Hrvatska je u ekonomskom smislu znatno bolje mjesto u usporedbi s 2019. godinom. Investicije rastu, napredujemo, posebno u ICT sektoru. Blizu smo i formalnog ulaska u OECD, što znači da smo ispunili najviše standarde. Tržište kapitala znatno je živahnije nego prije šest godina, a regionalna integracija burzi mogla bi toj priči dati dodatni zamah.
Sve ipak nije tako sjajno, bacimo li pogled na neke makroekonomske pokazatelje, posebno inflaciju oko čijih uzroka i dalje nema suglasja. Osnovni su to naglasci konferencije Zagreb financijski forum koja je ovoga tjedna u organizaciji Poslovnog dnevnika okupila domaću financijsku kremu. Hrvatski bankarski sustav stabilan je, likvidan i konkurentan, a kamatne stope u Hrvatskoj i dalje su među najnižima u Europskoj uniji, istaknula je direktorica Hrvatske udruge banaka (HUB) Tamara Perko.
Apelirala je, međutim, na kritična područja u kojima trebamo vidjeti brži napredak – pravnu sigurnost, poslovnu klimu i vladavinu prava. Geopolitička situacija rađa i neke prilike za Hrvatsku, posebno u infrastrukturnom i energetskom smislu. Energetika je to već anticipirala, upravo ovih dana gledamo udvostručenje kapaciteta LNG terminala, dok nam u infrastrukturnom smislu još preostaje dio posla koji se nužno mora ubrzati (nizinska pruga).
I dalje značajno zaostajemo u produktivnosti i to bi trebalo biti u fokusu javnih politika u idućim godinama. Jer, nije dobro ono što se događa posljednjih godina. Plaće, pogotovo u javnom sektoru, rastu znatno brže nego produktivnost, a to bi nam se vrlo brzo moglo osvetiti.
Da rast plaća sigurno neće biti visok kao u posljednje vrijeme, u srijedu je potvrdio i potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac. Bila je to njegova reakcija na MMF-ovo upozorenje da je vrijeme za produbljivanje strukturnih reformi kako bi se podržala konvergencija Hrvatske prema naprednim europskim zemljama te povećala produktivnost i potencijalni gospodarski rast. Iz Međunarodnog monetarnog fonda, između ostalog, sugeriraju i ograničavanje rasta plaća u javnom sektoru.
Upozoravaju i da je poticajna fiskalna politika u razdoblju snažnoga gospodarskog rasta uzrokovala povećanje fiskalnih manjkova i pojačala pritisak na strani domaće potražnje, pridonoseći povećanju inflacije i manjka na tekućem računu. Smatraju i da postoji rizik od “dugotrajnog pregrijavanja” jer bi održavanje “akomodativne” fiskalne politike te rasta plaća i kredita koji premašuje očekivanja mogli dodatno potaknuti domaću potražnju, usporiti dezinflaciju i narušiti konkurentnost. Upozoravaju da se Hrvatska i dalje bori s niskom produktivnošću, nedostatkom kvalificirane radne snage, a tu su i izazovi zelene i digitalne tranzicije.
Tako, u trenutačnom globalnom okruženju koje karakteriziraju povećana neizvjesnost i strukturne promjene, poručuju da je za Hrvatsku “ključno da na vrijeme adresira neravnoteže koje nastaju te da zaštiti makroekonomsku i financijsku stabilnost, ojača otpornost i zaštitne slojeve i poveća produktivnost”, a slične smo tonove čuli i na samoj konferenciji.
Sve u svemu, aktualni gospodarski trenutak Hrvatske je dobar, posebno kad se uspoređujemo s nama bliskim državama članicama Europske unije koje polako sustižemo. Iako inflacija prijeti već tri godine, životni standard neupitno raste. No, sve to ne smije uspavati kreatore ekonomske politike, pogotovo stoga što rastuće neizvjesnosti na globalnom planu već neko vrijeme tjeraju na pojačani oprez…
