EN DE

‘U Hrvatskoj nas nisu htjeli, a sada nismo prisutni jedino u Južnoj Americi’

Autor: Marija Birtić
12. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Među klijentima Moving Boarda su kompanije poput Deutsche Telekoma, McDonald’sa, Adidasa, Toyote, pa i Formule 1

Kad vide našu web stranicu na kojoj piše da nam je glavni ured u Njemačkoj, svi misle da smo kupili franšizu, s osmijehom kaže Vanja Sertić, direktor i vlasnik Moving Boarda, koji je svoju inovaciju hodajućih svjetlećih panela koje promotori nose na leđima franšizirao i prodao u 21 zemlju na pet kontinenata. “Nismo prisutni jedino u Južnoj Americi, no i to će se uskoro promijeniti”, dodaje.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Sertić je iz Sarajeva došao u Zagreb studirati vanjsku trgovinu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Okidač za ideju dogodio se za posjeta Indoneziji gdje je kao student četvrte godine vidio kako se restorani reklamiraju na izrezbarenim drvenim pločama koje promotori nose na leđima.“S još dvojicom partnera, koji su dosta brzo izašli iz projekta, dogovorio sam se da ćemo pokušati napraviti suvremenu verziju koja će svijetliti pomoću neonskih cijevi, a zatim smo svjetleće panele koje promotori nose na leđima i zaštitili te 2003. osnovali tvrtku Sonitus. U početku je bilo dosta problema u vezi s prodajom i skepticizmom marketinških agencija, a morao sam i kriti koliko imam godina. Prva nas je prepoznala Podravka koja je bila naš prvi klijent u Hrvatskoj. Za njih smo radili kampanju vrijednu oko 40.000 kuna, što je za mene tada bila velika stvar i velik novac”, priča Sertić i dodaje kako je znao da njegova inovacija ima izuzetno velik potencijal. Zato je 2005., kako bi mogao krenuti u osvajanje inozemnih tržišta, odlučio otvoriti glavni ured u Njemačkoj, a u Hrvatskoj zadržati operativni ured. Novu tvrtku nazvao je Moving Board, a kako je u početku uvijek problem financiranje, najlogičnije rješenje bilo je razviti franšizni koncept.

Kad vide našu web stranicu na kojoj piše da nam je glavni ured u Njemačkoj, svi misle da smo kupili franšizu, s osmijehom kaže Vanja Sertić, direktor i vlasnik Moving Boarda, koji je svoju inovaciju hodajućih svjetlećih panela koje promotori nose na leđima franšizirao i prodao u 21 zemlju na pet kontinenata. “Nismo prisutni jedino u Južnoj Americi, no i to će se uskoro promijeniti”, dodaje.

Sertić je iz Sarajeva došao u Zagreb studirati vanjsku trgovinu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Okidač za ideju dogodio se za posjeta Indoneziji gdje je kao student četvrte godine vidio kako se restorani reklamiraju na izrezbarenim drvenim pločama koje promotori nose na leđima.“S još dvojicom partnera, koji su dosta brzo izašli iz projekta, dogovorio sam se da ćemo pokušati napraviti suvremenu verziju koja će svijetliti pomoću neonskih cijevi, a zatim smo svjetleće panele koje promotori nose na leđima i zaštitili te 2003. osnovali tvrtku Sonitus. U početku je bilo dosta problema u vezi s prodajom i skepticizmom marketinških agencija, a morao sam i kriti koliko imam godina. Prva nas je prepoznala Podravka koja je bila naš prvi klijent u Hrvatskoj. Za njih smo radili kampanju vrijednu oko 40.000 kuna, što je za mene tada bila velika stvar i velik novac”, priča Sertić i dodaje kako je znao da njegova inovacija ima izuzetno velik potencijal. Zato je 2005., kako bi mogao krenuti u osvajanje inozemnih tržišta, odlučio otvoriti glavni ured u Njemačkoj, a u Hrvatskoj zadržati operativni ured. Novu tvrtku nazvao je Moving Board, a kako je u početku uvijek problem financiranje, najlogičnije rješenje bilo je razviti franšizni koncept.

Iz izvoza 95 posto prometa
“Hrvatsko tržište je malo i kada je u pitanju oglašivačka industrija ne možemo postavljati standarde jer sve već negdje postoji. Ovisno o kvaliteti i uspješnosti pojedinog medija uredi u manjim zemljama dobiju naloge od svojih ureda iz inozemstva o tome što će koristiti za svoje kampanje. Uredi u Hrvatskoj nisu mogli dobiti nalog za korištenje Moving Boarda kad on nigdje nije postojao jer počeo je iz Hrvatske. Zato je otvaranje ureda u Njemačkoj bilo ključno jer tamo smo napravili kampanju i dobili klijente poput DT-a, T-Mobilea i Vodafona nakon čega se događa ubrzan rast tvrtke i širenje franšizne mreže, da bi se Moving Board počeo polako vraćati ovamo”, priča Sertić. Njegova tvrtka danas redovito posluje s klijentima kao što su Adidas, Puma, McDonald’s, Burger King, P&G, Nokia, Audi, General Motors, Renault, Seat, Toyota, Playstation, Walt Disney, Carlsberg i Heineken, a u Turskoj su radili oglašavanje za Formulu 1. “Izvozimo 95 posto prometa. Upravo je zato žalosno da nas u samom početku nitko u Hrvatskoj nije podržao. Istina je da je jako teško strancima prezentirati prodaju intelektualnog vlasništva iz Hrvatske. No da smo dobili potporu, smatram da se ovaj projekt kvalitetno mogao realizirati i odavde. Prijavljivali smo se na stotine natječaja, no nikada ništa nismo dobili ni za inovaciju ni za kreativnost, a zaštitili smo industrijski dizajn i trodimenzionalni žig u gotovo svim državama svijeta”, razočarano govori Sertić na čije ime glasi sve intelektualno vlasništvo Moving Boarda.

Danas je situacija potpuno drukčija. Nakon što je projekt globalno prepoznat, nije mu problem pronaći ulagače za svoje projekte. No s druge strane, kaže, neprestano se bore protiv plagijatora. “U Rumunjskoj smo nedavno dobili spor, dok smo u Engleskoj još na sudu. Veći je problem kad nas plagiraju u državama JI Europe gdje su sudovi tromiji, dok u zapadnoj Europi takve probleme rješavamo relativno brzo”, kaže. Njemačka centrala Moving Boarda zapravo je “joint-venture”, a osim u Njemačkoj Sertić je u partnerstvu s još tri tvrtke u Turskoj, Mađarskoj i Srbiji, dok su ostalo franšize. Nedavno su prodane četiri franšize u Africi – u Senegalu, Obali Bjelokosti, Beninu i Togu, a upravo je u procesu prodaja franšize u Maroko. “Partnerstvo je dosta složeno jer se moramo baviti operativom i troškovima tvrtke. Zato u partnerstvo ulazimo u državama gdje imamo interesa samostalno razvijati projekte nad kojima je potrebno imati potpunu kontrolu, dok je prodaja franšize jednostavnija jer primatelji franšize plaćaju opremu, tantijeme i postotak prometa od volumena koji naprave svakog mjeseca”, objašnjava Sertić. Dodaje kako su primatelji franšize uglavnom agencije za oglašavanje i “start-up” tvrtke. U cijelom svijetu sada je 3500 Moving Boardova, a svi su proizvedeni u Sloveniji jer ona je članice EU, što znatno pojednostavljuje “papirologiju” i procedure, kaže Sertić. Proizvodnja jednog Moving Boarda u prosjeku stoji 400 eura. Najam četiri sata u Hrvatskoj iznosi 750 kuna, dok je cijena u Njemačkoj 180 eura. Oglašavanje, primjerice, na biciklu iznosi 1500 kuna po danu.

Bez kredita
U hrvatskom uredu rade četiri osobe, dok cijela grupa Moving Board zapošljava 50 osoba. Ukupan prihod u prošloj godini iznosio je 4,7 milijuna kuna uz dobit od 60.000 kuna. “Televizija, radio i tiskani mediji predvodnici su u oglašavanju, dok su ostali mediji manje zastupljeni. Zato na svim tržištima imamo izuzetno puno prostora za rast jer u budžetima predviđenima za oglašavanje zauzimamo mali postotak. Recesija je, naravno, dodatno srezala marketinške budžete pa je tako i nama prodaja pala za oko 30 posto. Kad se budžeti režu, prvo se režu na alternativnom oglašavanju jer se ono smatra dodanom vrijednošću. No borimo se i stalno reinvestiramo, širimo paletu medija alternativnog oglašavanja i mrežu primatelja franšiza. Najvažnije je da nemamo kredita”, napola u šali kaže Sertić i zaključuje: “Krizu vidim pozitivno jer će se tržište iščistiti i ostat će najbolji. Njemačka i zemlje zapadne Europe izlaze iz recesije, pa se, na svu sreću, i tržišta polako oporavljaju.“

Drukčiji pristup

Oglasi na kutijama za pizzu
Iz Moving Boarda se s vremenom razvilo mnoštvo drugih projekata pa je danas u ponudi oglašavanje preko 15 alternativnih medija, no i dalje je jedino Moving Board franšiziran. Tako je vrlo popularno oglašavanje na kutijama za pizzu, podmetačima za pladnjeve u restoranima brze hrane, na panelima koje promotori vuku na biciklima, “Segwayima”, automobilima Smart, preko “bluetootha” i “bodypaintinga”.

Autor: Marija Birtić
12. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close