Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Straža može preraditi 50, a prerađuje 26 tisuća tona staklenoga krša na godinu

Autor: Biserka Ranogajec
07. veljača 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Tvrtka u sastavu švicarskog Vetropacka prije pet godina pokrenula je projekt ‘Staklo nije smeće’, kojim se nastoji animirati sve sudionike kružnog toka stakla. Osim toga nudi pomoć u zbrinjavanju staklene ambalaže, a predložila je i sustav skupljanja otpada

Otkako je stupio na snagu Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu pa do 1. veljače ove godine u tvornički krug Vetropacka Straža u Humu na Sutli dopremljeno je 2300 tona staklenki za reciklažu. U ugovoru s Fondom za zaštitu okoliša staklo mogu preuzimati samo domaće tvrtke pa tako ono završava uglavnom u Straži ili Uniji Novoj. Sve količine na koncu će ipak završiti u Vetropack Straži jer to je u Hrvatskoj jedini proizvođač staklene ambalaže. Štoviše, to je jedini proizvođač koji svoje proizvode nakon upotrebe može preuzeti, preraditi i opet upotrijebiti u proizvodnji novih.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Štediti sirovine
A takav privilegirani status – u ekološkom i ekonomskom smislu – imaju jer im to omogućuje sama karakteristika staklene ambalaže, koja se može u potpunosti reciklirati neograničeni broj puta a da novo proizvedene staklenke nimalo ne gube na kvaliteti. “Korištenjem staklenog loma, odnosno starog stakla u proizvodnji nove ambalaže štedimo primarne sirovine – sodu i pijesak – kojih u prirodi ima u ograničenim količinama, zatim trošimo manje energije nego kad se staklenke proizvode samo od primarnih sirovina, odnosno bez udjela staklenog loma u smjesi. Na koncu, smanjuju se i emisije nečistih plinova”, kaže Zvjezdana Korbar, glasnogovornica Vetropacka Straže. Vetropack Straža još 1999. godine sagradila je sortirnicu staklenog loma takvog kapaciteta da u njoj može preraditi sve staro staklo s područja Hrvatske. Mreža prikupljanja i otkupa staklenog loma posljednjih se godina nešto popravlja. Tako je 2001. godine skupljeno 18.000 tona stakla, u 2002. oko 20.000 tona, a u 2003. godini 22.600 tona, pretprošle godine u Hum na Sutli dopremljeno je 25.000 tona stakla, a u 2005. oko 26.000 tona iz Hrvatske, Slovenije i BiH. No te su količine daleko od zadovoljavajućih i sortirnica radi sa samo 50 posto kapaciteta. Uz dodatnu investiciju, kapacitet se može i udvostručiti pa bi se godišnje moglo preraditi i do 100.000 tona staklenog loma.
Važno je osigurati visoki stupanj čistoće obrađenog stakla jer u toni očišćena stakla pripremljenog za ponovnu proizvodnju smije biti maksimalno do 40 grama nečistoće. Zato već na skupljačkim mjestima treba paziti da se stare staklenke ne miješaju s kamenjem, porculanom, metalom i ostalim vrstama stakla, primjerice kristalom, ravnim staklom i sl.
Cijena po kojoj Vetropack Straža otkupljuje stakleni krš, koji se nakon toga u sortirnici čisti od primjesa, jest 115 kuna za tonu obojenog te 150 kuna za tonu bezbojnog staklenog loma.

Otkako je stupio na snagu Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu pa do 1. veljače ove godine u tvornički krug Vetropacka Straža u Humu na Sutli dopremljeno je 2300 tona staklenki za reciklažu. U ugovoru s Fondom za zaštitu okoliša staklo mogu preuzimati samo domaće tvrtke pa tako ono završava uglavnom u Straži ili Uniji Novoj. Sve količine na koncu će ipak završiti u Vetropack Straži jer to je u Hrvatskoj jedini proizvođač staklene ambalaže. Štoviše, to je jedini proizvođač koji svoje proizvode nakon upotrebe može preuzeti, preraditi i opet upotrijebiti u proizvodnji novih.

Štediti sirovine
A takav privilegirani status – u ekološkom i ekonomskom smislu – imaju jer im to omogućuje sama karakteristika staklene ambalaže, koja se može u potpunosti reciklirati neograničeni broj puta a da novo proizvedene staklenke nimalo ne gube na kvaliteti. “Korištenjem staklenog loma, odnosno starog stakla u proizvodnji nove ambalaže štedimo primarne sirovine – sodu i pijesak – kojih u prirodi ima u ograničenim količinama, zatim trošimo manje energije nego kad se staklenke proizvode samo od primarnih sirovina, odnosno bez udjela staklenog loma u smjesi. Na koncu, smanjuju se i emisije nečistih plinova”, kaže Zvjezdana Korbar, glasnogovornica Vetropacka Straže. Vetropack Straža još 1999. godine sagradila je sortirnicu staklenog loma takvog kapaciteta da u njoj može preraditi sve staro staklo s područja Hrvatske. Mreža prikupljanja i otkupa staklenog loma posljednjih se godina nešto popravlja. Tako je 2001. godine skupljeno 18.000 tona stakla, u 2002. oko 20.000 tona, a u 2003. godini 22.600 tona, pretprošle godine u Hum na Sutli dopremljeno je 25.000 tona stakla, a u 2005. oko 26.000 tona iz Hrvatske, Slovenije i BiH. No te su količine daleko od zadovoljavajućih i sortirnica radi sa samo 50 posto kapaciteta. Uz dodatnu investiciju, kapacitet se može i udvostručiti pa bi se godišnje moglo preraditi i do 100.000 tona staklenog loma.
Važno je osigurati visoki stupanj čistoće obrađenog stakla jer u toni očišćena stakla pripremljenog za ponovnu proizvodnju smije biti maksimalno do 40 grama nečistoće. Zato već na skupljačkim mjestima treba paziti da se stare staklenke ne miješaju s kamenjem, porculanom, metalom i ostalim vrstama stakla, primjerice kristalom, ravnim staklom i sl.
Cijena po kojoj Vetropack Straža otkupljuje stakleni krš, koji se nakon toga u sortirnici čisti od primjesa, jest 115 kuna za tonu obojenog te 150 kuna za tonu bezbojnog staklenog loma.

Za ‘Zelene točke’
“Naša je tvornica u sastavu švicarskog Vetropacka te imamo priliku o zbrinjavanju ambalažnog otpada slušati i učiti od najboljih jer Švicarci su vjerojatno svjetski rekorder u skupljanju starog stakla”, objašnjava glasnogovornica Korbar. Vetropack Straža je prije pet godina krenuo s projektom “Staklo nije smeće”, kojim se nastoji animirati sve sudionike kružnog toka stakla od kupaca ambalaže, potrošača, skupljača, općina i gradova do ministarstava na pravilno zbrinjavanje stare staklene ambalaže. Primjerice, kupcima nude tehničku pomoć u zbrinjavanju staklenog loma nastalog na linijama punjenja, a izradili su i prijedlog sustava skupljanja otpadne staklene ambalaže. Prijedlog sustava već je dvije godine na Internetu i više je puta, ali neuspješno, prezentiran Ministarstvu okoliša i prostornog uređenja te gospodarskim asocijacijama, odnosno prijedlog je odbijen. Iako bi, kažu u Vetropacku, trebalo biti svejedno po kojem će sustavu staklo dolaziti u njihovu sortirnicu, ipak upozoravaju kako će cijenu sadašnjeg, po njima skupljeg sustava, na kraju platiti potrošači. Svaka investicija, kažu, znači još korak u zaštiti okoliša: smanjenje emisije dimnih plinova, bolje radne uvjete zaposlenih i pouzdaniju kvalitetu staklenih boca. Stoga procjenjuju kako bi više u duhu filozofije održivog razvoja bio sustav zbrinjavanja ambalažnog otpada kako ga nudi gospodarstvo, odnosno udruga Eko-Ozra jer ono omogućuje veću ekološku (skupljanje i uporabu) te ekonomsku, odnosno isplativiju učinkovitost.
Grupa Vetropack, osim u Švicarskoj, ima sestrinske staklane u Austriji i Češkoj i u obje se države provodi sustav plaćanja “Zelene točke”, sustav istovjetan onom koje danas nudi gospodarstvo i koji poznaju još neke države. U Vetropacku podsjećaju kako su i Slovenci prihvatili takav princip te osnovali udrugu Slopak, sastavljenu od proizvođača, koja plaćanjem naknade “zelene točke” financira organizaciju skupljačke mreže. Udruga sama raspolaže uplaćenim sredstvima, a jedina je uloga države nadzirati poštuju li se zakoni.

U Hrvatskoj se vraća pet puta manji postotak ambalaže nego u Švicarskoj

U Vetropacku su – na temelju podataka o prodanim količinama ambalaže, uvoza ambalaže, izvezene pune ambalaža te količina vraćenih u u sortirnicu – izračunali kako je stopa povrata stakla u 2005. iznosila 19 posto. Drugim riječima, više od 80 posto stakla plasiranog na hrvatsko tržište završilo je na deponijima, u šumama, rijekama…, a u Švicarskoj je 2004. vraćeno 96 posto stakla plasiranog na tržište.

Autor: Biserka Ranogajec
07. veljača 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentari (1)
Pogledajte sve

A što će prerađivati Straža? Dobar dio stakla i dalje neće biti prerađivan jer ga nitko ne želi otkupiti ili bar preuzeti za reciklažu.
Jeste li nedavno kupovali kisele krastavce u staklenci? ili instant kavu u staklenci? Ili neki drugi proizvod u staklenci? Pitao sam u trgovini hoće li otkupiti staklenku od krastavaca. Kažu, ne, to ne otkupljujemo. A posudu od kave? Ne, ni to nas ne zanima.
No dobro, bacio bih ja to u kontejner za staklo. Ali tu sad ima jedan problem. U mom gradu, Karlovcu, misteriozno su proteklih dana nestali svi kontejneri za staklo, lim i plastiku. Dakle, teglicu od krastavaca jednostavno moramo baciti u smeće, ono obično, koje se ne reciklira i koje završi na gradskom otpadu.
Ne vidim razloga zašto se teglica od krastavaca ili kave ne bi mogla reciklirati. I to je staklo, zar ne? Sasvim obično, normalno staklo, bijelo, ničim se ne razlikuje od, primjerice, stakla kojim se ambalažiraju sirupi. Ali, ne, mi sad jednostavno nemamo izbora nego takvu teglicu baciti u smeće. A Straža i uz ovakav zakon vjerojatno neće napuniti svoje kapacitete za preradu staklenog krša. Kao i mnogi drugi zakoni prije ovog, i ovaj je krajnje nedorečen, površan i pun posljedica o kojima nitko nije razmišljao. Da je nekom zaista bilo stalo samo do čistoće i zaštite okoliša, te racionalnog postupanja sa sirovinama, onda bi se, kao prvo, otkupljivale i staklenke krastavaca, te, kao drugo, ne bi bilo nikakvog ograničenja prilikom otkupa ambalaže.
Volio bih čuti, ako vam se dade pisati, jesu li i u drugim gradovima nestali kontejneri za staklo, plstiku i lim.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close