Radnice Kamenskog iz neobjašnjivih su razloga odbijale naše prijedloge od samog početka previranja, kad su se u tvornici pojavili ljudi Miroslava Kutle. Unatoč upozorenjima, Kutlinim su torbarima po iličkim gostionama prodale dvadesetak posto dionica Kamenskog i time oslabile svoj položaj. Postoje indicije da su pojedinci namjerno isprovocirali kraj proizvodnje u Kamenskom i time učinili uslugu nekim interesnim skupinama, rekla nam je Svjetlana Šokčević, predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske (TOKG), koju smo zamolili za komentar nakon što su bivše radnice Kamenskog za propast javno okrivile sindikate.

Tri pogreške
“Legitimno je da radnice ne poslušaju naše savjete, ali tada preuzimaju i krivnju za posljedice. Čim su počeli problemi, ubrzali smo rad na kolektivnom ugovoru, želeći zaštititi radnice. Sve je bilo spremno za potpis, a kad se direktor Kamenskog Damir Rihtarić počeo kolebati, radnice smo nagovarali na štrajk, jer onda bi poslodavac sigurno potpisao. Međutim, one za štrajk tada nisu htjeli čuti pa im je ostao stari pravilnik o radu, najlošiji u cijeloj Hrvatskoj”. Zašto je sindikalna liderica tako sigurna da bi štrajk uspio? “Vlasnici su znali da ćemo u suprotnome staviti Kamensko na crnu listu i pritisnuti Vladu da mu obustavi državne potpore. U to su ime zadnjih godina dobili sedam milijuna kuna iako je prilikom otvaranja stečajnog postupka direktor Antun Crlenjak priznao da godinama nisu plaćali doprinose pa je pitanje kako su mogli dobiti potpore”, kaže Šokčević, koja je zbog toga podigla kaznenu prijavu protiv bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca. Potpore su, naime, namijenjene perspektivnim tvrtkama, što Kamensko očito nije bilo. Nakon prodaje dionica i odbijanja štrajka, radnice su napravile i treću pogrešku jer nisu pravovremeno zatražile stečaj Kamenskog. “Na stečaj se trebalo ići krajem 2009. kad im je prvi puta zakasnila plaća, a pritom je trebalo i dalje raditi da ne propadnu narudžbe. Da su odmah reagirale, ne bi bile pola godine bez prihoda. Čekale su sa stečajem deset mjeseci pa su se prije njih javila još dva vjerovnika”, podsjeća sugovornica koja je podigla prijavu i protiv Crlenjaka jer nije pravovremeno zatražio stečaj. Prijavila je i tvrtke koje su se uknjižile na nekretnine Kamenskog, a budući da je to učinila prije pokretanja stečaja olakšala je stečajnom upravitelju pobijanje tih pravnih radnji.

Medijska atrakcija
A onda su, suprotno dogovorom sa sindikatom, radnice lani krenule u štrajk glađu, potom i u opću obustavu rada. “Ne znam tko je izigrao odluku o mirnom rješenju, no neke radnice mi govore da je dio kolegica namjerno isprovocirao nemogućnost nastavka rada. Govore mi da je Đurđica Krnjak, koja ih zastupa u Odboru vjerovnika Kamenskog, pričala kako radi u dogovoru sa sindikatom, iako to nije bila istina. Odgovarali smo ih od štrajka, jer naručitelji mogu prebaciti posao u Srbiju ili BiH. Štrajk glađu bio je medijski atraktivan, ali za radnice štetan i posve bespredmetan. U vrijeme kad su ga započele DORH je već osmi dan češljao Kamensko. Stečaj bi se otvorio i bez štrajka, a kupci bi ostali i platili kolekcije. Štrajk je spriječio ugovaranje novih poslova pa je nastavak rada nakon otvaranja stečaja postao neizvediv”, napominje predsjednica sindikata. Radnicama bez posla nuđen je posao u dvije tekstilne tvornice, no prihvatile su ga samo tri šivačice. “Radnice Kamenskog dugo su odijevale državni vrh pa su mislile da će Vlada pritrčati i spasiti ih. Uzalud smo im objašnjavali da Kamensko nije škver”, kaže Svjetlana Šokčević.