrtke su inovirale, umjesto da tržišta nestanu. Hrvatsko iskustvo s diferenciranim trošarinama potvrđuje taj pogled: tržišta energije, duhana, alkohola i pića i dalje funkcioniraju i generiraju prihode pod diferenciranim poreznim strukturama. Ključna razlika je između poreza koji stvaraju postupne cjenovne gradijente, koji omogućuju prilagodbu, i poreza koji stvaraju nagle “litice”, koje mogu potisnuti aktivnosti.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Može li porezna politika u malom otvorenom gospodarstvu poput hrvatskog doista potaknuti inovacije ili je to uglavnom privilegija velikih tržišta poput UK-a ili SAD-a?

Veličina tržišta manje je važna od vjerodostojnosti i predvidljivosti relativnih cjenovnih signala. Čak i u malim otvorenim gospodarstvima tvrtke reagiraju na stabilne, dobro osmišljene porezne strukture. Hrvatska se suočava s ograničenjima tipičnima za mala otvorena gospodarstva, poput prekogranične kupnje i nezakonite trgovine, što zahtijeva pažljiv dizajn i provedbu. Međutim, ta ograničenja utječu na to kako porezi trebaju biti strukturirani, a ne na to može li porezna politika uopće utjecati na ponašanje. Diferencijacija, uz provedbu i predvidljivost, i dalje može poticati inovacije i prilagodbu.

Koji bi sektori, po vašem mišljenju, prvi imali koristi od diferenciranog poreznog pristupa – energija, industrija, poljoprivreda ili potrošačka roba?

Sektori koji bi prvi imali koristi su oni u kojima diferencirano oporezivanje već postoji, ali smjer još nije u potpunosti usklađen s inovacijama i smanjenjem rizika. U Hrvatskoj se to posebno odnosi na energiju, duhanske i nikotinske proizvode te bezalkoholna pića. U tim sektorima diferencijacija već postoji, ali nije dosljedno kalibrirana kako bi favorizirala čišće, manje rizične ili inovativnije proizvode. Kao rezultat, porezni sustav šalje miješane signale: diferencijacija postoji, ali je poticajni gradijent često slab ili nejasan. Ti su sektori stoga snažni kandidati ne zato što je sustav “već optimalan”, nego zato što potrebna pravna i administrativna infrastruktura već postoji. To omogućuje ponovno podešavanje postojeće diferencijacije, umjesto redizajna sustava od nule. Tako porezna politika jasnije usmjerava supstituciju i inovacije, umjesto da samo segmentira proizvode.

Kada biste morali dati hrvatskim kreatorima politika jednu ključnu preporuku na temelju svog istraživanja, koji bi bio prvi konkretan korak prema ‘optimalnom oporezivanju’?

Prvi konkretan korak ne bi bio uvođenje novih poreza, nego stabilizacija i ponovno kalibriranje postojećih diferenciranih instrumenata kako bi jasnije favorizirali proizvode s manjim rizikom i većom inovativnošću. Hrvatska već ima potrebne strukturne alate. Ako se obvežu na predvidljive porezne strukture i uče iz reakcija potrošača i tvrtki, kreatori politika mogu postupno poboljšavati dizajn poreza na temelju dokaza, a ne pretpostavki. Time se usklađuju fiskalni ciljevi, poticaji za inovacije i regulatorna vjerodostojnost.