Danas se u svijetu troši oko pedeset posto raspoloživih zaliha pitke vode. Čuju se procjena da bi već za desetljeće-dva ta potrošnja mogla dostići i do 80 posto svih kapaciteta. Potreba racionalnog tretiranja i potrošnje zaliha pitke vode na globalnoj razini sve je izraženija kroz mnoge apele uz konstantu da se na svjetske rezerve vode definitivno ne može gledati jednako kao i na zalihe nafte. Za naftu je već poznato (i prakticira se) nekoliko alternativnih rješenja dok pitka voda nema nadomjestka. Desalinizacija može biti povremeno rješenje u potrazi za pitkom vodom, za potrebe globalne razine nikako. Zato pohlepa ne smije biti dozvoljena nikome, rezolutan je stav UN-a. Jer voda već jeste i bit će sve više strategijska sirovina 21. stoljeća! Europska unija usvojila je zajednički temelj upravljanja vodama kroz Okvirnu direktivu o vodama EU. Ključni princip tog dokumenta izražen je tvrdnjom da “voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi, nego naslijeđe koje treba čuvati, zaštititti i shodno tome postupati”. Europska komisija se, putem svoga Ureda za okoliš u Bruxellesu, i tijekom srpnja ove godine ponovno krenula vrlo ozbiljno baviti problematikom kako aktualnog i mogućeg nedostatka vode tako i sve alarmantnijeg onečišćenja vodocrpilišnih zona te riječnih i ostalih vodenih područja.

Rasipna EU
Od nedostatka vode više nije ugrožen samo europski jug nego taj problem postaje evidentan sve do sjevernih granica kontinenta kao posljedica globalnog zatopljavanja, smatraju u EK. Vodstvo Unije upozorava Europljane da u prosjeku dnevno troše prevelike količine vode, procjene govore da se nepotrebno rasipanje vode kreće između 20 do 40 posto od vodenih resursa. Unija hitno treba novi menadžment za vodu koji će, ako nikako drukčije onda kroz radikalno povećanje cijena konačno početi disciplinirati svoje građane ne bi li s vodom počeli postupati racionalno štedljivo, misle u Bruxellesu. Razlog tome su posljednje navodno, vrlo katastrofične procjene: do 2070. suša će biti više pravilo nego iznimka i na ukupnom prostoru EU članica. Kroz posljednjih 30 godina novčana šteta uzrokovana sušom dosegnula je 100 milijardi eura, samo je suša iz 2003. za proračun Unije bila teška 8,7 milijardi eura. Bruxelles stoga sve ozbiljnije razmišlja o uvođenju ciljane i intenzivne edukacije građana za štedljivo ponašanje s vodom uz usvajanje i novih, većih cijena za potrošnju. U strahu od nestašice pitke vode, odnosno i pojačanog onečišćenja zaliha vode Ujedinjeni narodi su 2003. godinu proglasili Međunarodnom godinom pitke vode s ciljem skretanja pozornosti cjelokupnog čovječanstva na potrebu što hitnije zaštite svjetskih zaliha pitke vode. UN sve više brine realna mogućnost da se u budućnosti, do koje se možda i neće tako dugo čekati, ratovi više neće voditi zbog nafte ili nekih drugih politikom obojenih problema nego zbog – vode! Jer, čak i tamo gdje vode ima dovoljno zalihe sve više ugrožavaju onečišćenja, a problem dodatno dobiva na dimenziji i zbog već očitovanih posljednjica globalnog zatopljenja.

Cent za siromašne
Na Svjetskom forumu o vodi, održanom 2003. u japanskom Kyotu uz sudjelovanje 1000 predstavnika iz čak 160 zemalja svijeta glavna tema bila je utjecaj siromaštva i mogućih sukoba na svjetske izvore pitke vode. S tog je skupa upućen apel bogatim zemljama neka ulože dodatni napor, te namjenski izdvoje samo jedan cent po svakom potrošenom kubiku vode. S tim novcima, bila je ideja, do 2015. godine prepoloviti broj stanovnika svijeta koji nemaju pristup pitkoj vodi i osnovnim sanitarnim uvjetima. Iz dosadašnje prakse nažalost, nema mjesta optimizmu koji bi govorio o konkretnom uspjehu tog apela. Naime, razvijene su zemlje na svjetskom Summitu održanom još 1992. godine u Rio de Janeiru također obvezu o godišnjem izdvajanju 0,7 posto BDP-a za istovjetnu svrhu. Taj zaključak nažalost, nije realiziran ni u jednoj zemlji. Tijekom posljednjeg desetljeća postalo je nesporno da su opskrba pitkom vodom i zaštita okoliša glavni problem i izazov održivog razvoja današnje civilizacije. Dio analitičara čak vjeruje da moć koju imaju naftni lobiji kroz grupaciju OPEC nije još duga vijeka. Misle da je OPEC definitivno stigao blizu točke koja završava silaznom putanjom. Za desetljeće-dva strategiju svjetskih zbivanja, predviđaju, određivat će kartel koji će u međuvremenu uspjeti pod svoje vlasništvo staviti visoke zalihe pitke vode na Zemlji.

Veliki biznis
Iz praktičnih primjera sve je razvidnije da je voda, od fundamentalnog prava i potrebe za preživljavanjem, zbog učestalih dramatičnih upozorenja o ograničenim količinama, doista na najboljem putu da preraste u veliki biznis pod palicom moćnih svjetskih kompanija. I mnoge studije znanstvenika diljem svijeta godinama ponavljaju ocjenu da će ‘industrija voda’ postati najveća investicija u aktualnom stoljeću. Svjetska banka, iznoseći podatke o vrijednosti tržišta voda na globalnoj razini, spominje cifru od trilijun dolara. Mnogo je modela, iskazanih u manje ili više sofisticiranim nijansama, s kojima je moćni kapital već krenuo podčiniti siromašne zemlje ne bi li se domogao zaliha pitke vode. Neke siromašne zemlje imaju zalihe vode ali nemaju adekvatan vodoprivredni sustav dok se kod drugih očitovala neefikasnost vodoprivrednog sustava u vlasništvu države pa je kapital ofenzivno krenuo u privatizacijski pohod. Iz dosadašnjih iskustava takve naravi od strane kritičara najčešće se izdvaja strategija pomoći (Country Assistance Stratey) Svjetske banke koja je navodno, u više navrata upravo privatizaciju voda postavljala kao jedan od uvjeta za pristup njezinim zajmovima. U toj se situaciji 1998. godine našla vlada Gane kada je dobila odbijenicu svjetskih bankara za zajam od 25 milijuna dolara, potreban za refinanciranje vodoprivredne infrastrukture. Još ilustrativniji je slučaj Bolivije koja je u svom siromaštvu morala pokleknuti pa je državna vodoprivreda Aquas del Tunari prodana jednoj od tvrtki kćeri vrlo moćne američke korporacije za inženjerstvo i graditeljstvo Bechtel, koja je i u Hrvatskoj sudjelovala u izgradnji autocesta.

Maloprodajno tržište

Od lidera Dalmacije do nacionalnog simbola uspjeha u maloprodaji

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’