Zeleno gospodarstvo
Nova strategija

Dodatno jačanje ‘zelenih’ rješenja prilika je za domaću industriju

Europska unija želi postupno ukinuti ovisnost o ruskim energentima, gotovo polovicu plina uvozi iz te zemlje.

Darko Bičak
22. ožujak 2022. u 22:00
Foto: Shutterstock

Europska unija već barem desetljeće ima ambicioznu strategiju za energetsku tranziciju, Zeleni plan, koja je do 2030. trebala znatno smanjiti korištenje fosilnih goriva i ugljični otisak, a do 2050. gotovo u potpunosti ostvariti bezugljičnu agendu baziranu isključivo na zelenim i obnovljivim izvorima energije i tehnologijama.

No, napad Rusije na Ukrajinu je iz temelja prodrmao sve postojeće političke i gospodarske odnose u svijetu, posebice u Europi, kakvi nisu viđeni barem od pada Željezne zavjese krajem 1980-ih. Europska unija je preovisna o uvozu fosilne energije, prije svega nafte, plina i ugljena, a situacija je posebno zabrinjavajuća po pitanju plina kojeg gotovo polovica, oko 150 milijardi kubnih metara plina godišnje, dolazi iz Rusije.

U situaciji kada Zapad, predvođen Sjedinjenim Američkim Državama i Europskom unijom, u realnoj situaciji geopolitičke inferiornosti u odnosu na Rusiju te nemogućnosti da sirovom vojnom snagom i prijetnjom represijom prisile Rusiju na odustajanje od napada ili barem povlačenje iz Ukrajine, uvedene su stroge sankcije, kako sami kažu, najstrože u povijesti.

No, objektivno te sankcije su ozbiljnije pogodile samo nekolicinu ruskih tajkuna koji su imali vile, jahte i nogometne klubove po Europi jer je hladna istina da gotovo 80 posto ruskog izvoza u EU čini energenti i sirovine, a koje uglavnom nisu na popisu sankcija. Razlog je jednostavan. Uvođenjem tih sankcija bi puno više bila pogođena EU nego sama Rusija.

Neodrživosti situacije su svjesni i u EU te se ovih dana pokušava na brzinu donijeti nova strategija koja će “postupno ukinuti ovisnost o ruskim energentima”. Upravo na dan pada sovjetskoga drona na Zagreb je u Parizu održan izvanredni summit EU na tu temu. Rezultati su, najblaže rečeno, vrlo skromni.

Zaključak je da do bitne ovisnosti o, prije svega, ruskom plinu u EU ne može biti prije 2027. S iskustvom dosadašnjeg globalnog medijskog fokusa i društvenih procesa, izvjesno je da se tada nitko osim samih Ukrajinaca neće niti sjećati što se zapravo događalo u Ukrajini u zimi i proljeće 2022. godine. A to će izvjesno i značiti da ruski energenti više neće biti ‘kontaminirani’ kao što su danas.

U međuvremenu, čak i prije početka same invazije na Ukrajinu, EU je već promijenila svoj Zeleni plan tako da su plin i nuklearna energija postali ‘zeleni’ i poželjni za razvoj i za financiranje iz Europskih fondova. Njemačka je suspendirala odluku o zatvaranju svih nuklearnih elektrana, a sve se više spominje i mogućnost da ugljen postane prijelazno energetsko rješenje za zemlje poput Njemačke i Poljske čija energetika se velikim dijelom bazira na njemu.

Šutina

Proizvođačima u OIE treba dati potpore za inovacije i komercijalizaciju.

Poticati učinkovitost
Gdje je u toj novoj, ubrzanoj, energetskoj tranziciji Hrvatska i ima li prilike za domaću industriju da uskoči na ovaj vlak kojeg će EU pogurati s desecima i stotinama milijardi eura? Iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) nam kažu da komunikacija Europske komisije REPowerEU daje dva glavna smjera za rješavanje energetske krize i problema ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima. Prvi je diversifikacija dobavnih pravaca plina uz veće sudjelovanje vodika i biometana, a drugim se smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima u kućanstvima, zgradarstvu i industriji.

To se namjerava ostvariti još većim fokusom na energetsku učinkovitost i jačanjem obnovljivih izvora. “Kada govorimo o našoj industriji, u području OIE imamo proizvođače peći, kotlova i turbina, proizvode se komponente za solarne panele, kranovi za turbine, okretni ležajevi, komponente za vjetroelektrane i mehaničke komponente u hidro industriji.

Bitno je spomenuti proizvodnju distributivnih, srednjih energetskih i specijalnih transformatora, kao i postrojenja za proizvodnju energije iz otpada, a čemu HGK već pruža podršku. Kako bi uspješno razvili i plasirali na tržište rješenja, poduzećima će trebati potpore za inovacije, istraživanje i razvoj te komercijalizaciju”, kazala nam je Marija Šutina iz Sektora za industriju i održivi razvoj HGK. Končar, Solvis, Đuro Đaković, Brodosplit su samo neke od tvrtki koje itekako imaju što reći po pitanju OIE tehnologije koju već rade, a isto tako mogu i značajno povećati svoje kapacitete.

Svi žele vlastitu struju
Možda nije najveći igrač na području OIE u Hrvatskoj, ali je svakako globalno najpoznatiji varaždinski Solvis koji se sunčanim elektranama bavi već desetak godina, a u žižu javnosti je došao lani s ugovorom kojim je za novo sjedište Googlea u Kaliforniji isporučio 120.000 solarnih panela kojima je prekrivena zgrada u poslu ukupne vrijednosti 10 milijuna dolara. Očekuje se da će Googleova elektrana biti puštena u rad narednih tjedana.

Stjepan Talan, direktor i vlasnik Solvisa, kaže nam da je na njih više utjecala promjena ‘klime’ po pitanju OIE u Hrvatskoj nego novonastala kriza u odnosu s Rusijom. “Mi smo godinama nudili projekte manjih i većih elektrana tvrtkama, javnim tijelima i pojedincima. No, u pravilu nismo nalazili na razumijevanje te nam je govoreno da se čeka neka državna strategija, pravilnici, EU fondovi i sl.

Ali zadnjih par godina je došlo do eksplozije i svi sad žele sunčane elektrane i vlastitu struju, s poticajima ili bez njih. Prošle godine smo rasli za 40-60 posto, a ove godine očekujemo barem toliko. Mi ovog trenutka nismo fizički u mogućnosti odgovoriti na neku dodatnu potražnju zbog Rusije, no siguran sam da će se solari, kao i čitavi OIE, u narednom razdoblju razvijati, a i mi u skladu s tim”, navodi Talan.

80

posto ruskog izvoza u Europsku uniju čini energenti i sirovine

Iako su i oni imali manjih problema zbog poremećenih logističkih pravaca uslijed korone, i sada rata u Ukrajini, ne očekuje da bi ova kriza sama po sebi mogla nešto bitnije poremetiti njihove planove. Končar grupa je bila jedna od prvih u Hrvatskoj koja je još 2008. implementirala svoj vlastiti projekt vjetroagregata u Vjetroelektrani Pometeno brdo kod Dugopolja, a koju je Končar sam pokrenuo kao ogledni primjer svoje tehnologije.

Ukupno je postavljeno 15 vjetroagregata Končar KO-VA 57/1 snage 1 MW i jedan Končarev vjetroagregat K80 snage 2,5 MW čime ukupna priključna snaga vjetroelektrane iznosi 20 MW. U izgradnji vjetroelektrane su sudjelovale uglavnom hrvatske tvrtke, odnosno 14 tvrtki Končara i 15 kooperanata iz Hrvatske.

Za projekt VE Pometeno brdo ukupna investicija je iznosila 252 milijuna kuna, a od čega je Končar uložio 41,48% svojih sredstava. Jedan od zanimljivijih slučaja proizvođača OIE opreme u Hrvatskoj je svakako Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja iz Slavonskog Broda koji je proizveo i montirao brojne bioenergane u Hrvatskoj i inozemstvu. Ova tvrtka, koja zapošljava oko tisuću radnika i fokusirana je na EU tržište, se našla u pomalo bizarnoj situaciji da ima puno toga ponuditi energetskoj tranziciji Hrvatske i EU, no njezina budućnost je neizvjesna zato što je u vlasništvu ruske kompanije koja podliježe sankcijama Europske unije.

“Stvarno ni krivi ni dužni dolazimo u situaciju da poslovanje, budućnost, opstojnost firme dolazi u pitanju zbog nekih političkih odluka koje su trenutno opravdane. Bitno je da hrvatska država reagira i da tvrtke koje su pogođene tim mjerama da poduzmu mjere, jer i Francuzi i Nijemci, Belgijanci na isti način rješavaju”, kaže Ivica Marić, direktor Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja. Drugi Marić, ministar financija Zdravko, potvrdio je da se radi na spašavanju ove tvrtke na sličan način kako je spašena i Sberbank u našoj zemlji.

“Ministarstvo financija uskoro će izdati jedan akt u kojem će razjasniti pitanje vlasništva i normalnog funkcioniranja tvrtke Đuro Đaković TEP, koja se našla u problemima jer je u vlasništvu ruskog državljanina, ali posluje isključivo na tržištu Europske unije”, izjavio je ovih dana u Bruxellesu ministar financija Zdravko Marić.

Dodao je da je na sastanku ministara financija država članica inicirao to pitanje, ističući da je naišao na razumijevanje kod ostalih država članica, jer je u EU mnogo takvih tvrtki. “Najvjerojatnije će Ministarstvo financija uskoro izdati jedno rješenje u kojem će jasno definirati kako se razdvaja pitanje vlasništva i s tim u vezi zabrana isplate dobiti, raspolaganja imovinom i sve ono što je smisao sankcija, od normalnog funkcioniranja tvrtke kako bi ona mogla normalno izvršavati svoje obveze prema radnicima, dobavljačima i klijentima.

Također je jako važno tim tvrtkama osigurati provedbu postojećih ugovora i sklapanja budućih ugovora”, rekao je Marić. Dodaje da je Đuro Đaković TEP hrvatska tvrtka u smislu da posluje po hrvatskim zakonima, zapošljava ljude, plaća poreze, samo je u stranom vlasništvu. Efekt vladine intervencije u TEP će ovisiti i o tome kako će je primiti dobavljači i klijenti tvrtke.

Sufinanciranje iz EU fondova
Tehnologiju, kadrove i znanje za obnovljive izvore i energetsku učinkovitost imaj i u splitskom škveru Brodosplitu gdje je prošlog tjedna započelo okrupnjavanje i spajanje limova i izrade sekcija za putnički jedrenjak s nultom emisijom ispušnih plinova kojemu su elektromotori glavni pogon. Električni jedrenjak će pogoniti dva elektromotora svaki po 150 kW koji se napajaju iz sustava s 30 tona baterija kapaciteta od max 2300 kWh.

“Od 2018. godine DIV grupa pokreće i provodi brojne projekte povećanja energetske učinkovitosti koji su sufinancirani sredstvima Europskih strukturnih fondova. Električna energija najznačajniji je energent u podružnici kninske DIV tvornice vijaka pa je u tijeku izgradnja fotonaponske elektrane snage 6500 KW te u proizvodnom pogonu brodogradilišta Brodosplit izgradnjom fotonaponske elektrane snage 8100 KW koje će rezultirati smanjenom potrebom za kupovinu električne energije čije cijene vrtoglavu rastu.

Projekti povećanja učinkovitosti energije korištene u proizvodnim procesima, te prelazak na energetski obnovljive izvore energije u proizvodnim pogonima DIV grupe, članice grupe daju svoj doprinos ostvarenju globalnih ciljeva održivog razvoja.

Također Brodosplit se već dokazao i na proizvodnom planu kad smo u suradnji s hrvatskom tvrtkom Tromont sudjelovali u stvaranju vjetroparka ‘Jelinak’ iznad Trogira proizvevši 20 čeličnih stupova visine 77 metara za investitora španjolsku tvrtku Acciona Windpower, te za domaćeg naručitelja tvrtku Končar-Inženjering za energetiku i transport d.d. izradili čelični stup visine 78,6 metara za vjetroagregat snage 2,5 MW u vjetroparku Pometeno Brdo iznad Konjskog”, ističu iz Brodosplita, odnosno DIV grupe.

New Report

Close