Kad je riječ o odgovoru na 20 posto američkih carina, u Europskoj uniji svi su za pregovore kako bi se izbjegao carinski rat, ali odgovor se još kalibrira. Kristalizirale su se tri mogućnosti, a to su prihvaćanje i smirivanje Trumpa, ciljani odgovor na američke savezne države gdje vladaju Trumpovi jastrebovi, i jak udar pa tek onda pregovori.

EU ima cijeli spektar mogućnosti ekonomskih odgovora, zemlje se dogovaraju, a uteg je svijest o sigurnosnoj prijetnji iz Rusije i ishod oko Ukrajine. Među zemljama članicama nije nestala, ali polagano blijedi prvotna reakcija ‘oko za oko, zub za zub’.

Sudeći po debatama u samim članicama i analizama think tankova, razmišlja se što dalje, kuda dalje. Svi su za daljnju diversifikaciju potencijalnih tržišta, prema Južnoj Americi, Indiji, Maleziji, kao što je rekla i Ursula von der Leyen kad je najavila neupitni odgovor na 25 posto carina na čelik i aluminij. No, kad se razgovara o novim tržištima, upozorava se da treba izbjeći mane prvog vala globalizacije.

Reindustrijalizacija Europe i zadržavanje radnih mjesta u Europi čini se bitnijim nego ranije, uz jačanje jedinstvenog unutrašnjeg europskog tržišta, kako izlazi iz tih razgovora. Mnoge članice ističu zahtjev za slabljenjem regulacije, a neke za fleksibilnijim odnosom prema zelenoj agendi, dok je druge žele zadržati.

Neke traže fond za pomoć svojim industrijama pogođenim tarifama. Prema suradnji s Kinom odnose se različito pa se jedni boje da će doći do zagušenja kineskom robom odgađanjem reindustrijalizacije, a drugi govore da su europska ulaganja u Kinu tako velika, a industrije već prožete, da treba početi od te točke. Uglavnom, svi bi htjeli zadržati Ameriku, a i sve više su svjesni da se “sve mijenja”, da će iz kaosa izaći nove okolnosti. Svi hoće pregovore.

Što ako SAD zatvori baze u EU?
Razlika je u taktici, jer neki, kao Emmanuel Macron, misle da će Trump razumjeti samo ako mu se uzvrati istom mjerom. Možda ima pravo. Dogodilo se da je u ime Europske komisije za to kvalificiran, sposoban čovjek, povjerenik Maroš Šefčovič nedavno razgovarao o carinama, s američkim dužnosnikom zaduženim za europske carine, ali je sugovornik s američke strane bio netko tko nema nikakav utjecaj na razvoj događaja. Oni koji imaju, još se ne pojavljuju.

Autori novih američkih carina, prema dokumentu iz Mar-a-Lagoa, u kojem se opisuju razlozi i cilj carinskog zida koji podižu, nisu ni analizirali situaciju da bi im pogođene strane uzvratile.

Odjeća i hrana

Brza moda krivac je za previše tekstila, a prilikom obrade kvaliteta mu je niska

Međunarodni dan sestrinstva

„Sestrinstvo je danas pametnije i glasnije, ali i opterećenije nego ikad“

Što se tiče Europe, objektivno vrlo jaka ekonomska pozicija oslabljena je time da Donald Trump, ako ode do kraja, može zatvoriti američke baze pa čak i povući štit nuklearne obrane. Ako dođe do brisanja, a ne samo kapitulacije Ukrajine, to bi imalo katastrofalne posljedice za europsku sigurnost. Upravo je sigurnost najveća europska slabost u budućim pregovorima. Što se tiče zajedničkog odgovora, postoje načini da se Mađarska zaobiđe i baš nitko ne razbija glavu time je li to fer prema Budimpešti. Druge članice ne misle solirati.

Ideje o tome kako bi trebalo postupiti različite su. Najveća francuska udruga poslodavaca, MEDEF, i udruga France Industrie složile su se s Emmanuelom Macronom da neko vrijeme, dok se ne razjasni situacija oko carina, zaustave vrlo visoka europska ulaganja u Ameriku. Ali, koliko je to vjerojatno? U Francuskoj, nekoliko najvećih u MEDEF-u, najveći gazde, kako ih zovu, ujedno su najveći investitori u Ameriku ne žele prekidati svoje operacije, jer im je to suviše komplicirano. Francuska je peti najveći investitor u SAD, investirala je 2023. godine 360 milijardi eura i tamo zapošljavaju 750 tisuća Amerikanaca. Najviše izvoze motore i turbine, aeronautiku, alkohol i luksuznu robu.

Bez obzira na prirodu europskog odgovora, preporuka francuskih poslodavaca jest da se EU sada treba fokusirati na konkurentnost i na deregulaciju. Francuska nije među najviše pogođenim zemljama članicama Trumpovim carinama jer je izvoz u Ameriku tek nešto viši od šest posto ukupnog francuskog izvoza. Svejedno, njihova je pozicija da se pregovara ” s pozicije snage”.

No, u toj zemlji vječnih debata, ponovo izvire ideja strateške autonomije Europske unije. Pa neka to i bude neka vrst protekcionizma, kako to zovu, targetirani protekcionizam, ipak bi značilo jačanje pozicije Europe.

S europske strane najprije je trebalo do kraja apsorbirati činjenicu da nova američka administracija uistinu ima neprijateljski stav prema i prema EU i prema Europi, i doista im je mnogo bliža Putinova Rusija. Europljane vide kao parazite na Americi, pijavice koje su ih sisali, kao beskičmenjake i parazite koji valjda stalno mijenjaju spol, licemjerne i pokvarene – dobro, ali to znači da će trebati biti vješt da se nađe pravi ton u pregovorima s tako radikaliziranom skupinom tako velike moći. Amerikanci računaju i na europsku razjedinjenost.

Primjerice, govori se o tome da EU ima teški buzdovan koji bi mogla spustiti na američke tehno tajkune i jako im naštetiti. To jest točno, ali time bi jako oštetili Irsku, gdje američke digitalne kompanije imaju svoja europska sjedišta. Irska je među najviše pogođenim članicama, računa na pad GDP-a od 3,5 posto, a nadaju se da će dobiti pomoć u pritisku Amerikanaca irskog podrijetla, kojih je tamo jedna četvrtina. Međutim, umjesto da zagovaraju mekan pristup, Irci traže i očekuju da EU zauzme “vrlo čvrst stav” prema Trumpovoj administraciji. Njihov input prema Komisiji jest – pregovori da, svakako, ali s vrlo čvrstih pozicija, ništa mlitavo, nikakvi automatski ustupci. U tome su slični Francuzima i Nijemcima.

Irski stav, koji je jasno iznio u intervjuu Bloombergu ministar Neale Richmond svodi se na to da se ne smije pokazati slabost u pregovorima. “Carine su pogodile svaki komadić naše ekonomije. Očekujemo da Komisija pregovora s jakih pozicija”. “Moramo jako dobro promisliti, ohladiti se, koordinirati, i onda – protumjere. Mora ih biti”, vrlo čvrsto je poručio irski ministar. Što se tiče najpogođenije velike ekonomije, Njemačke, od tamo se također očekuje čvrst stav Komisije u pregovorima. A gdje je tu Hrvatska? Domaći izvoznici trebali bi pažljivo pratiti debate u EI institucijama, granskim asocijacija i Europskoj komisiji, no kako će biti na najvažnijim izvoznim tržištima Njemačkoj i Italiji, tako će dobrim dijelom proći i Hrvatska.

Oko za oko, zub za zub
Ali, glavna briga u Njemačkoj je formiranje vlade, koja bi trebala biti sastavljena do Uskrsa, iako su šanse za to minimalne. Zbog toga nitko nema neupitan politički autoritet nastupati u ime zemlje. Scholzova vlada na odlasku izrazila je zgražanje Trumpom, a novi kancelar, Friedrich Merz, vjerojatno je, kao veliki zagovornik čvrstih odnosa s Amerikom i slobodnog tržišta, zbunjen ovakvim razvojem događaja, u kojem treba smisliti rješenja koja su njemu kontraintuitivna.

K tome, Merz ima problema sa svojim imidžom. Možda će se uspjeti promovirati kao lider Europe, što mnogi žele, ali prije toga mora riješiti vrlo loše rejtinge popularnosti u svojoj zemlji, koji su rezultat njegovog stila komunikacije i nepažnje prema običajima tamošnje političke kulture. Ne pomiri li se Merz s Nijemcima, EU će imati na čelu dva šefa države dvije najveće članice, duboko nepopularne kod kuće, i zato, faktički, slabe. Macrona je dodatno oslabila osuda Marine Le Pen, makar, ovaj udar Trumpa na Europu, slabi europsku radikalnu desnicu.

Generalni odgovor s adresa koje oduvijek imaju najviše utjecaja na njemačku politiku, i koje se sada pita, jake su industrijske udruge, kao BDI (Bundesverband der Deutschen Industrie) i VDA (Verband der Automobilindustrie), jest da treba imati čvrst stav koji treba voditi prema situaciji u kojoj neće biti trgovinskog rata niti manije carina. “Ali, kako da dođemo do tog cilja”, pitaju se.

Ukupne njemačke investicije u Ameriku godine 2022, bile su 605 milijardi eura, među njima velikani kao Siemens, i veliki broj proizvođača automobila, a razlog je bio da smatrali da je Amerika geopolitička sigurna luka i usto se lakše disalo oko regulacije. Sad kad je uvoz osobnih automobila i manjih komercijalnih vozila udaren s 25 posto carina, Hildegard Müller koja vodi VDA, traži da se EU postavi odlučno u pregovorima, ali s ciljem izbjegavanja “rata carinama” i trgovinskog rata.

I Volkswagen, i BMW i Mercedes imaju tvornice u Americi, a samo BMW u tvornici u južnoj Karolini zapošljava 11 tisuća Amerikanaca. U Bloombergu su izračunali da će dobit Mercedesa i Porschea u 2026. biti za četvrtinu manja od planirane. Hildegard Muller je rekla da se nada da neće biti masovnih otpuštanja radnika u Njemačkoj. Njemačku automobilsku industriju pogađa i manja potražnja u Kini. Izvoz automobila u Ameriku u 2024. bio je čak 25 milijardi eura, prema Njemačkoj-američkoj gospodarskoj komori.

No, u svjetlu pregovora o koaliciji, prijedlog Merzovog CDU-a jest da bi EU trebala odgovoriti u tri koraka. Prvi bi bio snažan odgovor na američke carine jer ako EU samo šuti i prihvati, neće ih se dovesti do pregovora. Drugi dio su pregovori, a treći ugovor o slobodnoj trgovini ili barem nešto blizu tome. Uglavnom, sve njemačke industrijske grane traže pregovore uz čvrst stav i kontramjere.

Tu skupinu zemalja koji smatraju da treba odgovoriti adekvatnim udarom, ‘oko za oko, zub za zub’, podržava i najutjecajniji briselski ekonomski think tank Bruegel. Tamo drže da samo pregovori i prijateljski pristup imaju prednost da su jeftiniji, ali da ništa neće polučiti. Čak i druga varijanta, a to su samo ciljane, parcijalne mjere, bile bi protumačene kao slabost i strah od trgovinskog rata, što bi Trumpova administracija iskoristila za daljnje prisile.

Zato se zalažu za jak odgovor, za strogo proporcionalne i fleksibilne mjere odmazde, uz iznimke od pravila kad treba, a k tome i aktiviranje posebnih mogućnosti koje ima Europska komisija. Ovakav savjet iz Bruegela nije se očekivao i prilično je odjeknuo.

Prema jugu Europe slika je drugačija. Jako pogođena španjolska industrija maslinovog ulja dobit će svoje vlade povoljnim kredite i direktnu pomoć od preko 15 milijardi eura. Od nekih sektora traži se reorijentacija proizvodnje, ali očigledno se to ne može odnositi na maslinovo ulje. Premijer Sanchez traži od Europske komisije uspostavu posebnog fonda, sličnom onom za vrijeme krize Covida-19, a financiranog iz povećanih carina na neke američke proizvode koji se očekuju kad EU uzvrati na one za aluminij i čelik.

I Španjolska i Italija traže od EU-a da ne pogoršavaju situaciju s Trumpom i da ne ulaze u carinski rat, one su za tiho-tiho. Osoba za vezu s Trumpom, Giorgia Meloni, nakon duge šutnje, nazvala carine “pogreškom”. Talijanska premijerka nije za obračun, a traži da se osnuje europski fond za pomoć pogođenim sektorima, smanjenje regulacije unutar Europe i fleksibilniju zelenu agendu.

Uoči objave američkih carina, bivši talijanski premijer, bivši guverner ECB-a, Mario Draghi, komentirao je što bi i kako EU mogla odgovoriti. Prvo, smatra on, treba maknuti barijere između članica EU-a u vezi unutarnjeg tržišta, a onda, tako ojačani, vidjeti kako odgovoriti na novi svijet koji se upravo stvara. On, a tako slično i Francuzi, smatra da treba ojačati EU iznutra, pojačati unutarnje investicije, ulagati u inovacije.

“Što nam drugo ostaje, pasivno čekati da nas zatrpa roba iz trećih zemalja ili pribjeći protekcionizmu? Ne!” Citirao je MMF-ove podatke da su unutarnje prepreke u EU-u ekvivalent 34 posto carina na industrijske proizvode i 110 posto na usluge – dakle, više nego je udario Trump. Uglavnom, ponovio je bitne teze iz svog Izvještaja o konkurentnosti, koji je, u stvari, proklamirana strategija nove Von der Leyen Komisije.

Izuzetno otvorene ekonomije, Belgija i Nizozemska, bit će prilično pogođene. Te dvije zemlje uvijek se zalažu za pregovore, makar Nizozemci kipe iznutra. Ali – pregovori. Danci postavljaju pitanje hoće li Trump u pregovore o tarifama uključiti i zahtjev za Grenlandom, koju će cijenu ispostaviti i kako na to odgovoriti.

U istočnoj Europi, Poljska nije specijalno pogođena carinama, ali jesu Češka, gdje je oko 500 tisuća zaposlenih u autoindustriji, i također Slovačka i Mađarska. Slovačku i Mađarsku, ovisne o dotoku energije iz Rusije, brine daljnja najava američkih carina na ruske energente o kojima je govorio Trump, i koje bi, kad Trump zaželi i ako zaželi, mogle stupiti na snagu. Mađari u analizama spominju imperativ diversifikacije svoje nabave energije. Slovački premijer Fico ipak je za nove američke carine i teškoće koje su nastale, okrivio europske elite.

Nade u ReArm program
Bit će potreban i poseban trud da europska industrija još jače ne migrira u Ameriku jer, ako se to dogodi, ništa od reindustrijalizacije. U tom kontekstu, u analizama se nada polaže u ReArm program koji bi mogao biti temelj nove industrije, ako se svi poduzmu toga, a ne samo Njemačka. Uz deregulaciju, i uz uvjeravanje najmoćnijih u Europi da će za desetak godina, kad izgrade tvornice u Americi, Trump već otići. ova posljedica carinskog udara mogla bi se izbjeći.

Ostali instituti, kao ECFR (European Council for Foreign Affairs), predlažu diplomatski pristup, i savjetuju da bi EU trebala ponuditi da će kupovati više američkog prirodnog plina i američko oružje, što je ionako potrebno dok se ne razvije domaća, europska, vojna industrija. ECFR smatra da Trumpu treba dati neki “win”, s kojim će se zadovoljiti, a to bi moglo biti u odustajanjima od nekih zasada u zelenoj agendi. Također utjecajan, think tank ING banke, računa da će jeftinija nafta ublažiti udar američkih carina, i pretpostavlja da će se EU okretati traženju novih tržišta.