Usred eskalacije sukoba na Bliskom istoku, koji je paralizirao globalne lance opskrbe ukapljenim plinom (LNG), Europa se u ožujku okrenula jedinom preostalom izvoru ruskog plina. Isporuke kroz plinovod Turski tok skočile su, ostavljajući Bruxelles pred teškim odlukama dok se energetska sigurnost kontinenta opasno ljulja, piše Reuters.

PRIJEDLOG NO

Rekordna dividenda Ine: Evo koliko dobivaju dioničari

Prosječna dnevna isporuka prirodnog plina ruskog energetskog diva Gazproma u Europu putem podmorskog plinovoda Turski tok porasla je u ožujku za 22 posto u odnosu na prošlu godinu, dosegnuvši 55 milijuna kubičnih metara. Do ovog naglog povećanja došlo je nakon što je Hormuški tjesnac, ključna svjetska pomorska ruta kojom prolazi oko 20 posto globalne nafte i LNG-a, postao zatvorena ratna zona zbog sukoba između Irana, Izraela i SAD-a. Istovremeno, napadi na katarsko postrojenje Ras Laffan, najveći svjetski kompleks za izvoz LNG-a, zaustavili su proizvodnju i ostavili europsko energetsko tržište opasno izloženim, što je dovelo do skoka cijena plina od čak 70 posto u samo mjesec dana.

Turska je sada postala jedina tranzitna ruta za ruski plin prema Europi, nakon što Ukrajina u siječnju 2025. godine nije produžila petogodišnji tranzitni ugovor s Moskvom. To je stratešku važnost Turskog toka podiglo na novu razinu, pogotovo za zemlje srednje Europe. Izračuni temeljeni na podacima europske skupine Entsog pokazuju da su ukupne isporuke ruskog plina Europi preko Turskog toka prošlog mjeseca iznosile 1,7 milijardi kubičnih metara, u usporedbi s 1,4 milijarde u ožujku 2025. godine. Dodatni pritisak stvara i činjenica da su europska skladišta plina na kritično niskim razinama od oko 28 do 30 posto popunjenosti nakon oštre zime.

Ova situacija produbila je raskol unutar Europske unije. Dok Bruxelles inzistira na potpunom ukidanju ovisnosti o ruskom plinu do 2027. godine, kako je propisano regulativom (EU) 2026/261, neke članice poput Mađarske i Slovačke tvrde da im takva zabrana ugrožava nacionalnu energetsku sigurnost. Dvije su zemlje najavile tužbu protiv Europske unije, ističući da bez ruskog plina ne mogu izbjeći industrijski kolaps. U međuvremenu, europski povjerenik za energiju Dan Jørgensen upozorio je da se cijene energije neće vratiti na “normalne” u doglednoj budućnosti, čak i ako se napetosti na Bliskom istoku smire, a Europska komisija priprema hitan paket mjera za pomoć kućanstvima i tvrtkama.

Zbog novonastale krize i prekida isporuka s Bliskog istoka, europski kupci prisiljeni su na svjetskom tržištu natjecati se s azijskim zemljama za ograničene količine LNG-a, pri čemu su azijski kupci spremni platiti i do šest dolara više po MMBtu. U takvim okolnostima, ruski plin iz plinovoda, unatoč političkoj osjetljivosti, postao je jeftinija alternativa. Gazprom, koji od početka 2023. ne objavljuje svoje mjesečne statistike, nije odgovorio na zahtjev za komentarom, a prema Reutersovim izračunima, izvoz plina te tvrtke u Europu prošle je godine pao na samo 18 milijardi kubičnih metara, što je najniža razina od sredine 1970-ih.

Putin dodatno zaoštrava retoriku dok Europa balansira na rubu nestašica. U ožujku je izjavio da bi Rusija mogla razmotriti potpunu obustavu isporuke plina Europi i prije roka koji je postavio EU 2027. godine, sugerirajući preusmjeravanje preostalih količina na rastuća tržišta u Kini. Ova prijetnja dolazi u trenutku kada se Europska unija približava ključnim rokovima za prekid suradnje s Rusijom: zabrana uvoza ruskog LNG-a stupa na snagu 25. travnja, a zabrana uvoza plina iz plinovoda putem kratkoročnih ugovora 17. lipnja. Za usporedbu, ruski izvoz plina u Europu na svom je vrhuncu 2018. i 2019. godine iznosio oko 180 milijardi kubičnih metara godišnje.