Dok na istarskim poljima idućeg tjedna počinje kampanja berbe i prerade rajčice, među kooperantima i radnicima Podravkine tvornice u Umagu neizvjesnost zbog nesigurne budućnosti iz dana u dan rastu. To više što su od Podravkina čelništva prije dva mjeseca dobili obećanje da će se sve znati do početka kolovoza, do kada je u Podravci trebalo obaviti procjenu isplativosti proizvodnje koja je za sada upitna.

Kvalitetnija sirovina
U to vrijeme prema Podravci i resornom ministarstvu odaslane su jasne poruke Grada Umaga i Županije da su se spremni poduprijeti održanje proizvodnje i prerade rajčica, ali odgovora nisu dobili. “Na potezu je Vlada, odnosno Ministarstvo poljoprivrede koje bi subvencijama i drugim mjerama sličnim onima u EU trebali poticati ne samo postojeću već i znatno povećanu proizvodnju, čime bi Podravka mogla osigurati preradu na bazi domaće, neuporedivo kvalitetnije sirovine od uvozne”, rekao nam je voditelj Podravkine Službe za odnose s javnošću Drenislav Žekić. Zbog sve češćih najava da se prerada u Podravkinoj tvornici u Umagu gasi, jer su neke proizvodnje kao što su punjenje čajeva i kiseljenje feferona već prije ugašene zbog nerentabilnosti, a sad je na redu prerada rajčice, u tvornici su sa zaposlenicima razgovarali župan Ivan Jakovčić i umaški gradonačelnik Vlado Kraljević. Zaključak je bio da tvornica treba opstati i nastaviti s preradom domaće rajčice. Izražena je i spremnost da Umag i županija potpomognu preseljenje tvornice u industrijsku zonu Ungarija jer se već prije spominjala ta mogućnost. Od tada do danas bitnih pomaka nema, osim što je u međuvremenu rajčica sazrela za berbu i preradu i što se kampanja normalno priprema kao da nikakvih radikalnih poteza neće biti. “Tvornica u Umagu normalno će raditi do proljeća, kooperanti imaju perspektivu, ali to treba riješiti država, a nekorektno je ‘gađati’ Podravku kojoj se ne isplati držati preradu osam do deset tisuća tona domaće rajčice, koja je, inače, više od dvostruko skuplja od uvozne talijanske. Realna cijena bila bi 50 lipa, mi plaćamo 72 lipe po kilogramu, a mađarska primjerice 30 lipa po kilogramu. Vrijeme teče, nas nitko ništa ne pita, a mene radnici ‘bombardiraju’ zahtjevima da nešto poduzmemo. Treba početi od Vlade, neka nađu vremena i za nas prije nego što bude kasno”, za Poslovni dnevnik kaže sindikalni čelnik Podravkine umaške tvornice Dragutin Bužić.

Obećan razgovor
Stotinjak kooperanata koji po Bujštini uzgajaju rajčicu na 140 hektara i pripremaju svojih 11 kombajna za početak berbe također muči neizvjesnost zato što su uložili mnogo novaca u sustave navodnjavanja i mehanizaciju te se posvetili proizvodnji bez koje bi sada mogli ostati. “Grad nas podržava, daruje nam sadnice, ali Podravka je po strani. Iako tvrde da ne žele ugasiti proizvodnji, do nas samo dopiru odjeci razgovora i o takvoj mogućnosti”, kaže predsjednik udruge kooperanata Dario Makovac. S obzirom na tvrdnje iz Podravke da je prizvodnja sirovine premala za postojeću tvornicu, kamoli za eventualno novu, preseljenu iz Umaga, postavlja se pitanje može li Istra proizvesti više industrijske rajčice osobito ako država riješi na odgovarajući način poticaj. Inače, sad subvencionira sa 3000 kuna po hektaru, a EU sa 34,50 eura po toni, pri čemu hektar daje 60 tona rajčice. “Ministar Čobanković i direktor Podravke Darko Marinac obećali su da ćemo sjesti i razgovarati. Mislim da su u Ministarstvu pozitivno raspoloženi prema našim prijedlozima, da su spremni jače poduprijeti ovu proizvodnju, ali konkretnih odgovora do danas ni od jedne strane nismo dobili”, rekao je za Poslovni dnevnik umaški gradonačelnik Vlado Kraljević.

‘Rajčica Istri treća strateška kultura’

Istarski pročelnik za poljoprivredu Milan Antolović rješenje vidi u bitnom povećanju proizvodnje te treće strateške kulture u Istri, iza vinove loze i maslina. “Istra ima 46.000 hektara državne zemlje, od kojih se pola ne obrađuje. Složena birokratska procedura koja traje i do tri godine kriva je što je zemljište izvan funkcije. To treba bitno skratiti i omogućiti seljacima da obrađuju zemlju. Zalažem se za zakup i koncesije umjesto prodaje kako bi zemljište ostalo poljoprivredno i izbjegle bi se manipulacije s preprodajama i pretvaranjima u građevinsko. Istra bi mogla proizvesti i trostruko više industrijske rajčice te profitabilne kulture vrhunskog kvaliteta kao što su istarska ulja i vina. To više što smo pokrenuli sustav navodnjavanja cijelog poluotoka pa ni s te strane ne bi trebalo biti problema. U tom kontekstu neosnovano je uspoređivati ‘konkurentnost’ uvoznih rajčica iz Kine ili Italije istarska je rajčica sinonim za kvalitetu, tako je treba tretirati i poticati”, naglašava Antolović.