Iako mnogi menadžeri u Hrvatskoj, ali i šire, misle kako je trenutna gospodarska kriza prolazna te da treba samo malo pričekati dok se ne vrate vremena rasta s početka ovog stoljeća, to je pogrešno. Nakon recesije čeka nas još više rizika, neizvjesnosti i stalnih promjena kao normi poslovanja za koje se sada treba početi pripremati. Hrvatsko gospodarstvo više ne može poslovati po principima iz 19. stoljeća niti može podignuti vatrozid protiv intenziviranja globalne konkurencije, nedostatka resursa, klimatskih promjena i trajne političke nestabilnosti.

Kompetencija za novu stvarnost
Kriza je na svom početku zahtijevala usredotočenost na stabilizaciju situacije i kupnju vremena. Potom je većina menadžera bila zauzeta umanjivanjem uzroka krize i osiguravanjem opstanka prilagođavajući se okruženju niske likvidnosti i povjerenja te racionalizaciji tržišta. Međutim, iako se gospodarska situacija neće vratiti na onu od početka stoljeća, razvidno je da će se popraviti. Moramo se pripremiti za vrijeme nakon krize, ali i započeti graditi kompetencije za novu stvarnost. Samo tako možemo poslovanju tvrtke osigurati održivost i konkurentnost posebno u kontekstu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Suvremena poslovna znanja i vještine pružaju brojne alate i metode za kvalitetno upravljanje budućim poslovnim izazovima. Moje preporuke idu u smjeru strateške agilnosti i razvoja kapaciteta za fondove EU koje menadžere poduzetnike mogu potaknuti na pripremu za vrijeme nakon krize te ih usmjeriti da već danas počnu pripreme u svojim tvrtkama. Također preporučujem da gospodarstvenici ovu godinu iskoriste za izgradnju kapaciteta za bolje korištenje fondova EU koji su upravo i namijenjeni njima. Naše poslovno okruženje se izmijenilo i nastavit će se mijenjati brže nego ikada. Stoga oni koji nisu spremni na svakodnevnu prilagodbu i promjene u poslovanju mogu se početi pripremati na skori stečaj. Obilje informacija dostupno je svima i odmah, a razvoj tehnologija i novih načina poslovanja neće više dopuštati tvrtkama komociju stalnih prihoda i vlast nad tržišnim segmentom. Takva realnost će uzrokovati zastarijevanje strateških planova preko noći zajedno s konkurentskim prednostima. Samo će kreativan menadžer moći predvidjeti, prilagoditi i iskoristiti mogućnosti promjene okruženja.

Kako bi se to osiguralo, potrebno je razviti stratešku agilnost tvrtke – sposobnost kontinuiranog usklađivanja i promjene strateškog pravca poslovanja tvrtke, kao funkcije strateške ambicije i promijenjenih okolnosti, a ne samo stvaranja novih proizvoda i usluga, već i novih poslovnih modela i inovativnih načina za stvaranje vrijednosti za tvrtku. Stratešku agilnost nije dovoljno samo promovirati, trebala bi biti ugrađena u korporativnu kulturu, poslovne procese i organizaciju tvrtke. Menadžeri i poduzetnici trebaju još danas početi graditi kapacitete i sposobnosti usmjerene pripremi financiranja razvojnih projekata i daljnjem rastu tvrtke, koristeći jeftine ili nepovratne izvore novca koji će biti na raspolaganju gospodarskim subjektima čim uđemo u EU.Naime, očekuje se da će više od tri milijarde eura biti na raspolaganju hrvatskim tvrtkama, organizacijama i institucijama iz strukturnih i kohezijskih fondova za projekte iz raznih područja poput inovativnosti, zaštite okoliša i obnovljivih izvora energije. Ta činjenica nalaže menadžerima da odmah poduzmu konkretne korake za gradnju kapaciteta nužnih za iskorištavanje fondova EU.

Samostalno ili ‘outsourcing’
S obzirom na složenost i zahtjevnost administrativnog postupka, pripreme dokumentacije i pripreme projekta potrebne za izradu zahtjeva za pristup fondovima, preporučuju se dva osnovna pristupa: izgradnja kapaciteta unutar vlastite organizacije ili “outsourcing” usluga. Svaki od tih modela ima svoje dobre i loše strane. Za stvaranje vlastitih kapaciteta kroz edukaciju zaposlenika potrebno je određeno vrijeme i inicijalno ulaganje. Praksa ukazuje kako je u tvrtki od tristotinjak zaposlenih potrebno tri mjeseca za edukaciju 10 do 15 zaposlenika koji će raditi na pripremi zahtjeva te otprilike tri do šest mjeseci praktičnog iskustva na konkretnim projektima. Sve kako bi bili osposobljeni pripremiti zahtjev i popratnu dokumentaciju za koju postoji visoka vjerojatnost dobivanja sredstava. S druge strane korištenje usluga savjetničkih tvrtki kroz “outsourcing” tvrtkama osigurava relativno nisko inicijalno ulaganje (većina zarade savjetničke tvrtke dolaze iz postotka dobivenih sredstava) te su potrebna znanja i vještine koja osiguravaju visoku stopu vjerojatnosti dobivanja trenutno raspoloživih sredstava.

Vedran Antoljak, glavni direktor Sense Consultinga