Europska unija mogla bi biti prisiljena drastično srezati svoje ključne klimatske i geopolitičke ciljeve jer rat s Iranom, koji je ušao u četvrti tjedan, gura cijene energenata u nebo. Energetska kriza izazvana sukobom duboko je potresla Europu, koja je i dalje izrazito ovisna o uvozu nafte i plina.

FINANCIJE

Od 1. travnja dobre vijesti za veliki dio građana, evo kome će se ‘podebljati’ stanje na računu

Sukob je praktički zaustavio promet tankera kroz Hormuški tjesnac, ključnu točku kroz koju prolazi 20 posto globalne nafte, kao i značajne količine ukapljenog prirodnog plina (LNG). Budući da oko osam posto europskog LNG-a dolazi s Bliskog istoka upravo tim putem, blokada ima izravan i brutalan učinak na opskrbu, javlja Reuters.

Cijene plina na europskom tržištu gotovo su se udvostručile od početka sukoba 28. veljače, premašivši 60 eura po megavatsatu. Iako je to i dalje daleko od rekordnih gotovo 300 eura zabilježenih nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, šok je bio trenutan i snažan.

Istovremeno, cijene sirove nafte Brent skočile su za više od 40 posto, nakratko dosegnuvši gotovo 120 američkih dolara po barelu nakon iranskih napada na energetsku infrastrukturu u Kataru. Situacija je toliko ozbiljna da je Međunarodna agencija za energiju (IEA) naredila povlačenje 400 milijuna barela nafte iz strateških rezervi, što je najveće otpuštanje u povijesti agencije, u pokušaju da stabilizira globalna tržišta.

Iako je EU od posljednje krize značajno povećao kapacitete obnovljivih izvora energije, pa su tako vjetar i sunce u 2025. godini prvi put proizveli više električne energije od fosilnih goriva, plin i dalje čini otprilike petinu ukupne energetske potrošnje bloka. Njegova dominantna uloga u grijanju i industriji čini ga nezamjenjivim u kratkom roku.

Dramatično smanjenje ovisnosti o ruskoj energiji samo je stvorilo novu, ovaj put o Sjedinjenim Državama, koje su 2025. isporučile gotovo 60 posto LNG-a za EU. Povrh svega, Europa je u ovu krizu ušla s povijesno niskim razinama plina u skladištima, koja su popunjena između 30 i 46 posto nakon oštre zime, što dodatno pojačava pritisak.

Europa danas ima malo neposrednih rješenja kojima bi mogla nadomjestiti gubitak opskrbe s Bliskog istoka. Norveška, najveći europski proizvođač nafte i plina, već radi punim kapacitetom i ne može značajnije povećati proizvodnju kao što je to učinila 2022. godine.

Jedna od opcija na stolu je odgoda plana o potpunom prekidu uvoza ruskog LNG-a do kraja ove godine te preostalog ruskog plina iz plinovoda do rujna 2027., no takav potez bio bi politički poguban za mnoge vlade jer bi se smatrao izravnim poklonom Vladimiru Putinu.

Promjene

Ulaganja u obranu i konkurentnost su nužna, ali ne na štetu radnika i kućanstava

Industrija zdravlja vida

Sve više Hrvata rješenje za vid pronalazi na istom mjestu – evo zašto

S druge strane, sve se glasnije spominje ublažavanje niza klimatskih politika osmišljenih za smanjenje emisija, poput ublažavanja pravila o cijenama ugljika, odgode Direktive o korporativnoj održivosti ili čak odustajanja od značajnog dijela paketa “Fit for 90” koji predviđa smanjenje emisija za 90 posto do 2040. godine.

Europski političari sve su svjesniji da neke od ekoloških mjera podižu troškove energije i potkopavaju industrijsku konkurentnost, što je postalo neodrživo u trenutačnoj situaciji. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen već je najavila zaokret prema “realističnijem” putu smanjenja emisija, što uključuje i planove za produljenje besplatnih emisijskih jedinica za industriju.

Katherina Reiche, njemačka ministrica gospodarstva i energetike, bila je još izravnija na konferenciji CERAWeek u Houstonu. “Precijenili smo održivost, a podcijenili cjenovnu pristupačnost. To je pogreška koju ćemo ispraviti”, izjavila je, dodajući da bi mjere mogle uključivati rezanje subvencija za vjetroelektrane na moru i druge niskougljične tehnologije.

Kao jasan signal promjene prioriteta, Njemačka planira izgraditi oko 36 gigavata novih elektrana na plin u sljedećih nekoliko godina, stavljajući energetsku sigurnost ispred klimatskih ciljeva.

Neizvjesno je kada će se rat s Iranom završiti, a nade u brzu deeskalaciju su izblijedjele nakon što je Teheran odbacio mogućnost izravnih pregovora s Washingtonom. Čak i ako se sukob uskoro završi, šteta na energetskoj infrastrukturi bit će dugotrajna. Napadi na katarski LNG kompleks Ras Laffan izbacili su iz pogona oko 17 posto njegovih kapaciteta, stvarajući trajnu rupu na globalnom tržištu plina.

Industrijski divovi, poput njemačkog BASF-a, već su uveli dodatne naknade na svoje proizvode do 30 posto kako bi pokrili rastuće troškove energije, a stručnjaci upozoravaju na opasnost od “trajne deindustrijalizacije” u energetski intenzivnim sektorima. U nadolazećim mjesecima Europa će biti prisiljena donijeti neke iznimno teške odluke, a jedna od njih mogla bi biti žrtvovanje velikog dijela svojih klimatskih ambicija kako bi osigurala opstanak gospodarstva i grijanje za svoje građane.