Energija dostupna u Europskoj uniji (EU) dolazi od energije proizvedene u EU i od energije uvezene iz trećih zemalja. Stoga, kako bi se dobio dobar pregled ukupne raspoložive energije u EU, proizvodnju energije uvijek treba staviti u kontekst s uvozom. U 2021. EU je proizvela oko 44 posto energije koje troši, dok je 56 posto uvezla.

U 2021. energetski miks u EU, što znači raspon dostupnih izvora energije, uglavnom se sastojao od pet različitih izvora: sirova nafta i naftni derivati ​​(34%), prirodni plin (23%), obnovljivi izvori energije (17%), nuklearna energija (13%) i kruta fosilna goriva (12%).

Proizvodnja energije u EU rasprostranjena je kroz niz različitih izvora energije: kruta goriva, prirodni plin, sirova nafta, nuklearna energija i obnovljiva energija (kao što su hidro, energija vjetra i solarna energija).

Najveći udio u proizvodnji imaju obnovljivi izvori energije, koji čine 41 posto ukupne proizvodnje energije. Drugi najveći izvor je nuklearna energija (31%), a slijede je kruta goriva (18%), prirodni plin (6%) i sirova nafta (3%).

Trećina se gubi
Međutim, proizvodnja energije vrlo je različita od jedne do druge države članice. Godine 2021. obnovljiva energija bila je isključivi izvor primarne proizvodnje na Malti; drugim riječima, ova zemlja nije proizvodila nijednu drugu vrstu energije. OIE predstavljali su glavni izvor u nizu država članica, a veće udjele od 95 posto imale su Latvija, Portugal i Cipar.

Značaj nuklearne energije posebno je velik u Francuskoj (76% ukupne nacionalne proizvodnje energije), Belgiji (70%) i Slovačkoj (60%). Kruta goriva bila su glavni izvor energije proizvedene u Poljskoj (72%), Estoniji (56%) i Češkoj (45%). Prirodni plin ima najveći udio u Nizozemskoj (58%) i Irskoj (42%), dok je udio sirove nafte najveći u Danskoj (35%).

Od ukupne energije dostupne u EU, oko dvije trećine troše krajnji korisnici (građani, industrija, transport…), dok se oko jedne trećine gubi tijekom proizvodnje i distribucije električne energije, koristi za podršku procesima proizvodnje energije ili u neenergetske svrhe (poput asfalta ili bitumena).

U EU su se 2021. godine najviše trošili naftni derivati ​​(poput lož ulja, benzina, dizelskog goriva) koji čine 35 posto finalne potrošnje energije. Električna energija i plin zauzeli su drugo mjesto s po 23 posto, slijede obnovljivi izvori energije (12%). dobivena toplina (5%) i čvrsta fosilna goriva (uglavnom ugljen s 3%). Unutar zemalja članica EU, finalna potrošnja energije znatno varira.

U 2021. naftni derivati ​​činili su više od 55 posto konačne potrošnje energije u Luksemburgu i na Cipru. Električna energija činila je više od 30 posto na Malti i Švedskoj, dok je plin činio više od 30 posto u Nizozemskoj, Mađarskoj, Belgiji i Italiji. Obnovljivi izvori energije činili su više od 25 posto konačne potrošnje energije u Finskoj, Švedskoj i Latviji.

Kada se pogleda samo električna energija, koja čini oko 24 posto ukupne potrošnje energije, ona se najviše dobiva iz obnovljivih izvora (38%), a slijede fosilna goriva s 36 posto i nuklearne elektrane a 25 posto.

Među obnovljivim izvorima, najveći udio električne energije dolazi iz vjetroturbina i hidroelektrana (oboje po 13%), biogoriva i solarne energije (oboje po 6%).

Cijene po zemljama
Cijene električne energije za kućanstva najviše su u Danskoj, Belgiji i Njemačkoj. U prvoj polovici 2022. cijene električne energije za kućanstva, uključujući poreze i namete, bile su najviše u Danskoj (46€ za 100 kWh), Belgiji (34€ za 100 kWh) i Njemačkoj (33€ za 100 kWh), dok su najniže cijene zabilježene su u Nizozemskoj (5€ na 100 kWh) i Mađarskoj (€ na 100 kWh).

Udio poreza i pristojbi u cijeni električne energije bio je najveći u Danskoj (48%) i Njemačkoj (42%), dok je najmanji bio u Nizozemskoj, gdje je vrijednost bila negativna (-4%), a slijede Latvija i Grčka.

Cijene prirodnog plina za kućanstva, uključujući poreze i namete, bile su najviše u Švedskoj (22€ za 100 kWh) i Danskoj (16€ za 100 kWh), a najniže u Mađarskoj (3 € za 100 kWh) i Hrvatskoj (4 € za 100 kWh).Udio poreza i pristojbi u cijeni plina bio je najveći u Nizozemskoj (51%), dok je najmanji bio u Latviji, Grčkoj i Bugarskoj, gdje je bio negativan.