Od vijesti o američkom upadu i odvođenju venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura, u Hrvatskoj smo se pitali kakvog će utjecaja taj događaj imati za globalnu naftnu industriju i posebno na naš energetski sustav. Sudeći prema analizi koju je Agnes Horvath, glavna ekonomistica mađarskog suvlasnika naše Ine, grupacije MOL, predočila menadžerskom vrhu kompanije, a u koju je Poslovni dnevnik dobio uvid, nije za očekivati dramatične promjene, kao niti brzi povratak stare slave Venezuele na svjetskom naftnom tržištu.

Venezuela je, podsjeća, nekoć bila naftna velesila, ali je proizvodnja tijekom posljednja dva desetljeća snažno opala i sada čini tek jedan posto globalne ponude. I gospodarska važnost Venezuele na svjetskoj razini znatno je oslabila od 1970-ih, kada je ta zemlja u globalnom BDP-u sudjelovala s oko jedan posto i proizvodila oko 3,5 milijuna barela nafte dnevno, što je činilo osam posto svjetske ponude. Danas Venezuela predstavlja jedva 0,1 posto svjetskog BDP-a, a s proizvodnjom od oko milijun barela dnevno daje samo jedan posto količine sirove nafte, što je svrstava tek na 18. mjesto među svjetskim proizvođačima nafte.

Kolaps industrije

Taj gubitak važnosti odražava dugotrajan i postupan kolaps venezuelanske naftne industrije, koji je posljedica desetljeća gospodarskog lošeg upravljanja, a Horvath ističe kako prevladava konsenzus kako bi naftnim kompanijama trebale godine napornog rada da bi značajno povećale proizvodnju nafte u Venezueli.

“Štoviše, čak i ako bi se proizvodnja uspješno vratila na razine od prije deset godina, to bi globalnoj ponudi sirove nafte dodalo svega oko dva posto. Teoretski, Venezuela bi ponovno mogla postati veliki proizvođač: i dalje tvrdi da posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu. No, teorija i stvarnost se u ovom slučaju znatno razlikuju. Svaki ozbiljniji oporavak zahtijevao bi vrijeme, obnovu infrastrukture u velikom opsegu te milijarde dolara kapitala, uz kontinuiranu uključenost međunarodnih naftnih kompanija”, ističe MOL-ova ekonomistica. Relativno brz efekt može polučiti preusmjeravanje postojećeg izvoza venezuelanske nafte prema SAD-u umjesto Kini jer su rafinerije na američkog obali Meksičkog zaljeva izgrađene upravo za preradu teške nafte, kakva je venezuelanska, a mogu preraditi dnevno tri do četiri milijuna barela dnevno.

Trenutačno se one uglavnom opskrbljuju naftom iz Kanade, no, venezuelanska se obično prodaje s popustom od 7 do 10 posto dolara po barelu u odnosu na WTI (West Texas Intermediate). Drugim riječima, dostupnost jeftinije nafte američkim rafinerijama mogla bi donijeti određeno olakšanje cijenama goriva za američke vozače u godini američkih međuizbora. No, malo vjerojatnim Horvath smatra da bi se ta nafta preusmjerila prema Europi, dakle i Hrvatskoj. Akcija američkog predsjednika Donalda Trumpa u Venezueli, po njezinim procjenama, posljedice će imati prvenstveno na političkom i geopolitičkom planu.

Venezuela, naime, održava bliske odnose s Pekingom, koji je 2023. unaprijedio bilateralne veze na razinu “svestrane strateške suradnje”. Kina je najveći kupac venezuelanske sirove nafte i najveći vjerovnik, dosljedno podržava Madurovu vladu te joj pruža potporu u suočavanju sa sankcijama i izolacijom od strane SAD-a. Sjedinjene Države od Venezuele zahtijevaju smanjenje veza s Kinom, Rusijom, Iranom i Kubom, te traže da mora isključivo surađivati s SAD-om po pitanju opskrbe naftom. Takav potez značio bi potpunu političku preorijentaciju zemlje, a on bi među ostalim mogao prisiliti Kinu da prilagodi svoj pristup regiji. Prisiljavanje Kine na povlačenje predstavljalo bi “loš presedan” za investicije širom Latinske Amerike i moglo bi potaknuti ciklus odmazde.

Što se američke prisutnosti u Venezueli tiče, jedina koja američka kompanija koja tamo posluje pod posebnom dozvolom SAD-a je Chevron Corp., koja nastavlja s utovarom sirove nafte, a cjelokupna nafta isporučuje se rafinerijama u SAD-u, uključujući Valero Energy Corp. i Marathon Petroleum Corp.

Maloprodajno tržište

Od lidera Dalmacije do nacionalnog simbola uspjeha u maloprodaji

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

No, što se proizvodnje tiče, Horvath kaže kako svaki značajniji oporavak zahtijeva vrijeme, obnovu infrastrukture velikih razmjera te milijarde dolara kapitala, uz trajno sudjelovanje međunarodnih naftnih kompanija.

“S investicijskog gledišta, venezuelanski projekti morat će se natjecati za kapital, a američki naftni divovi imaju mnogo drugih opcija. S obiljem jeftinijih projekata u stabilnim i predvidljivim političkim okruženjima, američke kompanije vjerojatno će biti oprezne prilikom većih ulaganja u Venezuelu bez dodatnih poticaja”, ističe Horvath. Navodi kako Exxon Mobil posjeduje velike koncesije u Gvajani i Permskom bazenu te značajne udjele u Meksičkom zaljevu. Chevron ulaže u Stabroek blok na obali Gvajane, zahvaljujući akviziciji Hess Corpa., te je aktivan u Delaware bazenu u Permu. ConocoPhillips je jedan od glavnih igrača na Aljasci i u kanadskim naftnim pijescima, među ostalima.

Uz napomenu da u pravilu naftna polja bilježe pad proizvodnje od 12 do 15 posto godišnje, navodi i kako bi za održavanje proizvodnje od milijun barela dnevno Venezuela vjerojatno trebala i više od industrijskog standarda od oko 5,5 milijardi dolara godišnjih ulaganja.

Politička nestabilnost

“Uobičajeni rokovi za povećanje proizvodnje nafte vjerojatno će u Venezueli biti dulji nego drugdje zbog izazova s kojima se industrija suočava. Stoga je teško očekivati bilo kakav značajan učinak povećanih ulaganja u proizvodnju prije kraja desetljeća, čak i ako bi se proces procjene projekata pokrenuo odmah”, ističe MOL-ova ekonomistica, dodajući kako se ključne investicijske odluke obično donose od jedne do pet godina nakon početnog otkrića, prva nafta tada slijedi unutar 12 mjeseci do dvije godine za konvencionalna ležišta na kopnu, a i do sedam godina za projekte na moru. Osim toga, investitori moraju biti spremni na mogućnost nastavka političke nestabilnosti u Venezueli, uz značajne građanske nemire i trajne američke sankcije zemlji.

Ništa se, dakle, trenutačno neće dogoditi, a i što se tiče prognoza za cijene nafte, Horvath ostaje pesimistična, no ne zbog situacije u Venezueli, već očekivanog dugotrajnog viška ponude na tržištu, uslijed slabe potražnje, povećane proizvodnje OPEC-a i nove eksploatacije u Gvajani i Brazilu. Samo preusmjeravanje venezuelanske nafte pogodit će kanadske kompanije koje su dosad snabdijevale američke rafinerije, te kineske rafinerije.