Koliko je još poziva na buđenje potrebno Europi? Prva administracija Donalda Trumpa očito nije bila dovoljna, unatoč predsjednikovoj otvorenoj antieuropskoj retorici. Nije to bila ni potpuna ruska invazija na Ukrajinu prije četiri godine. Čak ni Trumpov reizbor 2024. godine nije upalio alarme. Sada je, u kratkom razdoblju ove godine, Washington izvršio pritisak na Venezuelu, zaprijetio Grenlandu i, naposljetku, napao Iran. Za Europu je teško u američko-izraelskom napadu na Islamsku Republiku vidjeti bilo kakvu korist. Taj čin izravno jača Rusiju i slabi Ukrajinu, čime se dovodi u pitanje sigurnost europskog kontinenta. Istodobno potkopava globalnu vladavinu prava, koja je od neprocjenjive važnosti za regiju koja sama po sebi nije velika geopolitička sila, nego se oslanja na međunarodni poredak, piše Reuters.

‘Situacija se dodatno pogoršava’

Svjetska tržišta uzdrmana: Cijene nafte skočile 25 posto, Brent na pragu rekorda, zlato u naglom padu

Najnoviji sukob na Bliskom istoku predstavlja i izravnu prijetnju europskom gospodarstvu. Mnogo će, naravno, ovisiti o tome koliko će sukob trajati, a posebno o tome hoće li Iran uspjeti održati blokadu transporta nafte i plina kroz Hormuški tjesnac. Kao uvoznik ugljikovodika, Europa je iznimno osjetljiva na rast cijena energije. Njezine vlade, većinom visoko zadužene, nisu u dobroj poziciji da ublaže udar ni za poduzeća ni za potrošače.

U međuvremenu, mogući građanski rat u Iranu ili dodatno gušenje unutarnjih nemira mogli bi pokrenuti novi val migracija, pri čemu bi se dio od 93 milijuna iranskih građana mogao uputiti prema Europi.

Kratkoročno, Europa ne može učiniti mnogo osim podnositi posljedice i pokušavati ublažiti štetu. Načelan odgovor bio bi osuditi Trumpov napad kao protivan međunarodnom pravu, uz istodobnu osudu iranskog nuklearnog programa. No Europa je previše ovisna o američkoj vojnoj potpori da bi to učinila, osobito s obzirom na rusku prijetnju. Također je sve ovisnija o američkoj energiji, jer je kupnja plina iz Moskve drastično smanjena, a Katar je trenutačno izvan igre.

Španjolska je kritizirala napad na Iran, ali tri najveće europske sile – Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo – dale su tek mlake izjave potpore koje su u raskoraku s vrijednostima koje javno zastupaju.

Pritom nisu zaslužile ni zahvalnost Sjedinjenih Država. Trump je oštro kritizirao britanskog premijera Keira Starmera, poručivši mu da „nije Winston Churchill“. Pouka je jasna i bolna: Europa će biti bespomoćna u svijetu kojim vladaju morski psi sve dok ne postane snažnija i ujedinjenija.

Europskoj uniji bit će potrebna dublja i snažnija integracija. U međuvremenu, Ujedinjeno Kraljevstvo treba razviti hrabrije partnerstvo s klubom koji je napustilo Brexitom, i to ne samo u području obrane, nego i u pitanjima gospodarske i energetske sigurnosti.

Moskovska ratna blagajna

Temeljna ranjivost Europe leži u činjenici da joj je potrebna američka zaštita jer se još ne može sama obraniti od Rusije. Njezina najveća briga stoga je da rat u Iranu jača Moskvu, popuštajući pritisak na financijsku žilu kucavicu Kremlja.

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

Od betona do fotonapona

Zelena gradnja više nije trend već postaje standard

Istina, Vladimir Putin morao je skrštenih ruku promatrati kako Sjedinjene Države bombardiraju njegova saveznika i ubijaju njegova vođu, što svakako šteti prestižu ruskog predsjednika. Štoviše, Teheran će se teško nositi s opskrbom Moskve dodatnim jurišnim bespilotnim letjelicama jer će mu svaka proizvedena trebati za vlastite potrebe.

No ono što Rusija dobiva od viših cijena nafte i plina vjerojatno više nego nadoknađuje taj gubitak.

Početkom godine Moskva je bila pod pritiskom zbog strožih sankcija i nižih cijena sirove nafte. Trump je vršio pritisak na Indiju, dotad najvećeg kupca ruske nafte nakon Kine, da prestane s uvozom. Moskva je morala nuditi velike popuste u odnosu na globalnu cijenu, a pojedini tereti gomilali su se na moru neprodani. Vladini prihodi od nafte i plina u siječnju su se prepolovili na 5,1 milijardu dolara u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Sada se ta dinamika mijenja. Cijena nafte Brent porasla je za 50 posto, na oko 90 dolara po barelu od početka godine, i prije nego što je rat na Bliskom istoku ozbiljno eskalirao. Cijene plina u Europi gotovo su se udvostručile. Budući da konkurentski dobavljači iz Zaljeva ne mogu izvoziti, Rusija ponovno dobiva pregovaračku moć.

Indijske rafinerije ponovno kupuju rusku sirovu naftu, plaćajući premiju od četiri do pet dolara po barelu u odnosu na Brent, dok je prošlog mjeseca trgovana uz popust od 13 dolara. Ratna blagajna Kremlja uskoro bi se mogla ponovno napuniti.

Povrh toga, Ukrajina će se sve teže domoći dodatnih američkih proturaketnih sustava koji su joj očajnički potrebni jer će ih Washington zadržavati za sebe, Izrael i svoje zaljevske saveznike. To će ukrajinsku infrastrukturu učiniti iznimno ranjivom na ruske napade.

Ipak, Kijev nije potpuno bez aduta. Razvio je jeftine sustave obrane od bespilotnih letjelica koji bi mogli biti korisni Washingtonu i zaljevskim državama, pa bi ih možda mogao zamijeniti za sofisticirano oružje koje sam ne proizvodi. Unatoč tome, ukupna ravnoteža pomaknula se u korist Moskve – a to je izrazito loše za Europu.

Snažna i ujedinjena

Da budemo pošteni, Europa sve više shvaća da će moći promicati svoje vrijednosti i interese samo ako poveća vlastitu autonomiju. Primjerice, Francuska je prošli tjedan predstavila plan za jačanje svog nuklearnog arsenala i uključivanje europskih saveznika u vojne vježbe s nuklearnim oružjem.

U međuvremenu, Europska unija predstavila je prijedloge za suradnju s pouzdanim partnerima kako bi potaknula ulaganja u strateške gospodarske sektore i smanjila ovisnost o silama poput Kine. EU također ponovno pokušava ojačati svoju konkurentnost uklanjanjem prepreka u uslužnim sektorima i povezivanjem tržišta kapitala, a čini se sve odlučnijom da ide naprijed čak i ako se neke od njezinih 27 članica ne slažu.

Ujedinjeno Kraljevstvo također se postupno približava Uniji, iako s premalo ambicije i hitnosti.

No trebat će vremena da ove inicijative donesu rezultate. U međuvremenu, mnogi će Europljani biti podijeljeni oko toga kako žele da se Trumpov novi rat završi. Ako američki predsjednik trijumfira, mogao bi se osjetiti ohrabrenim da još snažnije pritišće Europu, možda ponovno usmjeravajući pozornost na Grenland, koji je dio Danske, članice EU.

S druge strane, ako se Sjedinjene Države zaglibe u dugotrajnom sukobu u Iranu, veliki pobjednik mogla bi biti Kina, a Europa neće biti zadovoljna ako Narodna Republika počne još snažnije demonstrirati svoju moć.

Sve to dodatni je razlog da Europa napokon posluša poziv na buđenje i krene putem stvaranja snažnije i ujedinjenije Unije.