Traju pregovori o prvom nacrtu novog zajedničkog proračuna za razdoblje od 2028. do 2034. godine. Strukturiran je prema glavnim kategorijama rashoda (naslovima) i predviđa maksimalne iznose za svaku od njih (plafoni). Nacrt što ga predlaže Von der Leyen uključuje i “instrument fleksibilnosti” koji osigurava dodatna sredstva za neke hitne rashode. Pred nama je tako nepredvidljivo razdoblje da na sve treba računati, a jedino što je zbilja izvjesno je razvoj obrane u EU-u. Konačni naslovi, tj. “headings” VFO-a (Višegodišnji financijski okvir) bit će određeni u uredbi za, otprilike, dvije godine.

U ovom stadiju pregovora Europska komisija upravo je izjavila kako neće “spekulirati o pojedinačnim primjedbama i pojedinačnim pozicijama”, iako se množe primjedbe. Po svim mogućim tijelima i dalje se raspravlja o raspodjeli dvije milijarde eura, koliko ih je predviđeno za idući VFO. Te dvije milijarde eura značajno je povećanje u odnosu na iznos 1,074 milijarde koji se sada koristi, u sadašnjem VFO-u što vrijedi do 2027. godine. Proračun će se puniti kao i do sada, doprinosima članica, carinama, PDV-om, a kako to nije dosta, onda i dodatnim izvorima prihoda vezanim za temu zelene tranzicije (ETS, CBAM), nametima na duhan, naknadama za elektronski otpad te novim korporativnim doprinosom.

Politički, važno je da “škrte” članice EU-a, veliki uplatitelji, budu zadovoljne, odnosno da na neki način, u nekom obliku, dobiju više nego što su uplatili. To će se omogućiti i preko toga što će obrana i sigurnost biti nesumnjivi prioritet.

Pojednastavljenje i fleksibilnost

Pri raspodjeli veliki dio sredstava preusmjerava se u nacionalne/regionalne planove, što znači da države same raspoređuju sredstva u skladu s, na zajedničkoj razini, dogovorenim prioritetima i indikatorima. Prođe li ovaj Komisijin prijedlog, protiv kojeg se buni Europski parlament, zemlje članice imale bi veću mogućnost upravljanja svojim dijelom sredstav, tj. Komisija bi spustila dio odlučivanja na pojedinačne vlade. Dakle, EP i mnogi eksperti su protiv, a članice su “za” takvu renacionalizaciju. Misao vodilja je da se, a to je tzv. naučena lekcija iz razdoblja oporavka od korone, pojača pojednastavljenje i fleksibilnost, dakle, otkloni najveći prigovor Komisiji, a to je tromost birokracije.

Politički to bi, kroz djelomičnu renacionalizaciju proračuna, dovelo do smanjenja generalnog antieuropskog trenda u EU-u, koji se manifestira u primjedbama “tko ih je izabrao”, “birokrati/briselski ćate” i sl. Ta promjena bit će odlična za članice koje imaju sjajnu i efikasnu administraciju, s jedne strane, a znaju što žele, s druge, odnosno, za one što mogu iznijeti promišljeni strateški plan svog razvoja. To su, primjerice, Danska, Poljska, Nizozemska, Švedska, Finska, Austrija, pa i Mađarska. Čak ni visoka politika nije presudna u izradi strateških planova jer, primjerice, Belgija je politički duboko posvađana, a administrativno rascjepkana, no svejedno povlači golema sredstva na svim razinama.

Takva renacionalizacija lošija je za zemlje koje imaju slabe administrativne kapacitete, nedovoljno dobrog kadra na regionalnoj i lokalnoj razini i tamo gdje nije provedena koordinacija među institucijama pa dolazi do dupliciranja i zastoja. “Fun fact” – kočenje projekata, duga čekanja događaju se u takvim zemljama, a ne u Bruxellesu. U takvim zemljama kadrovi na dodjeli europskih sredstava jednostavno nisu nedovoljno kompetentni pa traže sve što treba i ne treba, ne usude se donijeti odluku ili pak nemaju povjerenja da njihovi nadređeni rade prema pravilima pa za svaku sitnicu traže “potpis” ili ti nadređeni ne znaju postaviti posao.

Sada treba ‘gristi’

Kod nas se redovito ogorčeno kritizira briselsku birokraciju, a često je zapravo zapinjanje kod kuće, ne u Bruxellesu, objasnili su nam nezavisni eksperti za europske programe i fondove. Idealno, takva renacionalizacija rezultirala bi bržom dodjelom europskih sredsava, a zemlji članici dala više prostora da bolje razvije svoj strateški plan razvoja.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Zajednički proračun i postoji zato da omogući članicama veću konkurentnost i snažniju modernizaciju. No, nema tome davno da su, pod ministricom regionalnog razvoja, sada u kaznenom postupku, mnoga sredstva bila alocirana projektima koje je predložila – Crkva. Bila u pitanju Crkva ili, zavisno od ideologije, vlasti slični NGO-i, vjerojatno javnost ima pravo moliti da u idućem razdoblju bude mnogo manje klijentizma. U svjetlu pripreme nove financijske perspektive i kod nas se sada radi na izradi strateških planova i operativnih dokumenata. Svi ti dokumenti trebaju biti i bit će usklađeni sa zahtjevima iz Bruxellesa. Iako se za “outsourcing” izrade takvih materijala izdvajaju velika sredstva, mislimo da će biti mnogo doslovnog ili prenesenog “copy-paste”, tako da će sigurno proći filter odobrenja, ali pitanje je koliko će to napisano biti razumljeno, proživljeno, usvojeno unutar kancelarija gdje se to treba dalje provoditi.

No, velike su teme pred nama, a tiču se onoga čime se bavi i prijedlog buduće financijske perspektive, što je još ovoga ljeta predstavila šefica Europske komisije, a sada se vode rasprave. To su, npr., sudbina poljoprivrede, sigurnosti i obrane, zelene tranzicije i digtalizacije. Iako znamo da u svakom ministarstvu ima nekoliko sjajnih kadrova koji vuku, imperativ je da se domaća administracija motivira da se udubi u te probleme. To što sada rade na strateškim dokumentima, trebalo bi, čini se, biti češće komentirano u stručnoj javnosti. Stručnjaci koje smo kontaktirali slažu se da je kod nas prioritet jačanje kapaciteta.

Vidimo da čak i veliki sustavi, poput Grada Zagreba, gube poslove i velika sredstva jer nisu podnijeli svu traženu projektnu dokumentaciju i gube poslove, vrijeđaju se, a nije im kriv nitko do njih samih. Kako je onda u manjim sredinama? Veća stručnost, dublji uvid, suradnja s domaćim gospodarstvenicima i stručnim, sektorskim udrugama u Europi važnija je nego ikada i to upravo sada, u fazi izrade strateških dokumenata.

Svojedobno, poljoprivreda je, a ne “ugljen i čelik”, bila osnov za ujedinjenje europskih zemalja na zapadu Europe jer je prijetila glad pa je taj sektor oduvijek imao visoko privilegirano mjesto u raspodjeli zajedničkih sredstava. Međutim, u novoj financijskoj perspektivi više nije tako. Smatra se da bi poljoprivreda mogla najviše izgubiti u novoj raspodjeli sredstava 2028. – 2034. Naime, u apsolutnim brojkama, iako je zajednički budžet povećan za gotovo 70 posto, poljoprivreda gubi. U sadašnjoj financijskoj perspektivi, a u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici, prikupljena cifra je 386,6 milijardi eura. U novom, koji se planira, za poljoprivredu izdvojeno je samo 300 milijardi eura.

Zajednička poljiprivredna politika bila je u zasebnom naslovu (heading), a u novoj financijskoj perspektivi spojena je s kohezijskom politikom i sada se zove “Nacionalni i regionalni planovi partnerstva”. Naglašavamo, ukinut će se dosadašnja “dva stupa” i slijedi integracija unutar partnerskih planova. Formalno zajamčeni osnovni transferi (income support) ostat će, ali realna vrijednost Zajedničke poljoprivredne politike, procjenjuju eksperti, past će u odnosu na sadašnje razdobolje od 20 do 30 posto u realnim vrijednostima. To znači manje sigurnosti i zaštite za seljaka. Predviđa se da će se seljaci morati jače boriti za financiranje. Također, pogledajmo, Europska komisija ovim potezima prebacuje na vlade zemalja članica što je prije sama držala.

To je važno zato što kad stupi na snagu ugovor s Mercosurom, i kad latinoameričke članice Mercosura zaspu EU svojim proizvodima, Von der Leyen i osoba koja će je naslijediti reći će sadašnjim i budućim šefovima država i vlada u EU-u – žalim, to je sada uglavnom vaš problem. Takva pozicija Komisije donekle je i shvatljiva, baš na primjeru ugovora s Mercosurom: članice imaju jako različite međusobne poglede na taj dogovor, a Njemačka i Francuska dijametralno suprotne. Opet, imajmo na umu da je Bruxelles fleksibilan kad treba, ako budu zbilja velike teškoće ili veliki prosvjedi, Komisija će reagirati. I na ovom se primjeru vidi koliko je važno biti sada aktivno uključen u ove briselske pregovore, doslovno “gristi”. Još su dvije godine vremena, ali jako je već zahuktano, svaki dan se broji.

U svakom slučaju, kad 2028. godine stupi na snagu novi proračun, Vlada će imati veću mogućnost djelovanja i određivanja gdje su sredstava korisnija – za kohezijsku politiku ili poljoprivredu. Spomenimo tek da se u Hrvatskoj možda čak 70 posto javnih projekata financira iz kohezijskih fondova, prema procjeni stručnjaka. Svakako, Vlada će imati jednu omotnicu, iz koje će moći uskakati gdje je ranjivije, potrebnije, bila to infrastruktura ili poljoprivreda.

Ne samo dio oko poljoprivrede, nego i drugi elementi prijedloga budućega višegodišnjeg proračuna, nailaze na otpor. Europski parlament kritizira da bi renacionalizacija dovela do “Unije a la carte”, Unije švedskog stola gdje svatko uzima koliko želi i vraća prazne tanjure. Tako dolazi do fragemtacije i manjka solidarnosti, a cilj je obratno – jer obratno vodi očuvanju Unije. Ta je primjedba dublja nego što se čini na prvi pogled. Zemlje članice, pak, pogotovo bogate, bune se protiv povećavanja iznosa svojih davanja i ne žele da se novi porezi slijevaju u Bruxelles, nego bi da se zadrže kod njih doma.

To je samo jedna od nekoliko primjedbi Europskog parlamenta, ima ih više, i EP u tom pismu koje su potpisale sve četiri partije političkog centra (Pučani, Socijalisti, Liberali, Zeleni), traže od Europske komisije da se povuče, inače će odbaciti nacrt. To pokazuje da su, kako se oduvijek govori u Bruxellesu kad su u pitanju pregovori o proračunu, “noževi isukani” i još jednom potvrđuje imperativ mnogo aktivnije prisutnosti Hrvatske u cjelini pregovora, i u razmišljanju gdje je u svemu tome naše mjesto. O tome je zakazana rasprava 12. studenoga.

Konačno, na udaru su, makar ne iz Europskog parlamenta, i sredstva za pomoć Ukrajini, za sve što će trebati u obnovi i predpristupnom razdobolju. Radi se o velikim iznosima, a posebno, ali ne i jedino, o paketu od sto milijardi eura. Neke članice smatraju da to dodatno opterećuje njihove, nacionalne, budžete ili mijenja ravnotežu između unutrašnjih i vanjskih prioriteta. Do kraja godine Europska komisija trebala bi dati odgovore na ove mnoge kritike, dijelom interno, zemljama članicama, dijelom Europskom parlamentu. Sektor u koji svi polažu nade da digne Europu je sigurnost i obrana. Ima još dobitnika budućeg zajedničkog proračuna, ali obrana je pravac u koji svi gledaju. Zbilja, velike su šanse da se EU upravo spasi i sigurnosno i tehnološki kroz militarizaciju.

Prijedlog Komisije je da se za obranu i svemir izdvoji najmanje 131 milijarda eura. Kad je riječ o obrani, sve je puno raznih “paketa”, od kojih se neki aktiviraju tek sada, a nastavit će se u novoj financijskoj perspektivi. Jedan od njih je “Spremnost 2030”, koji nastoji mobilizirati 800 milijardi eura za obranu i sigurnost unutar EU-a. Taj “paket” je zanimljiv jer postavlja novi okvir za projekte u infrastrukturi, sigurnosti i tehnologiji od kojih profitira cijela zajednica, a ne samo obrambena industrija. Organizacije i zemlje članice koje razumiju ove politike bit će u boljem položaju za natjecanje za projekte i sredstava. Uglavnom, europski obrambeni sektor stvara nove mogućnosti suradnje, ulaganja i inovacije, samo – treba ih obuhvatiti, razumjeti i raspakirati.

Naći svoju nišu

Sve dakle, počinje već sada, upravo se odvija. U financiranje se uključuje i Europska investicijska banka, i to dugoročnim kreditima s niskim kamatama. To je jasan signal da je obrana prioritet. Dakle, cilj je da se financijska politika i obrambena strategija kombiniraju kako bi se proširile ključne tehnologije i u obrambene i civilne svrhe. Lokacija, da tako kažemo, odakle će se crpsti ta sredstva za obranu je Europski fond za konkurentnost. Dakako, sve to treba odobriti Europski parlament i zemlje članice. Vidimo, cilj je jačanje otpornosti, to će i dalje biti jedan od ključnih pojmova. Iako se čini da je predložena suma od 131 milijarde eura za jačanje obrane visoka, upozorava se da će veliki dio otpasti na administraciju i koordinaciju. Sad, u svemu tome svatko treba naći svoje mjesto i, premda je očigledno da su hrvatski proizvođači zainteresirani, treba od svega ponuđenog artikulirati i strategiju.

Samo mali pogled na Njemačku, da se dobije uvid u ozbiljnost: lavovski dio investicija u obranu i sigurnost je domaći, njemački. Politički, i dalje se oslanjaju na NATO, a signal za to odluke su o kupnji američkog oružja. Investiraju u zemlju, more, zrak, “svemir”, a sve prožima digitalizacija. Srce i srž je Rheinmetall. Neki od najskupljih i najvećih projekata su svemir, tj. orbita – šesti inovacijski ciklus. Tako to izgleda i u tome treba artikulirati i naći svoju nišu i “gristi” u Bruxellesu na pregovorima.