Prije tri dana našoj je zemlji agencija za rejting Fitch potvrdila kreditni rejting BBB-. Ta je vijest i dobra i loša. Dobra je kao pozitivan signal uoči novog zaduživanja države na međunarodnom tržištu; nažalost drukčije u ovom trenutku zemlja ne može preživjeti. Loša je jer pokazuje u kakvom se stanju nalazi država i gospodarstvo u očima onih koji nam mogu “skrojiti” opasno odijelo. Ova ocjena koja je “korak do smeća” pokazuje svu složenost stanja u kojem se nalazimo. Onaj minus uz tri slova B upozorava da nismo daleko od provalije i da smo u intenzivnom promatranju. Dodatni oprez je potreban i zbog nedostajućih ocjena ostale dvije kreditne agencije koje se još nisu izjasnile. Reklo bi se – još nas snimaju. Zašto je nama poduzetnicima važan kreditni rejting države? Pa to je ujedno marker cijene zaduživanja naših poduzeća, a time i naše konkurentnosti u utakmici s drugima. Ovaj minus na kraju Fitchove ocjene posljedica je pogrešna modela razvoja u našoj zemlji koji smo njegovali dvadeset godina. Taj je minus najčišća posljedica neprilagođavanja okolnostima u uvjetima krize koju intenzivno osjećamo pune tri godine. On je pokazatelj i nedostatka političke hrabrosti i mudrosti da se prestane s kupnjom političke naklonosti. Nova je vlada svoj mandat započela obećavajuće, s najavama velikih ušteda i uvođenja reda u javne financije. HUP je pozdravio te najave nadajući se kako će i svi drugi važni društveni čimbenici razumjeti u kakvom stanju se nalazi država i ekonomija. Usvojeni proračun, premda s nešto manjim uštedama od prvih najava, dobar je pokazatelj namjera ove vlasti. To je svojom ocjenom izrekla i agencija Fitch.

Teritorijalni ustroj
Ali to nije dovoljno. Mora se ići dalje u promjene, u sređivanje ove naše kuće. Bježanje od promjena u radnom zakonodavstvu doći će na naplatu s vrlo velikim troškom “kamata”. Pa o tome govorimo godinama i ne treba nam nitko izvana o tome sugerirati (manje ili više diplomatski). Kako to stoji u praksi, najbolje znamo mi koji zapošljavamo ljude i razmišljamo kako osigurati uredno poslovanje i isplate plaće. Bježanje od sređivanja u javnom sektoru nije preporučljivo. Reorganizacija u javnim poduzećima nije krenula pravim smjerom. Nisam siguran je li gore kako su birani ljudi u uprave i nadzorne odbore, ili kako se brani taj proces. Opravdavanje takva procesa ide tako daleko da se zaključuje kako nema u Hrvatskoj kvalitetnog i vrhunskog menadžmenta, da smo svi nesposobni. Iako su vjerojatno mislili da ga nema među njihovim stranačkim kolegama (naravno, čast iznimkama koje potvrđuju pravilo), jer to je jedini prepoznatljivi kriterij izbora. Nema boljitka i dok se ne provjetri teritorijalni ustroj zemlje i pojednostavi državna organizacija (smanjiti administriranje je prvi uvjet novih i većih privatnih investicija). Usitnjenost državne administracije, preklapanja nadležnosti ili nemogućnost odgovora lokalne uprave na zahtjeve poduzetnika krupna su prepreka poslovanju. U promjeni teritorijalnog ustroja ne smije biti važno tko je na vlasti u ovoj ili onoj općini, gradu ili županiji. Kad razgovarate sa županima u četiri oka, svaki od njih će reći da županije nemaju smisla. Pa zašto to jedanput ne priznati i pogurati drukčiju organizaciju države. Na ovome istome mjestu je već puno puta bilo riječi o inventivnosti lokalnih vlasti u smišljanju raznih poreza i prireza, nameta i doprinosa kojima se pune lokalne blagajne. Razumijemo što je lokalne vlasti snašlo s novom raspodjelom poreza na dohodak i dobit, ali se plašimo da ne razumiju da se ne može vječno gurati ruke u džepove poduzeća.

Naknade
Naši su džepovi puni rupa upravo zbog stotina različitih nameta od kojih je većina generirana upravo na lokalnoj razini. I što je najopasnije vrlo se olako “povlače iz futrole” novi porezi i prirezi, odnosno poteže povećanje postojećih nameta. A svako to povećanje lokalnih poreza povećava cijenu naših proizvoda i usluga. Na kraju, ono se nalazi i u povećanju cijena proizvoda što nas čini nekonkuretnim. I umjesto da se razmišlja o unutarnjoj devalvaciji, u čemu se upravo cijene komunalnih usluga velika meta, stvar se odvija suprotno u brojnim hrvatskim gradovima. Imamo primjera u Zagrebu, Rijeci, Šibeniku… da su povećane cijene nekih od komunalnih usluga u posljednjih dva mjeseca što neutralizira sve pokušaje središnje vlasti u smanjenju opterećenja gospodarstva. Zagovaramo znatno veću koordiniranost Vlade i lokalnih vlasti kako se ne bi dalje nastavilo opterećivati gospodarstvo. Zalažemo se za uvođenje svojevrsnog “normativa” za lokalne proračune prema strukturi prihoda, broju zaposlenih u upravi i komunalnim poduzećima. Zalažemo se i za definiranje gornjih granica visine naknada za pojedine usluge kako se to područje ne bi prepustilo na milost i nemilost lokalnim vlastima. A u tom normiranju ne trebamo biti prepametni, već samo pragmatično prenijeti dobru praksu drugih zemalja. Katkad se može steći dojam da je u ovoj zemlji na snazi onaj stari poučak: Dobio na mostu, izgubio na ćupriji (može i obratno). To potvrđuje i navedeni primjer: Vlada smanji neka davanja, ali onda lokalne vlasti dignu lokalne poreze, što neutralizira pozitivan učinak Vladinih mjera. Ovaj poučak s mostom i ćuprijom imamo i u odlukama Vlade koja smanji neporezna davanja (šume, vode, spomenička renta) ili zdrastveni doprinos, a onda napravi kardinalnu pogrešku s porezima na dividende (izrazito nepravedan potez i kazna za sve one koji su marljivo radili i čuvali novce u poduzeću). “Poučak most” može se pronaći i u novom opterećenju s naslova promjena u sustavu PDV-a u odnosu na korištenje osobnih automobila (kupnja, održavanje, gorivo). Ova će promjena izravno utjecati na poslovnu uspješnost brojnih hrvatskih poduzeća kojima je automobil osnovno sredstvo. Na ta upozorenja o opasnosti na poslovanje poduzeća i ovu naglu promjenu (bez prijelaznog razdoblja) neki su ministri rekli da su poduzetnici negdje dobili, a negdje će izgubiti. Tu smo im dali, a ovdje smo im uzeli. I eto nas ponovo na onome mostu.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a