Po uzoru na zajedničke obveznice koje su EU poslužile za financiranje oporavka i otpornosti nakon korona-krize, i zajednička ulaganja europskih država u obranu mogla bi se financirati zajedničkim obveznicama, o čemu su šefovi država i vlada svih članica Unije, plus njihovi kolege iz Velike Britanije i Norveške te glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, razgovarali jučer na neformalnom sastanku u Bruxellesu.

Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis predlaže da taj novi europski instrument za financiranje zajedničkih ulaganja u obranu bude težak najmanje 100 milijardi eura. To je samo dio od oko 500 milijardi eura, koliko Europska komisija predviđa da će države članice EU trebati uložiti u obranu u sljedećih 10 godina.

Ali i 100 milijardi eura ulaganja u obranu, financiranih kroz izdavanje zajedničkih obveznica, bio bi ozbiljan iskorak jer je Unija dosad bila na stavu da je ideja zajedničkih obveznica bila nešto što je primijenjeno samo jednom, u izvanrednim okolnostima pandemije Covid-19.

Još nije zapravo odgovoreno ni na ključno pitanje hoće li se zbog tih zajedničkih obveznica u budućnosti uvesti neki novi EU-porez ili će države morati povećati svoje uplate u zajednički europski proračun.

Nijemci i Nizozemci protiv
S obzirom na protivljenje nekih zemalja, poput Njemačke i Nizozemske, koje ne žele da zajedničke obveznice budu rješenje za svaku krizu, nije sigurno da će ideja koju javno spominje Mitsotakis uopće dobiti potrebnu podršku. Ali imperativ povećanja ulaganja u obranu nameće se upravo sada, ne samo zbog ruske agresije na Ukrajinu, nego i zbog svega što u drugom mandatu na mjestu američkog predsjednika donosi Donald Trump.

EU želi udobrovoljiti Trumpa povećanjem europskih ulaganja u obranu, ali zauzvrat traži od njega da ne pokreće trgovinski rat protiv Europe. Nije sigurno da će takva želja biti uslišana, ali sastanak u Bruxellesu sadržavao je rasprave o svemu tome. Na sastanku nije bilo konačne odluke, jer je više bio zamišljen kao otvorena rasprava eurolidera nakon koje će EK tek uobličiti konkretne prijedloge i rješenja.

Ali, kad je posljednji put (i prvi put u svojoj povijesti) Europska unija dogovorila masovno izdavanje zajedničkih obveznica za financiranje oporavka i otpornosti, Hrvatska je profitirala tako što je gotovo udvostručila iznos koji je ranije primala iz 7-godišnjeg proračuna Unije. Bude li u sljedećih par mjeseci dogovoreno financiranje europske obrane kroz novi instrument izdavanja zajedničkih obveznica, kako bi u tom novom miješanju karata mogla proći Hrvatska?

“Ovo je neformalni sastanak, bez zaključaka, ali se daju svojevrsne smjernice za rad Komisiji i svima koji će pripremati strateške dokumente. Europska unija mora jačati svoju stratešku autonomiju, voditi računa o obrani, i Hrvatska je tu napravila velike iskorake. Mi smo u pogledu ulaganja u obranu dosegli one NATO ciljeve, ispunili zavjet izdvajanja dva posto BDP-a za obranu. Mislim da se to vidi”, rekao je premijer Plenković u izjavi pri ulasku na summit.

Nabrojao je da se u velikom procesu prelaska Hrvatske s istočne na zapadnu vojnu tehnologiju vide ta ulaganja u borbena oklopna vozila Bradley, tenkove Leopard, borbene zrakoplove Rafale, helikoptere Kiowa Warrior i Black Hawk.

“Tu su još i veliki planovi za ulaganja u Hrvatsku ratnu mornaricu, uz već vidljiva ulaganja u protuzračnu obranu, ulaganja u besposadne letjelice, sve što je dio modernoga ratovanja i nužnost hrvatske sigurnosti”, dodao je Plenković.

Pod, a ne plafon
Iako to premijer u izjavama ne spominje, činjenica je da se o cilju od dva posto već dulje govori kao o “podu, a ne plafonu”, te da novi cilj, odnosno novi “plafon”, može iznositi čak i pet posto BDP-a, što spominje novi američki predsjednik Donald Trump. Za mnoge europske države povećanje cilja izdvajanja za obranu na tri do četiri posto BDP-a, a kamoli na pet posto, zahtijeva velika odricanja i promjene u dosadašnjem načinu upravljanja javnim financijama.

I Hrvatska bi vjerojatno teškom mukom dolazila do 3 ili 3,5 posto, tako da ideja zajedničkog financiranja kroz EU vjerojatno može biti prihvatljiva i hrvatskoj Vladi. Samo je pitanje što bi se točno financiralo i kako.

“Moramo biti bolji u zajedničkoj nabavi i potrebna nam je konstantna, velika, zajednička proizvodnja. Time ćemo osigurati da možemo povećati vojnu proizvodnju kad god je to važno, a ne da moramo kretati ispočetka”, rekao je njemački kancelar Olaf Scholz uoči početka sastanka.