Trgovinski sporazum EU i SAD-a kojeg su usuglasili njihovi čelnici Ursula von der Leyen i Donald Trump okvirni je dokument i ostao je čitav niz otvorenih pitanja koja tek treba urediti i ispregovarati, tako da će se ozbiljnije o stvarnom dogovoru i efektima koji će se njime postići moći govoriti tek naknadno. A prve reakcije, ovisno o strani s koje dolaze, su ili pozitivne ili negativne.

S političke razine, puno je više oštrih kritika i nezadovoljstva, stava da je EU morala pokazati zube, no kada se pita gospodarstvo, u pravilu se čuje da konačno više nema nervoze, jer se zna na čemu smo. Naravno, nije malo 15 posto, koliko je dogovorena osnovna carinska stopa, no znatno manje je nego su bile najave, a ono što je najvažnije – može se planirati što dalje s američkim tržištem.

Stopa od 15% primjenjivat će se na većinu roba iz EU, uključujući i automobile, poluvodiče i farmaceutske proizvode, dok će za strateške proizvode na snazi biti izuzeće, pa će se nulta carinska stopa primjenjivati primjerice za generičke lijekove, zrakoplove i određene kemikalije.

Još će se raditi na odluci o carinama za čipove i farmaceutske proizvode, dok se pojedine carine koje su već na visokoj razini (50%), konkretno za željezo i aluminij, neće mijenjati.

Uza sve to, slično kao i Japan u svom sporazumu s Donaldom Trumpom, i Europska unija se obvezala i da će u naredne tri godine potrošiti 750 milijardi dolara na kupnju američkih energenata, obvezala se na nabavu američke vojne opreme, te da će u SAD donijeti 600 milijardi dolara ulaganja. Taj dio dogovora izaziva i dodatan revolt na političkoj razini, no s aspekta gospodarstva on je zapravo i manje sporan.

Nije nisko, ali…

Davor Baković, predsjednik udruženja Hrvatski izvoznici, ujedno i predsjednik Uprave Končar – Mjerni transformatori, kaže kako baš te tri točke sporazuma nimalo ne odskaču iz planova Unije. Štoviše, europske tvrtke već sada na razini godine investiraju oko 200 milijardi eura, pa ako se ta obveza odnosi na trogodišnje razdoblje, ne treba je doživljavati kao nešto što odudara od interesa EU. Slično je i s energentima, koje u odmicanju od ruskih već ionako Europa nabavlja iz SAD-a, a i vojne proizvode s intenziviranim naoružavanjem kojeg trenutačno provode, članice EU također ugovaraju s američkim proizvođačima, dok se ne razvije europska vojna industrija.

U preliminarnim ocjenama sporazuma Baković kaže da je generalno više pluseva nego minusa.

“Činjenica jest da će naši proizvodi imati veći teret na američkom tržištu, no on je dosta manji nego se očekivalo i najavljivalo, a ono što je važno jest i da konačno europsko gospodarstvo zna na čemu je i ima neku stabilnost. Od početka godine bilo je nemoguće planirati i dogovarati poslove, a u slučaju Hrvatske, koja je tu manje izravno izložena, važno je ono što će dogovor značiti za gospodarstvo Njemačke, Italije i Francuske. A oni su i najzadovoljniji”, kaže Baković, ograđujući se od upuštanja u dublje analize, jer je još puno nepoznanica i samih detalja sporazuma koji će se tek utvrđivati. Stoga, u ovom trenutku, samo načelno može reći da je sporazum za gospodarstvo pozitivan.

CHANGE MAKERS 2026.

Tko danas stvarno donosi ključne poslovne odluke? Jedan je način za saznati odgovor na to pitanje

Zdravstveni turizam

Novi iskorak za hrvatski turizam: Hrvatska kao longevity destinacija

Činjenica jest da će naši proizvodi imati veći teret na američkom tržištu, no on je dosta manji nego se očekivalo i najavljivalo.

Davor Baković, Hrvatski izvoznici

Glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore Goran Šaravanja nema dvojbi oko postignutog dogovora – 15 posto nije niska carina, ali je još povoljniji ishod od ranije najavljivanih 30 posto.

“Pozitivno je što je višemjesečna neizvjesnost napokon dobrim dijelom uklonjena za hrvatske i europske gospodarstvenike. Otkako je predsjednik Trump početkom studenoga 2024. preuzeo dio izbornih ovlasti, bilo je jasno da će se uvjeti robne razmjene znatno promijeniti u odnosu na prethodna desetljeća koja su obilježila globalnu ekonomiju, da je razdoblje trgovinskih odnosa s vrlo niskim carinskim stopama iza nas”, kaže Šaravanja.

Više sugovornika istaknut će u kontekstu hrvatskih interesa i važnost energetske suradnje koju će se nastaviti između dvije strane Atlantika.

“SAD su za Hrvatsku važan gospodarski i strateški partner u širem smislu. s obzirom na to da je upravo energetski sektor jedna od ključnih sastavnica EU-SAD sporazuma, posebno pozdravljamo suradnju na tom planu u kontekstu potencijala našeg LNG terminala“, ističe Zdenko Lucić, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, koji je i na čelu Međuresornog povjerenstva za izvoz u SAD, osnovanog radi iskazivanja potreba i interesa hrvatskih poduzetnika.

Značaj terminala na Krku

EU već sada uvozi LNG, jedan dio i preko Hrvatske. Već sada dvije trećine uvoza iz SAD-a čini upravo LNG, pa u kontekstu daljnjeg jačanja oslanjanja Europe na američki plin Šaravanja vidi i značaj koji će imati naš terminal na Krku.

Vjerojatno će biti i onih koji se s njime neće složiti, no Šaravanja pozdravlja i to što, barem prema dosadašnjim informacijama, EU zasad ne planira odgovoriti protumjerama na uvoz iz SAD-a. To je po njemu važno za očuvanje stabilnosti poslovanja.

Kada se sve zbroji i oduzme, 15-postotno opterećenje na europsku robu bit će velik izazov za vanjskotrgovinske odnose SAD-a i EU i oko toga nema dvojbi. Teret će osjetiti i proizvođači, jedan dio bit će moguće pokriti kroz smanjenje marži, no sasvim sigurno će veći dio plaćati američki kupci. Sami poslovnjaci kažu da će to na određeno vrijeme srušiti njihovu konkurentnost na američkom tržištu i nedvojbeno otežati poslovanje.

Hrvatski izvoz u SAD lani je bio na razini 873 milijuna eura, od čega najveće udjele imaju farmaceutski proizvodi (30%), električni transformatori (18%), te pištolji i puške (11%). Bila je to i najviša razina ostvarena do sada, dijelom potaknuta i očekivanjima uvođenja carina, no ove godine bilježi se 15-postotni pad u prva četiri mjeseca.

Osim izravnog učinka, za Hrvatsku je svakako važan i neizravan utjecaj trgovinske politike i odnosa sa SAD-om, koji će se osjetiti kroz naša najvažnija tržišta i gospodarske partnere Njemačku, Italiju, te Francusku. Talijanska i njemačka vlada jučer su pozitivno ocijenile dogovor s Trumpom, francuska nije baš tako naklona, štoviše, smatraju da je EU morala iskoristiti trenutak i reagirati kontramjerama za američku robu, no njemačka udruženja industrije BDA, te autoindustrije VDA ne štede kritike i upozoravaju na štetu koju će donijeti 15-postotne carine.

Pojedinačno najveći izvoznik među hrvatskim tvrtkama, zagrebačka Pliva, koja čini trećinu ukupnog našeg robnog izvoza u SAD, pomno proučava i čeka detalje dogovora Von der Leyen – Trump. I za samu Plivu, koja je kroz mrežu svog vlasnika Teve prisutna u 60 država, američko tržište je jedno od najvažnijih.

Značajan udio Plive

Nakon pandemije, kažu u Plivi, izvoz u SAD im bilježi kontinuiran rast, te je u odnosu na 2019., prema današnjem tečaju, veći za 40 posto.

“Do sada u 2025. tijekom razgovora o carinama, nismo zamijetili veći utjecaj na naš izvoz”, ističu u Plivi. Zasad su suzdržani oko komentara i procjena utjecaja trgovinskog sporazuma na njihovo poslovanje. Dodaju da nastavljaju pažljivo pratiti razvoj situacije s carinama kako bi mogli jasnije razumjeti sve najave koje dolaze od Trumpove administracije, iako se u ovom trenutku čini kako su generički lijekovi izuzeti iz novih opterećenja.

“S obzirom na značajni udio Plive u izvozu u SAD kontinuirano motrimo promjene u okruženju kako bismo mogli pravovremeno reagirati jer smatramo kako generički lijekovi trebaju ući u skupinu strateških proizvoda kako bi pacijenti imali dostupne prijeko potrebne terapije”, ističu u Plivi, koja je dio grupacije Teva koja ima proizvodne i istraživačko razvojne centre u 26 zemalja, među kojima je i SAD.