Energetska kriza izazvana ratnim sukobom na Bliskom istoku ubrzala je novi globalni šok i poskupljenje hrane. U Hrvatskoj je košarica za preživljavanje, odnosno temeljna prehrambeno-higijenska košarica koja obuhvaća 51 najnužniji proizvod, poskupjela u ožujku. Njezin nacionalni prosjek iznosio je 489,53 eura, što je 3,55 eura više u odnosu na veljaču, više pročitajte OVDJE.

NOVI PROPISI

Od 20. svibnja uvodi se nova važna uredba, evo tko će sve morati dobiti jedinstveni registracijski broj

Rast cijena hrane poprima zabrinjavajuće razmjere i u Njemačkoj. Naime, od 2020. godine cijene prehrambenih proizvoda porasle su za čak 37 posto, što je znatno više od opće stope inflacije koja iznosi 23 posto, piše Fenix magazin.

Bez obzira na to savezna vlada zasad uglavnom ignorira problem, iako postoje konkretne mjere koje bi mogle ublažiti rast cijena.

Za Vanessu, samohranu majku iz Thüringena, kupovina osnovnih namirnica postaje sve veći izazov.

– Svaki dan osjećam koliko je život postao skuplji. Više nema prostora za bezbrižnost, izjavila je 29-godišnjakinja za Focus online.

Podaci statističkih institucija potvrđuju njezin dojam – cijene hrane rastu znatno brže od ukupnih životnih troškova, što posebno pogađa kućanstva s nižim prihodima.

Najveća poskupljenja: od čokolade do mesa

Najveći rast cijena zabilježen je kod sljedećih proizvoda:

ne biraju metu

Napad može doći bilo kada – jeste li spremni na najgori scenarij?

ključni rokovi

Bez licence nema poslovanja: Novi rokovi za kripto tvrtke u Hrvatskoj

Konzervirano voće: +81%
Kakao u prahu: +76%
Čokolada: +72%
Zamrznuto voće i povrće: +58%
Govedina, suncokretovo i maslinovo ulje, margarin: više od +50%
S druge strane, tek oko 15 posto proizvoda poskupjelo je manje od inflacije. Među njima su krumpir, sol, morski plodovi, vino, likeri i čaj.

Najviše pogođeni građani s nižim primanjima

Skuplja hrana najteže pogađa građane s manjim prihodima jer veći dio budžeta troše na osnovne potrebe. Kada cijene rastu, prisiljeni su smanjiti potrošnju ili birati jeftinije, često manje kvalitetne proizvode.

Prema istraživanju potrošačkih organizacija, čak 70 posto ljudi s mjesečnim neto prihodom ispod 2000 eura već se odriče dijela kupovine ili prelazi na prerađenu hranu. Dugoročno, to može imati negativne posljedice na zdravlje i povećati troškove zdravstvenog sustava.

Iako vlada zasad ne reagira odlučno, stručnjaci i organizacije predlažu nekoliko konkretnih mjera.

Trenutačno PDV na hranu iznosi 7 posto (opća stopa je 19%). Prijedlozi uključuju dodatno smanjenje ili potpuno ukidanje poreza na osnovne proizvode.

Analize pokazuju da bi ova mjera imala stvaran učinak – tijekom privremenog smanjenja PDV-a 2020. godine cijene hrane pale su u prosjeku za 1,3 posto. U nekim zemljama poput Poljske i Španjolske učinak je bio još izraženiji.

Uspostava agencije za praćenje cijena

Jedan od problema je nedostatak transparentnosti. Cijene često rastu prikriveno – smanjenjem pakiranja uz istu cijenu, fenomen poznat kao „shrinkflacija“.

Rješenje bi mogla biti posebna institucija za praćenje cijena, kakva već postoji u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Takva tijela redovito analiziraju cijene i upozoravaju na nepravilnosti, čime povećavaju transparentnost tržišta.

Predložena mjera uključuje dobrovoljnu ponudu jeftinijih osnovnih proizvoda u supermarketima. Model se temelji na grčkom „kućnom košu“, gdje trgovci moraju nuditi određene proizvode po pristupačnim cijenama.

Iako ovaj model može kratkoročno sniziti cijene određenih artikala, njegov dugoročni učinak na inflaciju nije jasno dokazan.

Potreba za hitnim djelovanjem

Veliki trgovački lanci u Njemačkoj smatraju da već nude dovoljno povoljnih proizvoda i ne vide potrebu za dodatnim mjerama. Industrija upozorava da bi prevelika intervencija države mogla narušiti tržišne mehanizme i čak dovesti do dodatnih poskupljenja.

Rast cijena hrane postaje sve veći društveni problem koji posebno pogađa najranjivije skupine. Iako postoje konkretni prijedlozi za ublažavanje situacije, politička volja za njihovu provedbu zasad je ograničena.

Bez jasnih mjera, mnogim građanima osnovne namirnice mogle bi postati luksuz – što otvara pitanje socijalne pravednosti i dugoročne stabilnosti društva.