Za nas je kriza gotova! No kao dominantno izvozno poduzeće s čak 90 posto proizvodnje plasirane na stranim tržištima prvi smo bili u krizi i osjetili je na svojoj koži”, reći će predsjednik Uprave Elektrokontakta Vladimir Ferdelji, koji je na vrijeme poduzeo sve potrebne mjere da prebrode teže uvjete poslovanja, od kriznog menadžmenta do skraćenoga radnog tjedna. Do trećeg tromjesečja bilježili su gubitak, no oporavkom europskog i američkog tržišta u zadnjem su tromjesečju 2009. ponovno živnule narudžbe, pa je čak 2009. završena s blagim pozitivnim rezultatom. Na nastavak rasta profita po uobičajenim stopama između 3 i 5 posto u Elektrokontaktu računaju već i u 2010. godini. Istodobno tvrtka intenzivno priprema i proširenje proizvodnoga kapaciteta jer je većinski vlasnik, njemački koncern EGO, odlučio preseliti jedan dio proizvodnje iz Švicarske u Zagreb. To će osigurati Elektrokontatku nove poslove za iduće godine, a početak je planiran već od travnja.

Samostalnost
Zanimljivo je da će Ferdelji kao presudni trenutak u razvoju Elektrokontakta ipak istaknuti 1971. godinu. “Ona je označila preokret. Tadašnji Kontakt, kako se zvala naša tvrtka, trebao je ući u Končar u okviru okrupnjavanja elektroindustrije. Rukovodstvo se, međutim, suprotstavilo tom planu unatoč silnim pritiscima, odnosno jedna trećina tvrtke, dio za elektorničke dijelove i opremu, uspjela se izboriti da ostane samostalan subjekt. Kako smo bili u političkoj nemilosti, nismo kao ostali imali izlaz na Istok za ugovaranje poslova i nismo bili na meti direktora koje je postavljao Komitet jer se računalo da samo životarimo. Upravo ta dva elementa poslije će se pokazati glavnim prednostima u vremenu transformacija početkom devedesetih”, prisjeća se Ferdelji. Tih su sedamdesetih i osamdesetih prostor za sebe morali tražiti na Zapadu. Uspjeli su realizirati šest zajedničkih ulaganja sa zapadnoeuropskim tvrtkama i već tada upoznali strateškog partnera EGO-a. “Ulaznicu na to zahtjevno tržište platili smo kada je ona bila zapravo najjeftinija, a imali smo vlastite kadrove, izuzetno vezane uz opstanak poduzeća”, dodaje Ferdelji, prisjećajući se kako se samo u jednom trenutku početkom devedesetih posve zaštićeno tržište smanjilo sa 24 na 5 milijuna i postalo posve otvoreno za sve robe iz drugih razvijenih zemalja. Bili smo, navodi Ferdelji, svjesni da je nemoguće preživjeti bez svjetski vrijednih programa, a imali smo sreću da su radnici na vrijeme, 1992. godine , dionice koje su kupovali u prvom valu privatizacije prodali koncernu EGO iz Njemačke, svjetskom lideru u proizvodnji komponenti za električne štednjake. Za 53 posto dionica Elektrokontakta tada je EGO platio 41 milijun njemačkih maraka, što je u to vrijeme, kada je već počeo Domovinski rat, bilo i najveće ulaganje u Hrvatskoj, objašnjava Ferdelji. Nakon toga uslijedila je dokapitalizacija i otkup dionica od države i ostalih dioničara pa je tri godine poslije EGO posjedovao više od 99 posto dionica Elektrokontakta i mogao započeti s daljnim razvojem tvrtke.

Prednost
Usporede li se s ostalim poduzećima koja su prošla pretvorbu i privatizaciju u Hrvatskoj, ali i nekima u regiji, Elektrokontakt se može smatrati svojevrsnim kuriozitetom jer su među rijetkim hrvatskim poduzećima s izrazito pozitivnim iskustvom iz tih procesa. Štoviše, povećali su proizvodnju, i to za pet puta, a nijedan radnik nije otpušten, nego je i zaposlenost porasla. Uspjeh se dogodio zahvaljujući nekoliko čimbenika, ali važan u tom uspjehu je i detalj da je njemački EGO svu dobit koju je ostvario u deset godina od preuzimanja ostavio u Elektrokontaktu i reinvestirao je u razvoj vlastite tehnologije. Što je dodatno osnažilo tvrtku i zacrtalo put k uspjehu. “Prednost naše tvornice bila je što smo u gradu Zagrebu u kojem je visoka dostupnost stručnih kadrova, a zahvaljujući tomu uspjeli smo razviti tehnologiju koja je po razini automatizacije konkurentna svim ostalim zemljama. Tako smo u vrlo kratko vrijeme postali najveći proizvođači regulacijskih uređaja na svijetu, pokrivamo 35 posto svjetskog tržišta i gotovo više i ne možete nigdje kupiti štednjak bez naših dijelova”, ističe Ferdelji. “Dnevno proizvedemo 150.000 proizvoda koji idu u izvoz. To su najbolji proizvodi koje je razvio njemački EGO, a koje mi u Hrvatskoj proizvodimo vlastitom tehnologijom. Kvaliteta nam je bila i ostala najviši prioritet”, zaključuje Ferdelji.