Rabin dr. Kotel Da-Don iz Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj predao je još prije dvije godine tvrtki Trenton d.o.o. iz Trogira košer certifikat za ulje, masline i inćune. Vlasnicima i supružnicima Ladi i Davoru Karninčić ovaj je certifikat bio potreban za izvoz u SAD, ali im je rabin preporučio da i na proizvode koje plasiraju na domaće tržište također stave oznaku košer. Lada Karninčić, direktorica izvoza, kaže pak kako su kod domaćih trgovaca naišli na nerazumijevanje jer za njih ova je oznaka značila nešto – strano. Osim certifikata kvalitete od kojih je u prehrambenoj industriji nezaobilazan sustav HACCP, postoje još certifikati vjerskih zajednica o kojima se manje zna, a to su židovski košer i muslimanski halal. Kod košer prehrane inzistira se na tomu da su namirnice maksimalno čiste i dobivene prirodnim putem pa se, recimo, plodovi ne smiju jesti s drveta mlađeg od četiri godine, a da bi se meso moglo konzumirati krv se iz zaklane životinje mora potpuno ispustiti, dok se ribe ne smatraju mesnom hranom. Namirnice košer imaju sličnosti s onima halal, ali nisu iste kao što nisu iste ni u usporedbi s vegetarijanskima. Dobivaju se prema posebnim židovskim propisima i običajima i svaka namirnica koja nosi oznaku košer mora imati certifikat, odnosno tvornica u kojoj je namirnica pripremljena mora biti pod stalnim nadzorom rabina. To znači da i sva oprema koja se upotrebljava za preradu mora biti pregledana i ne smije se rabiti u druge svrhe. U suvremenim uvjetima proizvodnje to, dakako, otežava proizvodne procese, ali ovi vjerski običaji pripreme hrane toliko su tradicionalni da ih Židovi ne kane nipošto mijenjati. U Trentonu su tako dobili certifikat košer samo za inćune, ali ne i za one s kaparom. Naljepnice će ipak stavljati i na proizvode za domaće tržište ako ne zbog domaćih kupaca, onda zbog stranih turista, Židova.

Trenton d.o.o. godišnje otkupi, proizvede i distribuira oko 500 tona maslinova ulja, preradi oko 400 tona stolne masline i kapare te oko 120 tona slanih inćuna, ribljih pašteta i marinada. Imaju pedesetak zaposlenih, pogon u Trogiru te skladišta i urede u Zagrebu i Rijeci. Prije dvije godine kupili su parcelu za gradnju pogona u Planome, no gradnja se već dvije godine odgađa zbog ishođenja građevne dozvole. Razvoj tvrtke supružnici Lada i Davor Karninčić počeli su otkupom, punjenjem i distribucijom maslinova ulja 1994. godine i u vrlo kratkom vremenu proširili ponudu na proizvodnju maslina, kapara, ribljih namaza, salata, inćuna i ostalih delicija lokalnog podneblja. Nedavno su dobili od HGK pravo uporabe znaka Hrvatska kvaliteta za proizvod Bakalar bianco, kojeg je dobro primilo domaće i strano tržište. U odnosu na ukupnu prodaju izvoz sudjeluje sa 15 posto, a ostalo je domaće tržište. No Trenton ne može do svih polica pa njihovih proizvoda nema kod najvećeg nacionalnog trgovačkih lanca Konzuma gdje se nalaze mahom Zvijezdina ulja. Ali zato se prodaju na tržištima regije, u BiH, Crnoj Gori, Sloveniji i šire u Njemačkoj, SAD-u, a od prije dvije godine ekskluzivni su uvoznik u Kini za jednog domaćeg trgovačkog lanca. S Kinezima se krenulo u poslove već nakon prvih kontakata tijekom posjeta Kini u okviru gospodarskog izaslanstva u pratnji premijera Sanadera u svibnju 2005. godine. Uložili su, kaže Lada Karninčić, veliki trud u pregovorima kako bi udovoljili zahtjevima posebne ambalaže, naljepnica, kao i na prikupljanju raznih uvjerenja koja prema kineskim propisima prate uvoz strane robe. Uloženi trud se isplatio i sklopili su ugovor sa Shanghai Touchroad ltd. koji ima lanac trgovina namijenjen populaciji srednje i više klase. Trenton je sklopio ugovor na osam godina kao ekskluzivni dobavljač za maslinovo ulje s ovim domaćim trgovačkim lancem jer strani trgovački lanci koji su preplavili velike gradove imaju mahom maslinovo ulje poznatih svjetskih proizvođača. Prve količine ulja otpremljene su u Kinu u jesen 2005. i do danas se godišnje izveze dvadesetak tona. Iako je kineski partner uložio u promidžbu maslinova ulja i otvorio punktove u trgovinama ulja Trenton, prodaja još nije očekivana, kaže Karninčić. Kinezi nemaju naviku kupovati maslinovo ulje iako postoji zainteresiranost, ali u sklopu općeg trenda potrošnje zdrave hrane pa se te navike tek formiraju. Drugi problem je, veli, što kineski kupci nisu informirani o Hrvatskoj pa pojam maslinova ulja vežu uz Italiju i Španjolsku. Stoga treba i dalje raditi na promociji jer važno je ipak bilo probiti se. S rastom standarda i mijenjanjem navika, kinesko tržište dobiva veliki potencijal.