Stečajni upravitelj slunjskoga Sinteksa u stečaju Jozo Brčić oglasio je prema rješenju stečajne sutkinje Trgovačkog suda u Karlovcu Vesne Fundurulić-Perišin prodaju pokretnina te tekstilne tvrtke nad kojom je prije pet godina otvoren stečaj.
Suglasnost za prodaju pokretnina, koje uz nešto zaliha i sirovine čine vrijedni kompjutorizirani šivaći, krojeći i rezači strojevi marke Juki, Wastema i Mever, dali su Sinteksovi razlučni vjerovnici Karlovačka banka i Hrvatska banka za obnovu i razvitak.

Petračev Atlas
Osnova Kabina i HBOR-ova statusa razlučnih vjerovnika su krediti kojima su podržali zagrebačku tvrku Antilop koja je bila vlasnik i osnivač Sinteksa u Slunju. Antilop u vlasništvu Željka Perčića je, podsjetimo, 1998. znatnim kreditnim sredstvima obnovio u ratu uništen i opljačkan objekt u slunjskoj industrijskoj zoni u Taborištu u kojem je bio pogon slovenske tekstilne tvrtke Prebold, namjestio ga najmodernijim strojevima i pokrenuo krojenje i šivanje specijalne odjeće.
Među kupcima u to vrijeme bio je i MORH, a uz učešće skupocjenoga “poluinteligentnog” vodonepropusnog materijala Gore-texa izrađivale su se i specijalne uniforme za njemačke vatrogasce, kao i za neke postrojbe iz sastava NATO-pakta. Istovremeno, Antilop je kupio karlovačku tekstilnu tvornicu Amoda također pokrenuvši je znatnom kreditnom potporom u kojoj se čak i kao jamac povrata duga pojavilo osiguravajuće društvo Atlas osiguranje, tada u vlasništvu Hrvoja Petrača.
No “romantika” za 120 zaposlenica, uglavnom povratnica u oslobođeni slunjski kraj, kratko je trajala. Najprije je u stečaju završio Antilop, zatim je počelo dugovanje radnicima i dobavljačima u karlovačkoj Amodi gdje je neko vrijeme mir, a najavljeni štrajk odgađan je prelijevanjem novca iz sestrinske tvrtke, slunjskog Sinteksa. Ne zadugo jer ubrzo nakon otvaranja stečaja nad karlovačkom Amodom, koji su uz pomoć SSSH pokrenuli radnici, pokrenut je i u veljači 2001. godine stečaj nad Sinteksom. Od tada taj, u to vrijeme prema ocjeni tekstilnih stručnjaka, najmoderniji pogon u Hrvatskoj stoji zatvoren, priznati dugovi su bili višemilijunski, a glavna kočnica za eventualno namirenje vjerovnika prodajom cjelokupne imovine Sinteksa kao stečajnog dužnika bio je sudski spor kojim je Prebold nastojao dokazati svoje vlasništvo nad nekretninama, te zacijelo zatražiti i financijsku odštetu za uništenu i nestalu opremu iz tog objekta.

Visoki trgovački sud
Grad Slunj i Sinteks osporavaju glavni Preboldov zahtjev za pravo na nekretnine s obrazloženjem da je u vrijeme kad je taj objekt građen, a bilo je to još u vrijeme Jugoslavije, njegova gradnja s gotovo 97 posto bila financirana sredstvima iz ondašnjeg Fonda za razvoj nerazvijenih općina, dakle sredstvima današnjega grada Slunja i Republike Hrvatske. Otada čitav taj slučaj u smislu rješavanja dugova prema vjerovnicima stoji, a slučaj je na rješavanju pri Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.
Očito ne mogavši više čekati eventualno ostvarenje koncepta prodaje Sinteksa kao cjeline, razlučni vjerovnici Kabe i HBOR-a ovlastili su uz sudski pristanak stečajnog upravitelja Brčića da oglasom pokuša unovčiti makar ono što vrijedi, a to je sofisticirani strojni park, dok ga nije tehnološki pregazilo vrijeme.