Prema izvješću Eurostata čak 62 posto mladih Hrvata u dobi između 25 i 34 godine živi s roditeljima. Dok Šveđani roditeljski dom napuštaju čak i prije osamnaeste godine, prosjek u Hrvatskoj je 31,8 godina. Po mnogočemu zaostajemo i za europskim prosjekom, a takve aktivnosti sve češće povezane su i sa znanjima o financijskoj pismenosti. Da bi došlo do napuštanja roditeljskog doma potrebno je povesti se mehanizmom osamostaljenja. Ono se može događati puno prije vlasništva nad nekom nekretninom, a kako ističu iz AZ mirovinskih fondova takav čin može biti pogodan kako bi se naučilo upravljati ograničenim budžetom.

Ključ je dobro planiranje

“Pretpostavka za uspješno upravljanje kako tekućim financijskim obvezama, tako i pravodobnim planiranjem projekata, je dovoljna razina financijske pismenosti. Što su mladi financijski pismeniji to će biti manje izloženi rizicima koji proizlaze iz neznanja upravljanja ograničenim resursima i nepravodobnog planiranja svih obveza. Također, kvalitetnije će moći donositi samostalno odluke, donosit će ih ranije ili „na vrijeme“, te neće morati učiti iz vlastitih grešaka”, započela je voditeljica marketinga i odnosa s javnošću AZ mirovinskih fondova Nataša Hrabar Kaštelan.

Za svaki sljedeći korak, koji uključuje i dugoročne financijske proizvode, potrebno je prikupiti sve informacije, a ni određen nivo znanja iz područja financijske pismenosti nije na odmet. Informacija se nameće kao ‘majka znanja’, a u kontekstu poput ovog, dobra informiranost i dobro razrađen plan znače i odgovoran pristup financijama i uopće planiranju budućnosti.

Kupovina nekretnine za mlade Hrvate nameće se kao ozbiljan životni korak koji ovisi o mnogo faktora, a neki od njih su i osobne preferencije, planirani način život pa i generalno financijske mogućnosti.
Kako objašnjavaju iz AZ mirovinskih fondova, takav korak u većini slučajeva podrazumijeva dugoročan financijski aranžman i obveze te ga je bitno dobro uklopiti u sve planirane financijske obveze, vodeći pritom računa i o ograničenjima koja u budžetu postoje.

“Kao i kod svih drugih dugoročnih financijskih proizvoda najbitnija je stavka dobro planiranje, predviđanje eventualnih budućih potreba i troškova, odnosno dobro upravljanje raspoloživim budžetom. Bitno je predvidjeti i moguće nepovoljne scenarije koji mogu narušiti idealno postavljen plan i razmisliti o mogućim osiguranjima od neželjenih financijskih neprilika. Neophodno je upoznati se sa svim financijskim proizvodima, njihovim karakteristikama i mogućnostima, savjetovati se s financijskim stručnjacima, ali ipak imati osnovna financijska znanja kako bi odabrali najbolje rješenje prilagođeno potrebama i mogućnostima”, objašnjava Hrabar Kaštelan.

Sve češće se govori o tome kako s učenjem o financijama treba krenuti od najranije dobi i obiteljskog okruženja, a možda je upravo to ona aktivnost koja planiranje financija u odrasloj dobi čini lakšim zadatkom.

Od najranije dobi

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

“Djecu bi trebalo od najranije dobi poučavati i razgovarati s njima, naučiti ih kako odgovorno raspolagati novcem kako bi što ranije usvojili osnovne kategorije iz područja financijske pismenosti, a ove bi sadržaje trebalo uključiti što ranije u redovne školske programe. Tako možemo mladim ljudima olakšati i pojednostaviti donošenje financijskih odluka s kojima će se suočavati i minimizirati u određenoj mjeri rizike koji proizlaze iz nepoznavanja osnovnih financijskih proizvoda i usluga”, kaže Hrabar Kaštelan.
Premda neka od posljednjih istraživanja pokazuju da se razina financijskih znanja podiže, kada je riječ o odnosu prema novcu, značajnog pomaka nema. Hrvatski građani još stavljaju potrošnju ispred bilo kakve štednje.

“Na pitanje zašto ne štede većina odgovara da nema višak sredstava. Svakako postoji prostor na kojem se može poraditi na podizanju razine svijesti o tome da bi štednja ipak trebala biti dio financijskog plana te da ne treba podrazumijevati viškove, a da se barem s malim iznosima krene na vrijeme. Postoje proizvodi, primjerice, dobrovoljna mirovinska štednja u kojoj i mali iznosi, uz državne poticaje i prinos koji ostvaruju fondovi, u dugom roku mogu rezultirati značajnim iznosima”, zaključuje Nataša Hrabar Kaštelan.