Hrvatska tekstilno-odjevna industrija je 1999. posljednji put zabilježila suficit. Te je godine za uvoz odjeće potrošeno 369,6 milijuna američkih dolara, a na izvozu je zarada iznosila 608,1 milijun dolara. Od tada do danas uvoz raste, a izvoz stagnira. Lanjska je godina dala uvozni trošak od 849,7 milijuna dolara, a izvoz je donio 668,3 milijuna.

Šanse za opstanak
Ne dogodi li se kakav radikalni obrat, nacionalna tekstilno-odjevna branša mogla bi se već za koju godinu suočiti s problemom opstanka. Tu su poruku tekstilci slali i bivšoj i sadašnjoj Vladi, a ovih je dana opet aktiviraju nadajući se konkretnijoj potpori. Domaće tržište zatrpava dalekoistočna roba niske cijene i dvojbene kakvoće, a glavnina izvoza uslužne je naravi (lohn). Na takvim poslovima nema profitabilnosti, a nakon što se dogodi ulazak Hrvatske u EU, gase se šanse za opstanak poduzeća s takvim ugovorima. Hrvatska spada u mali broj europskih zemalja koje raspolažu s obrazovnim sustavom što je u stanju dati kvalitetan VSS kadar za tekstilnu industriju. Stoga je pogodan trenutak da se definira strategija kojom bi se moderna tehnologija, na raspolaganju je imaju stare članice EU, inače deficitarne školovanim tekstilnim kadrom, preselila u Hrvatsku koja bi na temelju tog transfera mogla postati središte modne industrije za širi europski prostor. Iza te inicijative stali su modna konfekcija Zelinka i njezin dugogodišnji partner tvrtka “Sandy Dress” iz Nizozemske u vlasništvu Marcela Vargnesa, a ponuda je predstavljena resornom ministarstvu, strukovnom udruženju pri HGK te zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Vargnes preko Sandy Dressa sa Zelinkom posluje više od 20 godina i ne namjerava, poput nekih proizvođača iz EU, proizvodnju seliti na Daleki istok. Smatra da hrvatska tekstilna industrija zbog duge tradicije ima uporište na europskoj razini i da može postati središte mode u stvaranju kolekcija, po skicama EU, ali i ovdašnjih dizajnera, kojemu će nakon nizozemskih proizvođača posao nuditi istovrsna industrija iz brojnih europskih zemalja. Računalnim sustavom CAD/CAM moguće je postići beskontaktno uzimanje tjelesnih mjera, konstruiranje, modeliranje i gradiranje krojnih dijelova odjeće, ali i dizajniranje odjevnih predmeta.

Preporod branše
Nizozemska tekstilna industrija cjelovit posao obavlja u Belgiji. Zagovornici preseljenja tehnologije u Hrvatsku vjeruju da bi ovdašnji tekstilci time pronašli svoj spas. Trošak investicije moguće je namiriti europskim fondovima te uz aktivno uključivanje inozemnog i domaćeg partnera, odnosno iz poticajnih sredstava koje nadležno ministarstvo za ovu godinu još nije raspodijelilo, napominje Marija Loborec, direktorica Zelinke, tvrtke koja je uzela ulogu provedbe pilot-projekta. Hoće li i ostali domaći tekstilci “zagristi” u ovaj izazov, otvarajući mogućnost zapošljavanja VSS i ostalog kadra na pratećim poslovima, znat će se nakon što u studenom bude gotov nacrt Nacionalnog projekta središta mode. I ažurnija raspodjela poticaja (koje drugu godinu tekstilcima za razvojne projekte daje Ministarstvo gospodarstva) može postati kotač zamašnjak za preporod branše. Potpora mora biti konkretna uz uvjet da se tvrtka koja dobije novac sljedeće dvije-tri godine ne može na natječaj.

U prvoj fazi najmanje 12 dipl. Inženjera

Po konačnom obračunu, koji u slučaju Zelinke iznosi 3,75 milijuna kuna, Ministarstvo bi trebalo sufinancirati 40, a zelinska tvrtka i nizozemski partner po 30 posto, kaže Loborec te navodi da projekt u prvoj fazi otvara mogućnost zapošljavanja najmanje 12 VSS kadrova koji će obuku imati u Zelinki te kod nizozemskog partnera, ali i na fakultetu kao i još nekim mjestima, uključujući i obilazak najpoznatijih modnih sajmova. Loborec pojašnjava da će inženjerski kadar nakon svladavanja obuke (morat će upoznati računalne tehnologije te izgraditi i dizajnerski “štih” razmišljanja) imati aktivnu ulogu od konstruiranja modela preko izbora materijala do definiranja i izrade cijele kolekcije.