Pozivajući se na pet upućenih izvora, američki politički portal Politico objavio je da Bijela kuća priprema 90-dnevnu zabranu izvoza dizela, što bi bilo prvo takvo ograničenje američkog izvoza energije otkako je 2015. ukinuta desetljećima stara zabrana izvoza sirove nafte.

‘Skriveni’ pogon inflacije

Iako je Bijela kuća demantirala to izvješće, a ministar energetike Chris Wright govorio tek o dobrovoljnim mjerama, sama rasprava razotkriva snažan pritisak na globalnu ponudu dizela. Istog dana prinosi na petogodišnje američke obveznice prvi su put od 2007. premašili pet posto, dok su desetogodišnji (5,1%) i 30-godišnji prinosi (5,44%) dosegnuli najviše razine od 2004. godine, što jasno pokazuje da usporedno poskupljenje energije i duga neumoljivo ruši kupovnu moć novca. Dizel, ključan za transport, u SAD-u je dosegao rekordnih 6,52 dolara po galonu, skok od 75 posto na godišnjoj razini. Europa je izravno pogođena: u kolovozu je američki dizel činio polovicu njezina uvoza, dvostruko više nego lani. Moguća 90-dnevna zabrana izvoza procjenjuje se kao politički potez uoči američkih međuizbora.

Ekonomisti upozoravaju da bi takav potez kratkoročno mogao pojeftiniti dizel u Sjedinjenim Američkim Državama, ali bi istodobno podigao globalne cijene i natjerao američke rafinerije na smanjenje proizvodnje. To šalje jasnu poruku Europi da njezina energetska sigurnost zapravo uopće ne ovisi o odlukama koje se donose u Zagrebu ili Bruxellesu.

Europa ulazi u zimu sa spremnicima plina popunjenima oko 70 posto, 12 posto manje nego lani. Nafta Brent drži se oko 100 dolara po barelu zbog napetosti oko Hormuza. Inflacija u eurozoni iznosi 3,3 posto, energija je poskupjela 14,3 posto, a ECB je kamate podigla na 2,5 posto. Tržište računa na diplomatski izlaz: Saudijska Arabija pokrenula je naftovod East-West, a Teheran najavljuje otvaranje tjesnaca u roku od sedam dana ako SAD ublaži blokadu.

Prognoza Goldman Sachsa

Fed je podigao kamate na 3,75-4 posto, prvi put od 2023., pa skuplji novac i rast prinosa na obveznice prelijevaju se iz SAD-a na Europu, poskupljujući kredite i hipoteke. Zlato je kratkoročno pod pritiskom na oko 4290 dolara za uncu, no središnje banke nastavljaju s nabavom – 44 tone u srpnju i oko 346 tona u prvoj polovici godine, a Goldman Sachs zadržava prognozu od 4900 dolara do kraja godine.

“Skuplja energija ne završava na benzinskoj crpki, prelijeva se na cijene hrane, prijevoza i kamata. Kratkoročno zlato može osjetiti pritisak jačeg dolara i viših kamata, ali dugoročno ga podupiru zaduženost, inflacijski pritisci i kontinuirana kupnja središnjih banaka. U posljednjih pet godina cijena zlata narasla je za gotovo 150 posto pa ga ulagači sve više vide kao stabilizator, a ne kratkoročnu spekulaciju”, navodi dr. sc. Saša Ivanović, vlasnik i predsjednik Uprave Centra Zlata. Za štediše poruka je jasna: ako se velike institucije oslanjaju na zlato, pitanje je u kojem obliku građani drže štednju. Fizičko investicijsko zlato nema izdavatelja koji mora nešto obećati, a njegova vrijednost ne erodira u dugom roku kao kod papirnatog novca.