U europodručju je nezaposlenost već neko vrijeme blizu povijesno najnižih razina, a projekcije pokazuju da bi u sljedećih nekoliko godina mogla dodatno pasti. Na prvi pogled to bi trebalo značiti i snažan rast plaća.

Prema klasičnoj ekonomskoj logici, kada je radnika malo, a poslodavci ih trebaju, tvrtke počinju nuditi veće plaće kako bi privukle zaposlenike. No aktualne prognoze pokazuju drugačiju sliku: iako je nezaposlenost niska, očekuje se postupno usporavanje rasta plaća.

Doprinos stranih radnika

U analizi objavljenoj na blogu Europske središnje banke ekonomisti Oscar Arce i David Sondermann objašnjavaju da sama stopa nezaposlenosti više nije dovoljan pokazatelj stanja na tržištu rada. Posljednjih je godina ponuda radne snage rasla iz više izvora nego prije, pa tržište rada zapravo nije toliko “zategnuto” kako bi se moglo zaključiti samo na temelju broja nezaposlenih.

To se posebno vidi nakon pandemije. U posljednje tri godine u europodručju je otvoreno oko šest milijuna novih radnih mjesta. Međutim, pad nezaposlenosti zaslužan je za tek manji dio tog rasta. Broj nezaposlenih smanjio se dovoljno da popuni oko pola milijuna novih radnih mjesta, dok je većina zaposlenika došla iz drugih izvora. Najveći doprinos dao je dolazak stranih radnika. Više od tri milijuna novih radnih mjesta popunili su ljudi koji su se doselili u zemlje europodručja. Uz to, oko 2,5 milijuna zaposlenih došlo je iz skupine ljudi koji prije nisu bili aktivni na tržištu rada – odnosno nisu radili niti su tražili posao. Među njima su posebno važnu ulogu imale žene, koje čine oko 60 posto te skupine.

Ovakav razvoj pokazuje da je ponuda radne snage u europodručju u posljednje vrijeme bila znatno fleksibilnija nego što bi se moglo zaključiti samo promatrajući nezaposlenost. Migracije i veće sudjelovanje stanovništva u radu omogućili su tvrtkama da relativno lako pronađu dodatne radnike, što je ublažilo pritisak na rast plaća. Sličan trend vidi se i kod starijih radnika. Zbog duljeg životnog vijeka i promjena u mirovinskim sustavima sve više ljudi ostaje aktivno na tržištu rada i u kasnijoj dobi. Od 2022. godine stopa sudjelovanja osoba između 55 i 74 godine dodatno je porasla, a više od milijun i pol starijih radnika ostalo je aktivno u radnoj snazi.

Uz to, u europodručju postoji i znatan broj ljudi koji nisu formalno nezaposleni, ali bi mogli ući na tržište rada. Procjenjuje se da oko sedam milijuna ljudi želi raditi, ali trenutačno ne traži posao ili nije odmah dostupno za rad. Osim toga, oko pet milijuna zaposlenih smatra se nedovoljno zaposlenima – riječ je o radnicima koji bi željeli raditi više sati nego što trenutačno rade.

Važan je pokazatelj napetosti na tržištu rada i učestalost promjene posla. Kada je radnika malo, tvrtke često pokušavaju privući zaposlenike iz drugih kompanija nudeći bolje uvjete ili veće plaće. No posljednjih se mjeseci broj radnika koji mijenjaju posao u europodručju smanjuje. To sugerira da su poslodavci oprezniji s ponudama, a zaposlenici skloniji ostati na postojećim radnim mjestima.

INOVACIJA

Rješenje koje koristi zvuk za smanjenje boli i tjeskobe kod pacijenata

Jednostavnija online kupovina

Velika promjena za online kupce u Hrvatskoj: Stiže nova opcija pri dostavi

Demografske promjene također igraju važnu ulogu. U Europi raste udio starijih zaposlenika, koji rjeđe mijenjaju posao i rjeđe pregovaraju o plaći. U mnogim europskim zemljama radnici s duljim stažem imaju i snažniju zaštitu radnog mjesta putem kolektivnih ugovora i radnog zakonodavstva, što dodatno smanjuje mobilnost na tržištu rada.

Manji broj radnih sati

Osim ponude radne snage, važnu ulogu ima i ponašanje poslodavaca. U razdobljima umjerenog gospodarskog usporavanja tvrtke često ne otpuštaju radnike, nego jednostavno smanjuju broj novih zapošljavanja ili ne zamjenjuju zaposlenike koji odlaze u mirovinu. Takva je situacija vidljiva u europodručju od sredine 2022. godine: broj otvorenih radnih mjesta postupno se smanjuje, ali bez znatnog rasta nezaposlenosti.

Tvrtke također često prilagođavaju broj radnih sati umjesto broja zaposlenih. Kada potražnja oslabi, zaposlenici rade nešto manje sati, a kada se gospodarstvo oporavi, radni se sati ponovno povećavaju. Zaključak analize koju potpisuju Arce i Sondermann jest da stanje na tržištu rada treba promatrati mnogo šire od same stope nezaposlenosti.