‘Prodavat ćemo naš pomfrit i na Novom Zelandu i u Poljskoj’

Autor: Poslovni.hr , 23. kolovoz 2011. u 22:00

Surf and Fries, franšiza Denisa Polića i Andrije Čolaka u nepune tri godine proširila se Hrvatskom i regijom

Iako su pomfrit izmislili Belgijanci, a Francuzi ga prisvojili i popularizirali, u Hrvatskoj ga je riječki dvojac najpametnije unovčio. Denis Polić i Andrija Čolak uložili su više od 300.000 eura u posao s krumpirićima. Surf and Fries funkcionira na principu specifičnog “royalty fee” programa franšize koji je vezan uz ambalažu u kojoj se krumpirići prodaju, a za koju imaju patent. Na taj način ne opterećuju franšizera s fiksnim tantijemom, kao što je to obično slučaj, nego i jedni i drugi igraju na kartu uspjeha. Odnosno, i njima kao davateljima franšize i franšizerima je u interesu da se proda što više porcija. Da su Riječani pronašli svoj recept za uspjeh pokazuje i to što je početni kapital tvrtke Surf and Fries iznosio 100.000 eura, ali su prošle godine ostvarili prihod od tri milijuna kuna, a ove očekuju rast od 20 posto. Za sada se krumpirići Surf and Fries prodaju na osam lokacija u Hrvatskoj. Jedan bar posluje u Sarajevu, u planu je otvaranje u Osijeku i Slavonskom Brodu, ali priča ne staje u regiji. Poduzetni dvojac razmišlja i o širenju po cijelom svijetu pa su tako u pregovorima za proširenje čak na Novom Zelandu i možda u Poljskoj. “Svakako ćemo se potruditi probiti Surf and Fries u svijetu. Razmišljamo i o disperziranju u maloprodaji kroz Surf and Fries chips za koji smo sigurni da ima golem potencijal na tržištu te već imamo rješenja za originalno pakiranje”, najavljuje Čolak, no dodaje da su im za te planove potrebni partneri koji bi mogli financirati i organizirati logistiku za ta dva poprilično velika koraka. Jedan od daljnjih planova je i potencijalno pokretanje novih brendova kao što su to napravili ovo ljeto s jogurtom Chill-frozen u Rijeci i odmah ga franšizirali i u Splitu.

Specijalizacijom do uspjeha
Tvrtku su pokrenuli početkom pretprošle godine. Polić je bio inicijator, a potaknula su ga sjećanja na djetinjstvo kada je u centru Rijeke jeo pomfrit koji su svi obožavali. “Tako se zapravo rodio koncept da ponovno ‘izmislimo’ pomfrit. Ali ovaj put tako da ga izbrendiramo, poslužujemo u ambalaži s umacima, standardiziramo rad i postavimo standard kvalitete ispod kojeg se nećemo spuštati”, kaže Čolak i pojašnjava kako je tvrtka dobila ime. Naime, osim što oboje vole pomfrit, zaljubljenici su i u surfanje, posebno windsurfing i kitesurfing te sve slobodno vrijeme provode na moru. Tako se i rodila ideja o spajanju krumpirića sa surfanjem te je nastao Surf and Fries. Ovaj poduzetni dvojac smatra da se danas tržište sve više segmentira pa smatraju da se uspjeh krije u specijalizaciji. “Nismo htjeli pokretati nešto čime se već svi bave i to uglavnom po principu ‘daj sve što ide’”, kaže Čolak i ističe da im ovo nije prvi put da su se upustili u nešto čega nije bilo na tržištu. Naime, zajedno su 2002. pokrenuli Infonekretnine, oglasnik specijaliziran samo za nekretnine, koji je 2008. godine preuzeo Oglasnik, odnosno turska medijska korporacija Huryette. Prije realizacije projekta sjeli su u avion za Ameriku i proputovali je uzduž i poprijeko kako bi pokupili najbolje ideje za svoj pomfrit-bar. Bilježili su sve što im se sviđa i s tim zamislima došli pred dizajnera interijera Igora Rukavine koji je njihove ideje proveo u djelo. Elemente interijera trebalo je složiti u cjelinu te osmisliti psihološku stranu projekta. Na temelju bogatog iskustva Rukavina je želio da interijer zrcali namjenu prostora s vješto ukomponiranim vizualnim poruka.

“Kalifornija 1950-ih godina, stari američki ‘dinner’ restorani i surferski dućani bili su lajtmotivi za uređenje”, kaže Čolak. Šank su pak pronašli u New Yorku, crveno-bijele pločice u Kaliforniji u “dinner” restoranima, koji su zadržali autentični izgled, a hibiskuse u surferskim trgovinama na Havajima. Za sva grafička rješenja zadužena je bila Ana Zambelli koja je osmislila i dizajn ambalaže i došla do finala međunarodnog natjecanja Pro Cartona, što je bilo prvi put u povijesti da je neka istočnoeuropska zemlja uopće ušla na to natjecanje. Nagrada Pro Carton/ECMA održava se posljednjih 14 godina u organizaciji Pro Cartona i Europskog udruženja proizvođača kartonske ambalaže (ECMA) i jedna je od najprestižnijih u industriji kartonske ambalaže. S takvom kvalitetnom ekipom uspjeh nije mogao izostati. Surf and Fries doslovno je eksplodirao na tržištu pa su ubrzo svi poslovni planovi zastarjeli. Prva ideja bila je stvaranje “inhouse” lanca, međutim zbog velikog interesa odlučili su se za franšizu. Cijena franšize za fiksni objekt u Hrvatskoj je 5000 eura, za mobilni objekt – Surf’n’ Fries-Mobile 8900 eura i Partner Program 5000 kuna, a osim toga kupnjom franšize dobiva se i operativna pomoć i trening zaposlenika. “Ni u snovima nismo planirali ovoliko prodajnih mjesta. Što se tiče zarade, zna se da s brzom zaradom nastaju i veliki troškovi. Zato se svaki pomfrit koji se proda ponovno investira u tvrtku čime radimo na daljnjem jačanju brenda”, pojašnjava Čolak.

Čokoladni pomfrit
U ponudi su četiri vrste krumpira, a ponose se što su prvi u svijetu ponudili čokoladni pomfrit. Uz krumpiriće tu su i pileći medaljoni i krilca, a sve to u kombinaciji sa 15 različitih vrsta umaka. Standard kvalitete postavljen je maksimalno visoko. Krumpir je uvijek najviše klase, Risso ulje koje koriste, kažu, vrlo je kvalitetno i ne sadrži transmasne kiseline. Riječ je o kombinaciji triju biljnih ulja, a za razliku od nekvalitetnih, jeftinih ulja Risso ne izgara na 175 stupnjeva Celzijevih. Tako pripremljeni krumpirići zadržavaju okus i ne stvaraju osjećaj težine u želucu nakon obroka. Sve umake osmislio je Andrej Barbieri, a potvrda da su okusi doista pogođeni je to što neke od tih umaka danas proizvodi i Podravka. Ipak, oni nisu u slobodnoj prodaji, već se mogu kušati samo u pomfrit-barovima Surf and Friesa. Za poseban okus zaslužni su i začini na bazi paprike i mediteranskog bilja koji obogaćuju okus krumpirića.

(Tena Džodan)

O franšizi

Od umaka do uniformi
Program Surf and Fries Partner nudi prodaju krumpirića u već postojećim ugostiteljskim objektima. Cijena mu je 5000 kuna plus PDV, a u cijenu je uključeno korištenje brenda Surf and Fries i logistika za narudžbu robe koja se sastoji od ambalaže (nosiljka za krumpir, čašice za umake, vilice, čaše i slamke), krumpira, posebnih umaka i začina za krumpiriće. U cijenu je uključen i zidni meni s reklamom, uniforme, kape i ostali promotivni materijali. Partner program omogućava stopostotnu maržu, tj. na velikoj porciji od 12 kuna jamči zaradu od 6 kuna, što znači da sa 20 prodanih porcija na dan mjesečna zarada iznosi 3600 kuna.

Rješenje za turizam i sajmove

Surf and Fries-Mobile pokretni je kiosk osmišljen kao najbolji način za prodaju krumpirića na plažama, turističkim mjestima i sajmovima. Opremljen je fritezom snage 14 KW s dva bazena od po 10 litara. Kako bi krumpirići ostali čim duže topli, koristi se infracrveno svjetlo. Kiosk predviđa i mjesto za četiri umaka i zadovoljava sve zakonske uvjete. Izrađen je od inoksa, testiran je i ima ugrađen prostor za pranje ruku s toplom i hladnom vodom, slavinom za senzor te posudom za otpadne vode. Kapacitet mu je 500 porcija dna dan. Objekt je potpuno siguran. Krov se spušta i sklapa, a preko njega se navlači tenda koja se osigurava čeličnom sajlom. Kupnjom ovog objekta za 8900 eura osiguran je trening djelatnika, jamstvo na tehničke elemente, distribucija i dostava robe i ambalaže.

Komentari (10)
Pogledajte sve

Svaka čast momcima, napravili su dobar posao, ali predstaviti ga kao revoluciju je potpuno pogrešno, i Daily Fresh je bio popularan u početku pa je riknuo, vidjet ćemo koliko će ovo trajat, ipak se radi samo o krumpiru…


problem je sto nitko ne razumije gdje je korijen problema… mozda zvuci utopisticno ali negdje se mora poceti, znaci treba zamisliti da se junk food nikad nije izmislio i tako se treba ponasati, a to ponasanje mora krenuti iz glava ljudi

Sjećate se Razbijača sa Stalloneom? Ona scena s hamburgerima od štakora…

Osobno se zalažem za mogućnost educiranog izbora. Ljudi trebaju znati što je junk food i koji su rizici, ali tko voli, neka kupuje..

problem je sto nitko ne razumije gdje je korijen problema… mozda zvuci utopisticno ali negdje se mora poceti, znaci treba zamisliti da se junk food nikad nije izmislio i tako se treba ponasati, a to ponasanje mora krenuti iz glava ljudi

Kakav problem? Ljudi hoće radit i neka rade. Država im treba dati i poticaj.
Možemo diskutirat što je sve štetno na svijetu, od žvakaćih guma, mobitela i nuklearki.
U americi netko snimi film da ih imalo bocne i probije se o mcdonaldsu, šta misliš da oni ga oni hoće zatvorit ili počet prodavat kuhane banane?

New Report

Close