Iako su pomfrit izmislili Belgijanci, a Francuzi ga prisvojili i popularizirali, u Hrvatskoj ga je riječki dvojac najpametnije unovčio. Denis Polić i Andrija Čolak uložili su više od 300.000 eura u posao s krumpirićima. Surf and Fries funkcionira na principu specifičnog “royalty fee” programa franšize koji je vezan uz ambalažu u kojoj se krumpirići prodaju, a za koju imaju patent. Na taj način ne opterećuju franšizera s fiksnim tantijemom, kao što je to obično slučaj, nego i jedni i drugi igraju na kartu uspjeha. Odnosno, i njima kao davateljima franšize i franšizerima je u interesu da se proda što više porcija. Da su Riječani pronašli svoj recept za uspjeh pokazuje i to što je početni kapital tvrtke Surf and Fries iznosio 100.000 eura, ali su prošle godine ostvarili prihod od tri milijuna kuna, a ove očekuju rast od 20 posto. Za sada se krumpirići Surf and Fries prodaju na osam lokacija u Hrvatskoj. Jedan bar posluje u Sarajevu, u planu je otvaranje u Osijeku i Slavonskom Brodu, ali priča ne staje u regiji. Poduzetni dvojac razmišlja i o širenju po cijelom svijetu pa su tako u pregovorima za proširenje čak na Novom Zelandu i možda u Poljskoj. “Svakako ćemo se potruditi probiti Surf and Fries u svijetu. Razmišljamo i o disperziranju u maloprodaji kroz Surf and Fries chips za koji smo sigurni da ima golem potencijal na tržištu te već imamo rješenja za originalno pakiranje”, najavljuje Čolak, no dodaje da su im za te planove potrebni partneri koji bi mogli financirati i organizirati logistiku za ta dva poprilično velika koraka. Jedan od daljnjih planova je i potencijalno pokretanje novih brendova kao što su to napravili ovo ljeto s jogurtom Chill-frozen u Rijeci i odmah ga franšizirali i u Splitu.
Specijalizacijom do uspjeha
Tvrtku su pokrenuli početkom pretprošle godine. Polić je bio inicijator, a potaknula su ga sjećanja na djetinjstvo kada je u centru Rijeke jeo pomfrit koji su svi obožavali. “Tako se zapravo rodio koncept da ponovno ‘izmislimo’ pomfrit. Ali ovaj put tako da ga izbrendiramo, poslužujemo u ambalaži s umacima, standardiziramo rad i postavimo standard kvalitete ispod kojeg se nećemo spuštati”, kaže Čolak i pojašnjava kako je tvrtka dobila ime. Naime, osim što oboje vole pomfrit, zaljubljenici su i u surfanje, posebno windsurfing i kitesurfing te sve slobodno vrijeme provode na moru. Tako se i rodila ideja o spajanju krumpirića sa surfanjem te je nastao Surf and Fries. Ovaj poduzetni dvojac smatra da se danas tržište sve više segmentira pa smatraju da se uspjeh krije u specijalizaciji. “Nismo htjeli pokretati nešto čime se već svi bave i to uglavnom po principu ‘daj sve što ide’”, kaže Čolak i ističe da im ovo nije prvi put da su se upustili u nešto čega nije bilo na tržištu. Naime, zajedno su 2002. pokrenuli Infonekretnine, oglasnik specijaliziran samo za nekretnine, koji je 2008. godine preuzeo Oglasnik, odnosno turska medijska korporacija Huryette. Prije realizacije projekta sjeli su u avion za Ameriku i proputovali je uzduž i poprijeko kako bi pokupili najbolje ideje za svoj pomfrit-bar. Bilježili su sve što im se sviđa i s tim zamislima došli pred dizajnera interijera Igora Rukavine koji je njihove ideje proveo u djelo. Elemente interijera trebalo je složiti u cjelinu te osmisliti psihološku stranu projekta. Na temelju bogatog iskustva Rukavina je želio da interijer zrcali namjenu prostora s vješto ukomponiranim vizualnim poruka.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Svaka čast momcima, napravili su dobar posao, ali predstaviti ga kao revoluciju je potpuno pogrešno, i Daily Fresh je bio popularan u početku pa je riknuo, vidjet ćemo koliko će ovo trajat, ipak se radi samo o krumpiru…
problem je sto nitko ne razumije gdje je korijen problema… mozda zvuci utopisticno ali negdje se mora poceti, znaci treba zamisliti da se junk food nikad nije izmislio i tako se treba ponasati, a to ponasanje mora krenuti iz glava ljudi
Sjećate se Razbijača sa Stalloneom? Ona scena s hamburgerima od štakora…
Osobno se zalažem za mogućnost educiranog izbora. Ljudi trebaju znati što je junk food i koji su rizici, ali tko voli, neka kupuje..
problem je sto nitko ne razumije gdje je korijen problema… mozda zvuci utopisticno ali negdje se mora poceti, znaci treba zamisliti da se junk food nikad nije izmislio i tako se treba ponasati, a to ponasanje mora krenuti iz glava ljudi
Kakav problem? Ljudi hoće radit i neka rade. Država im treba dati i poticaj.
Možemo diskutirat što je sve štetno na svijetu, od žvakaćih guma, mobitela i nuklearki.
U americi netko snimi film da ih imalo bocne i probije se o mcdonaldsu, šta misliš da oni ga oni hoće zatvorit ili počet prodavat kuhane banane?
Uključite se u raspravu