Njemačka je velesila u EU i po proizvodnji maslaca, ali on i u ovoj zemlji postaje sve skuplji. Najprije je razlog bilo opće poskupljenje, ali sad je problem i u mlijeku, piše DW.

I u hrvatskim samoposlugama u pravilu vidimo maslac iz Njemačke jer je ta zemlja najveći proizvođač u Europskoj uniji. Po procjenama europske statistike, Hrvatska je ove godine do kolovoza ponudila tržištu nešto više od 2500 tona maslaca, Njemačka oko 130 puta više – 329.954 tone. S Njemačkom se još jedino mogu mjeriti Francuska (279.970 tona), Irska (189.260 tona) i Poljska (171.000 tona), dok Hrvatskoj jedina utjeha može biti Cipar jer podataka o proizvodnji maslaca tamo uopće nema.

Ali ta dominacija na europskom tržištu maslaca neminovno znači i da, kad u Njemačkoj poskupi, dublje u džep moraju posegnuti mnogi u EU. A on je po tome premašio i dosadašnji rekord iz kolovoza 2023. za dobrih desetak centi i prosječna cijena u samoposluzi je u Njemačkoj 2.39 eura za uobičajeno pakiranje od 250 grama. Potrošači u Hrvatskoj znaju da je tamo najmanje desetak centi skuplji, ali valjda i uvoznici žele pobrati vrhnje.

Problem s mlijekom

Hans Jürgen Seufferlein iz Udruge proizvođača mlijeka Bavarske objašnjava kako je problem i neuobičajeno malen udio masti u mlijeku – a to jest maslac. Udio masti u mlijeku se mijenja tijekom godišnjih doba, ali da je još od veljače ispod normalne razine je atipično, kaže ovaj proizvođač.

To smanjenje ne čini se veliko: između 0.01 i 0.04%, i to na čitavom prostoru Njemačke. “A ako se to sve zbroji, onda je to jako puno”, objašnjava Seufferlein za postaju ARD. To znači da je potrebno više mlijeka za istu količinu maslaca.

Sve to je od izuzetne važnosti i za proizvodnju maslaca i za proizvodnju sira, a u Njemačkoj se cijena maslaca tradicionalno utvrđuje na jednoj od dvije burze za maslac. Jedna od njih je u Kemptenu, u Allgäuu, u Bavarskoj. Tamo se čitavo stoljeće srijedom sastaju predstavnici proizvođača i kupaca kako bi dogovorili okvir cijene maslaca. To nije diktat ni obveza, objašnjava Clemens Rück iz te burze za maslac. “Te cijene služe kao orijentacija za sve sudionike na tržištu. Burza ne određuje cijenu, ona je samo konstatira.”

Odličan pokazatelj čitavog poskupljenja

Koliko će koštati maslac u trgovini, na kraju odlučuje trgovac. Naravno da na policama ima i vrsta daleko skupljih od prosjeka, baš kao što se u konkurenciji među trgovačkim lancima uvijek nađu i posebne ponude ispod te cijene. Ali upravo maslac je prava poslastica i za potrošače i za stručnjake kako bi utvrdili opću razinu cijena. Jer koliko god mnogi vjeruju kako je jedan maslac bolji od drugoga, sastav i pakiranje od 250 grama su standard po kojem se lako uspoređuje razina svih cijena.

Eva Stübner iz Instituta za ispitivanje tržišta u Kölnu zato maslac uvrštava u “proizvode referentne cijene”. A maslac jest postao – i ostao – skup: biljno ulje je u usporedbi s prošlom godinom jeftinije za 6.4%, brašno za 8.8%, tjestenina za 3.2%.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Ako je maslac skuplji, onda i potrošači imaju dojam kako je sve skuplje”, kaže nam ova ekonomistica. No to je besmislica: mi ne trošimo toliko maslaca da bi nam promjena njegove cijene doista ostavila golemu rupu u novčaniku – cijena maslaca čini samo 0.18% potrošačke košarice po kojoj se mjeri poskupljenje. Ali potrošači su gluhi na takve argumente jer za njih je najvažniji osjećaj da je sve postalo skuplje – makar je ukupna stopa poskupljenja značajno pala i iznosi nekih 1.6%. A kad je riječ o maslacu, stanje neće postati bolje.

Pogoni nestaju

Iako je Njemačka velesila u proizvodnji mlijeka i maslaca u Europskoj uniji, proizvođača ima sve manje. Seufferlein kaže kako svake godine oko 4% proizvođača obustavlja proizvodnju i to traje odavno. Najviše su pogođena seoska kućanstva ili pogoni s malenim i srednjim brojem krava jer je njihovo održavanje sve skuplje. To je rezultat i nacionalnih i europskih smjernica, tako da je slično i u drugim zemljama EU. Kad je riječ o Njemačkoj, jedna krava gazdu košta 18 do 20 tisuća eura. A malima je to sve češće previše.

Jedan od njih je i Georg Rott: on je već šesti naraštaj koji se u Untergriesbachu kod Passaua u Bavarskoj bavi mljekarstvom i imao je pedesetak krava. No najnoviji propisi o držanju životinja tjeraju ga da sagradi veću staju za njih i to bi ga koštalo oko 1.2 milijuna eura.

Zapravo je i njegova nećakinja Veronika Bauer htjela nastaviti obiteljsku tradiciju, ali su zajedno shvatili kako to više ne mogu financijski izdržati. I ne samo financijski: svaki poljoprivrednik zna kako stoka ne poznaje ni radne sate ni nedjelje i blagdane – o godišnjem odmoru da ne govorimo. S krava su se prebacili na konje: tu su propisi mnogo blaži, a i tržište je sasvim drugačije. Tu najvećim dijelom sami mogu odrediti cijene i ne moraju strepiti koliko će im sljedeći put ponuditi kupac za njihovo mlijeko.

Rast će i cijena kolača

I nisu jedini, tvrde u Udruzi proizvođača mlijeka u Bavarskoj: u čitavoj Njemačkoj je ove godine gotovo 100.000 krava manje nego što ih je bilo prošle godine.

To neminovno znači kako ni maslac neće postati jeftiniji, a pred božićne blagdane će to dobro osjetiti i potrošači. Jer ni peciva i kolača nema bez maslaca, a Sascha Brey iz pekarnice Schaan u pokrajini Hessen već sad gleda gdje da nađe povoljniji maslac za proizvodnju kolača. Ali jeftinog maslaca – nema. Zato i Brey vjeruje kako mu neće biti druge nego da i cijene božićnih kolača ove godine budu za dobru četvrtinu više nego prošle godine te će morati smanjiti ponudu.