Mladi američki student prima poruku od AI agenta “Stanford je upravo poslao e-mail s pitanjem gdje želiš studirati u inozemstvu.” Nakon što aplikaciji odgovori “uhhh kamo bih trebao ići” i odluči se za Pariz, provodi semestar isprva zbunjen europskom metropolom, a zatim zaljubljen, upoznaje Francuskinju i ide na piknike i u kino, sve uz pomoć svog pouzdanog AI prijatelja.

u Arkansasu

Netko u SAD-u postao milijarder preko noći: Na lutriji osvojio jackpot od 1,8 milijardi dolara

Kako se semestar bliži kraju, traži još jednu uslugu: “Možeš li me prijaviti na let za povratak kući?” AI agent odgovara: “Čekaj, ne. Zašto bi se vraćao, čovječe?” Na što mladić uzvraća: “??” i AI tada kaže: “Ostani u Parizu.” Mladić zatim podiže pogled s mobitela i grli djevojku Francuskinju.

Ova razmjena pretvorena je u oglas u trajanju od dvije minute i 37 sekundi za Poke.com, AI aplikaciju koja funkcionira kao kombinacija osobnog asistenta i mudrog prijatelja, a razvila ju je startup tvrtka Interaction. Ironično, dok oglas prodaje san Amerikanaca o odlasku u Europu, sama je tvrtka nastala obrnutim putem: Interaction djeluje iz Kalifornije, a vode je Nijemci koji su se preselili u SAD.

Američka tvrtka s europskim vodstvom primjer je problema koji već dugo muči europske kreatore politika i zagovornike tehnologije: iako Europa ima ideje i talent potreban za razvoj novih AI aplikacija, rijetko postaje mjesto na kojem se te ideje uspješno šire i skaliraju.

“Gdje god bili u svijetu, u Europi ili Aziji ili bilo gdje drugdje, ako se bavite umjetnom inteligencijom, svi žele doći u Bay Area”, kaže Marvin von Hagen, jedan od suosnivača Interactiona. Podaci potvrđuju njegovu tvrdnju, prenosi Politico.

“Pomalo sam tužan zbog Njemačke”

Prema izvješću investicijske tvrtke Accel, 80 posto novca uloženog u generativnu umjetnu inteligenciju u SAD-u, Europi i Izraelu tijekom 2023. i 2024. otišlo je američkim tvrtkama. U 2024. godini SAD je proizveo 40 “značajnih AI modela”, Kina 15, a Europa samo tri, pokazuje Izvješće o indeksu umjetne inteligencije za 2025. sa Sveučilišta Stanford. Također, 11 posto svih američkih tehnoloških tvrtki imaju europske osnivače, a stotine obećavajućih tvrtki osnovanih u Europi, mnoge izravno povezane s AI-jem, preselile su se u Sjedinjene Države.

“Ljudi koji žele biti dio ove AI revolucije dolaze ovamo, u SAD”, rekao je Florian Juengermann, još jedan Nijemac u emigraciji i suosnivač Listen Labsa, AI tvrtke za istraživanje tržišta. “Iskreno, pomalo sam tužan zbog Njemačke.”

Osnivači AI tvrtki sele u SAD iz raznih razloga, od kojih se mnogi međusobno pojačavaju. Silicijska dolina puna je AI kompanija, što olakšava pokretanje nove. U SAD-u ima više fondova rizičnog kapitala i oni su spremniji ulagati u nepoznate proizvode. No postoji još jedan važan razlog, prema riječima samih osnivača i europskih AI zagovornika: tehnološki sektor često je izrazito nepovjerljiv prema regulaciji, a Europa je ima u izobilju, osobito kada je riječ o umjetnoj inteligenciji.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Posljednjih mjeseci tehnološke tvrtke sa sjedištem u Europi, kao i pojedine nacionalne vlade te sama Europska komisija, pokušale su ublažiti regulatorni teret za AI sektor odgađanjem ključnih dijelova provedbe zakona ili pozivima na preispitivanje cijelog regulatornog okvira. No razlike između Europe i SAD-a u pristupu regulaciji AI-ja teško je brzo ukloniti, jer su ukorijenjene u dubokim kulturnim razlikama koje su oblikovale razvoj tehnoloških industrija na oba kontinenta.

Akademici i ljudi iz industrije slažu se da je promjena te kulture ključna ako Europa želi sustići konkurenciju, zadržati više AI stručnjaka i potaknuti one koji ostaju na poduzetništvo.

“Europske zemlje poput Njemačke i dalje imaju izniman talent”, rekao je Robert Windesheim, njemački investitor iz fonda Founders Fund sa sjedištem u San Franciscu, “ali često im nedostaje kulturna atmosfera koja tom talentu omogućuje da svoju energiju usmjeri u stvaranje novih tvrtki.”

Sporiji i sigurniji model rasta

Europska unija desetljećima je dosljednija regulaciji različitih industrija od Sjedinjenih Država. Dokle god Europa bira sporiji i sigurniji model rasta, postoje su mladi i ambiciozni ljudi frustrirani birokratskim ograničenjima.

Razlozi zbog kojih EU ima tako drukčije shvaćanje uloge države, osobito kada je riječ o umjetnoj inteligenciji, sežu duboko u povijesne i kulturne razlike s druge strane Atlantika.

Velik dio toga povezan je s privatnošću. “Prva pomisao mnogih Europljana kada razmišljaju o tehnologiji jest: “Špijunirat će nas” ili “Ova će se tehnologija zloupotrijebiti. Primjerice, u Njemačkoj ljudi ne dijele lako svoj telefonski broj. Štite ga. To je kao što Amerikanci štite svoj broj socijalnog osiguranja”, kaže Juengermann.

Prema profesoru Anu Bradfordu sa Sveučilišta Columbia koja proučava europsku digitalnu regulatornu državu i uglavnom podupire europski pristup regulaciji AI-ja, dio toga ima korijene gotovo stoljeće unatrag.

“Morate razmišljati o povijesnim razlozima i Drugom svjetskom ratu, o tome kako su nacisti prikupljali informacije kako bi identificirali Židove, kršeći njihovo pravo na privatnost. Tu je i nadzor Stasija u Istočnoj Njemačkoj. Europljani znaju kako izgleda svijet bez privatnosti i kulturno su iznimno osjetljivi na to.”

Dean Ball, glavni autor AI Akcijskog plana Trumpove administracije, ne slaže se s Bradfordom o regulaciji, ali i on kulturne razlike smješta u sredinu 20. stoljeća. Smatra da je Europska unija zadržala način razmišljanja 20. stoljeća u pokušaju rješavanja problema 21. stoljeća.

Raskorak američke i europske kulture

Windesheim također povezuje europski oprez s katastrofama prošlog stoljeća. “Tragedije 20. stoljeća ostavile su trajni i opravdano oprezan mentalitet. Zaštita od negativnih posljedica i sigurnost postali su prioritet”, rekao je. Prema njegovu mišljenju, Europa je jednostavno usvojila drukčiju procjenu rizika vezanog uz tehnologiju i pretočila je u zakonodavstvo.

S druge strane stoji Silicijska dolina, čija je kultura često u raskoraku i s američkom i s europskom javnošću, a koja je snažno oblikovala američki odnos prema tehnologiji. Tu kulturu dugo vodi libertarijanski duh i nepokolebljiva vjera u tehnološki napredak, a ne u ograničenja koja bi ga mogla usporiti. “Unatoč središnjoj ulozi javne intervencije u razvoju hipermedije, kalifornijski ideolozi propovijedaju antietatističko evanđelje visokotehnološkog libertarijanizma: bizaran spoj hipijevskog anarhizma i ekonomskog liberalizma, pojačan snažnim tehnološkim determinizmom”, napisala su dvojica teoretičara medija u eseju “Kalifornijska ideologija” sredinom 90-ih.

Jedan od danas popularnih koncepata u Bay Area krugovima jest akceleracionizam. Ta filozofija obuhvaća širok raspon stavova, od uvjerenja da će neregulirani razvoj AI-ja dovesti do tehnološke utopije u kojoj strojevi rješavaju bolesti, do suprotne nade da će AI uništiti demokraciju i stvoriti svijet kojim vlada nekolicina tehnoloških elita. Ovi su pogledi tijekom 20. i 21. stoljeća pridonijeli vrlo različitim regulatornim kulturama u SAD-u i EU-u. Opća uredba o zaštiti podataka, uvedena u EU-u 2018., učvrstila je pravo na privatnost koje u SAD-u ne postoji i ograničila sposobnost tehnoloških tvrtki da prikupljaju i monetiziraju podatke, s velikim posljedicama za njihov rast u Europi.

“Ima tu puno oholosti i arogancije, i Europa doista ima taj mentalitet da mora biti regulator svijeta, i to prije nego što se tehnologija uopće razvije”, rekao je Michael Jackson, američki tehnološki investitor koji živi i radi u Parizu. To, prema njemu, stoji nasuprot SAD-u, gdje država uvodi ciljanu regulaciju tek kada bolje razumije potrebe tržišta.

Dok Europa pojačava regulaciju, Amerika je smanjuje

Umjetna inteligencija ove je razlike učinila izraženijima nego ikad prije. Donijela je veće prijetnje privatnosti i veće mogućnosti nadzora, a posljedice su teže predvidive nego kod gotovo bilo koje prethodne inovacije, možda uz iznimku samog interneta, što predstavlja noćnu moru za one sklone izbjegavanju rizika.

Europa je odgovorila znatno strožim regulatornim pristupom. Akt o umjetnoj inteligenciji, koji je stupio na snagu u EU-u 1. kolovoza 2024. godine, predstavlja najopsežniji europski pokušaj obuzdavanja AI tvrtki koje ne djeluju u javnom interesu. Zakon je uglavnom usmjeren na smanjenje štete, uvodi kategorije rizika za AI aplikacije, od minimalnog do neprihvatljivog rizika, pri čemu su potonje zabranjene, te obvezuje većinu tvrtki na veću transparentnost.

Istodobno, nakon nesigurnih pokušaja regulacije tijekom mandata Joea Bidena, SAD pod predsjednikom Donaldom Trumpom odustao je od regulacije. U srpnju je Trumpova administracija predstavila AI Akcijski plan, niz političkih smjernica kojima se obećava uklanjanje birokracije i opterećujuće regulacije razvoja umjetne inteligencije. Dok Europa pojačava regulaciju, Amerika je smanjuje, a kako se taj jaz širi, raste i razlika u broju osnivača AI tvrtki.

Pojavili su se i novi razlozi zbog kojih Europa mora razmišljati o regulaciji. “Američki uspjeh dodatno je naglasio potrebu da se Europa zaštiti, jer postaje sve ovisnija o tehnologiji koju ne posjeduje i ne kontrolira”, rekla je Mariarosaria Taddeo, Talijanka i profesorica digitalne etike i obrambenih tehnologija na Oxford Internet Instituteu u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Prema njezinim riječima, EU mora snažnije poticati tehnološki razvoj jer nije sigurna koji su krajnji ciljevi američkih tehnoloških divova ni u kojoj će se mjeri morati suprotstaviti privatnim korporacijama koje možda ne djeluju u interesu europskih građana.

“Europa je u slaboj poziciji jer su većina globalnih developera Amerikanci”, rekao je Bradford. “Sve je teže ako EU pokušava sam regulirati svijet, a Amerikanci se pritom ne reguliraju sami.”

Izvan dominantne priče

Zagovornici europskog okvira tvrde da regulacija ne guši inovacije, već ovu brzo rastuću tehnologiju čini sigurnijom i za korisnike i za osnivače. Odbacuju ideju da su regulacija i inovacija suprotstavljene.

“Ne želim da se stvori dojam da morate izabrati američki, liberalni model kako biste imali inovacije, dok je europski model navodno nespojiv s njima”, tvrdi Bradford. “Vrlo je lako reći: “Previše reguliraju pa nema inovacija.” To nije razlog zašto Europa ne prednjači u AI-ju.”

Bradford kao jedan od glavnih problema navodi postojanje 27 različitih jurisdikcija bez jedinstvenog tržišta, s čime se slažu i mnogi protivnici regulacije i tehnološki poduzetnici.

Uz to, u SAD-u je trenutačno dostupno daleko više kapitala. Između 2013. i 2022. tvrtke sa sjedištem u EU-u primile su 1,4 bilijuna dolara manje rizičnog kapitala od onih sa sjedištem u SAD-u.

Europa nije jedino mjesto gdje jača regulatorna država. Iako Washington ne uvodi stroga pravila za AI, savezna država Kalifornija preuzima inicijativu i uvodi smjernice koje imaju sličan učinak. Jedan od razloga je i strah Amerikanaca od neregulirane umjetne inteligencije. Prema Gallupovu istraživanju iz travnja i svibnja 2025., 80 posto Amerikanaca podržava održavanje pravila o sigurnosti AI-ja i zaštiti podataka, čak i ako to znači sporiji razvoj tehnologije.

“Amerikanci i Europljani vrlo su usklađeni u pogledu upravljanja AI-jem”, rekao je Marc Rotenberg, predsjednik i osnivač Centra za AI i digitalnu politiku u Washingtonu. “Ako pogledate istraživanja, zabrinutost oko autorskih prava, privatnosti i gubitka radnih mjesta, vidjet ćete iste strahove na obje strane Atlantika. Bijela kuća zauzela je stav koji je u raskoraku s većinom Amerikanaca, većinom saveznih država i čak s vlastitim ranijim pozicijama.”

“Zakasnili su još prije pet godina…”

Za europske optimiste postoje znakovi da, iako sustav upravljanja nije savršen, regulacija ne guši inovacije te da Europa postupno pronalazi svoje mjesto u razvoju umjetne inteligencije

“Umjetna inteligencija neće nestati. Neće je nestati za deset godina. Ne morate biti prvi u AI-ju. Morate biti otporni, robusni i pouzdani u AI-ju”, rekla je Taddeo.

Dok Europa zauzima čvršći regulatorni stav, istodobno pokušava uhvatiti korak s razvojem. U studenome je Europska komisija mobilizirala 200 milijardi eura za ulaganja u AI, a francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je 109 milijardi eura privatnih ulaganja u sektor. Osobito u nordijskim zemljama, državna ulaganja potaknula su inovacije i razvoj uspješnih tvrtki. Zasad, međutim, nijedna europska vlada nije ozbiljno dovela u pitanje sam regulatorni okvir.

Kako kontinent pokušava razviti vlastiti model izgradnje tehnoloških tvrtki, bitno drukčiji od onoga u Silicijskoj dolini, ostaje pitanje jesu li zakasnili i je li najvažniji dio igre već prošao.

“Zakasnili su još prije pet godina, a sada su apsolutno prekasno”, zaključio je Ball.